Međunarodni dan teatra: Nekultura je još skuplja od kulture!

U cijelom svijetu teatarski djelatnici i zaljubljenici u tetarsku umjetnost danas obilježavaju 27. mart, Međunarodni dan teatra. To je prilika da se skrene pažnja na značaj ovog segmenta čovjekovog djelovanja prisutnog od samih korijena ljudske civilizacije, ali i ukaže na eventualno težak položaj kulturnih i teatarskih djelatnika u svijetu.

Fena

I u BiH se ovaj dan obilježava na različite načine, kada teatarske kuće u tu čast uglavnom pripreme različite predstave, premijerne ili reprizne, iako je bh. teatarska scena oslonjena na krhke temelje kulture koja se u velikoj mjeri urušava.

Teatarska umjetnos marginalizirana

Stoga bh. kulturni djelatnici imaju gotovo isto viđenje ovog dana – potrebno ga je obilježiti, ali prvenstveno ukazati na sve veće potiranje kulture iz bh. miljea, uglavnom rezanjem budžeta, ali i na druge načine.

Umjetnički direktor Teatra kabare Tuzla Vlado Kerošević smatra da razloga za obilježavanje ovog dana apsolutno ima. To je, ističe on Fenu, Svjetski dan teatra i jedini dan u godini kada teatarski djelatnici, umjetnici i oni koji prate teatar iz drugih umjetničkih disciplina kao što su likovna i muzička umjetnost, pa čak i oni koji opslužuju teatar –  “ljudi iz sjene”, imaju razloga da ga obilježe kao jedan dan u godini koji je ustvari njihov.

– No, teatar i teatarska umjetnost je potpuno marginalizirana u bh. društvu i smatram da je to dovedeno do najniže moguće tačke. Ali naravno, uvijek može biti još gore. Nažalost, oni koji odlučuju o sudbini kulture u BiH i umjetnosti kao njenog sofisticiranog oblika misle da je kultura trošak i imaju taj kod čipovan u svojim razmišljanjima. Sve dok ne počnu da vjeruju da je kultura investicija od posebnog društvenog interesa, sve dotle će ova država i društvo kaskati i zaostajati, i ići ćemo velikim koracima prema kamenom dobu, a budućnost možemo zaboraviti – naglasio je on.

Kerošević posebno podvlači dobre umjetničke i kadrovske potencijale bh. teatra koji, ukoliko bi ih osnivači, odnosno instance vlasti koje ih finansiraju, kvalitetnije pomogli  i na međunarodnom planu mogli imati mnogo značajnije uspjehe.

– Oni kojima je kultura skupa sigurno nemaju svijest o tome koliko je skupa nekultura. Dakle, oni koji rade protiv kulture, rade u korist nekulture. Naravno da će to ostaviti dalekosežne, teške, duboke i intenzivne posljedice na sadašnje mlade koji se u ovom trenutku nalaze u nekakvom sistemu obrazovanja i odgoja, pa i akademskog angažmana, a da ne govorimo o generacijama koje tek trebaju da dođu. Svaki milimetar unazad kada je kultura u pitanju, to su milje u korist nekulture – mišljenja je Kerošević.

Reditelj Sulejman Kupusović ističe za Fenu da dokle god ima tvrdoglavih glava poput njegove  i nekolicine ljudi koji će u teatru tražiti sebe i istinsku potrebu da nešto kažu, teatar će opstati. Međutim,  smatra da ukoliko teatar bude ovisio od “političkih hoštaplera”, ali i ljudi iz kulture koji su se uvukli u strukture vlasti i manipuliraju pozorištem, onda zaista pozorištu nema spasa i sve će vrlo brzo završiti kao što je završio i Zemaljski muzej BiH s daskama u vratima.

“Show must go on”

– U vrijeme socijalizma su se od Tita do ministara i predsjednika komiteta svi utrkivali ko će se pojaviti na premijeri, ženili su se s glumicama i balerinama, jer su smatrali da su kultura i umjetnost uopšte vrlo važna stvar. Međutim, sada imamo čitavu galeriju političara, sasvim svejedno koje stranke, kojima je vrhunska muzika neka pjevaljka na jedno uho, a druga pjevaljka na drugo uho, uz šator i taj mentalitet. Ako oni, kao tobožnji lideri ovoga naroda, pokazuju da im je kultura najmanje važna stvar na svijetu, onda je jasno kakva nam sudbina predstoji – kazao je.

Kupusović navodi i primjer situaciju da se pored zgrade institucija BiH u kojoj je najmanja plaća uposlenika sedam ili osam hiljada KM i u kojoj “rade razne spodobe koje ruše ovu zemlju”, nalazi zatvorena zgrada Zemaljskog muzeja BiH na koju više niko ne obraća pažnju “kao na tursko groblje”.

– Moja predstava “Show must go on”, kojom će biti obilježen ovaj dan, samo je jedan naš vapaj i prkos da pokažemo da ćemo do zadnjeg trenutka i do zadnje kapi krvi vjerovati da je ovo što radimo važno, da ćemo igrati predstave pa makar nam gasili svjetlo, ne davali plate, šikanirali nas ili pretvarali pozorišta u svoje političke govornice, slali svoje nesposobne kadrove, pa ćemo vidjeti ko će izdržati. Na njihovu sramotu, a na naš prkos – zaključio je on.

I reditelj te direktor East West Centra Haris Pašović mišljenja je da BiH ima razloga obilježavati Međunarodni dan teatra zato što publika sve više dolazi u teatar, što ocjenjuje fascinantnim, uprkos svim drugim izazovima koje publika, uz nove medije, danas ima.

– S druge strane, ne bismo imali razloga da slavimo kada su u pitanju budžeti za kulturu i posebno za teatar, jer svake godine su sve manji. Uprkos činjenici da imamo strašno dobre umjetnike, te da punimo sale i u BiH i van nje, sve više se smanjuje budžet iako je kultura najmanja investicija s najvećim rezultatom – naglasio je on.

Pašović podvlači da u tom kontekstu East West Centar nastavlja međunarodnu aktivnost budući da je to teatar s najviše međunarodnih kontakata ne samo u BiH već i u bivšoj Jugoslaviji, i koji također vrlo često igra predstave u regionu.