Margaret Thatcher je Izetbegoviću rekla da ništa ne potpisuje
Izetbegoviću rekla da ništa ne potpisuje
Za mene je izuzetan gest bio njen zahtjev, kada je saznala da Alija Izetbegović, konačno i nakon tri godine, dolazi u zvaničnu posjetu vladi Velike Britanije, da joj svakako osiguram susret s njim. Ja sam Izetbegoviću to rekao i tražio da je primi i on je teškom mukom pristao na taj susret. Koliko je ona to željela, vidi se iz činjenice da je bila spremna čekati pola sata da bi je primio.
– Gospodine predsjedniče, došla sam jer mi savjest nalaže da Vam kažem da nipošto ne smijete potpisivati nikakav dogovor s ovim ljudima, oni će Vas prevariti i Vi ćete izgubiti veliki dio svoje domovine, a Vaš narod će biti izložen ne samo ovim ratnim nego još težim budućim patnjama. Molim Vas, ne činite tu fatalnu grešku – rekla je.
I danas mi u ušima zvone njene riječi, iza kojih je stajalo iskustvo velikog lidera i državnika.
(Muhamed Filipović – avaz)
Iz Londona je stigla vijest da je preminula lejdi Margaret Tačer (Thatcher), bivša premijerka Velike Britanije, prva žena premijer britanske vlade u historiji i svakako osoba koja spada, pored Lojda Džordža (Lloyd George), Vinstona Čerčila (Winston Churchill) i Harolda Vilsona (Harold Wilson), u najznačajnije predsjednike vlade ove važne evropske zemlje i svjetske sile u 20. stoljeću.
Ulazak u historiju
Tačer je svakako zaslužila da uđe u historiju Velike Britanije ne samo kao prva žena premijer nego i kao žena koja je znala rješavati najteže državne i društvene probleme, i to odlučno i s uspjehom.
Nas pitanje Margaret Tačer zanima u prvom redu zbog činjenice da je ona bila jedna od rijetkih značajnih svjetskih političkih ličnosti, pored Majkla Rokara (Michael Rocar) i Alojza Moka (Aloisa Mocka), koja je u pitanju rata u BiH od početka zauzela sasvim ispravan stav i ocijenila taj rat kao tipičnu agresiju izvođenu uz obilnu upotrebu metoda genocida.
Zapadnoevropsku politiku prema tom ratu, kojom su diktirali Džon Mejdžor (John Major), Helmut Kol (Helmuth Kohl) i Fransoa Miteran (Francios Mitterand), ocijenili su kao politiku skrivene podrške srpskom imperijalizmu i tipični lukavi francusko-engleski antibosanski komplot ostvarivan uz podršku Njemačke.
Tokom rata sam, kao član državne delegacije BiH za pregovore o miru u Ženevi, a potom i kao ambasador naše zemlje u Švicarskoj i zatim u Velikoj Britaniji, Republici Irskoj i Islandu, imao priliku doći u kontakt, vidjeti, čuti i razgovarati s brojnim svjetskim liderima i diplomatima.
Bili su to kraljica Velike Britanije i predsjednik Švicarske Konfederacije, predsjednici vlada i ministri inozemnih poslova niza evropskih zemalja i brojni drugi državnici i diplomati. Među svima njima, i nakon dvadeset proteklih godina, mislim da su od najvećeg značaja za nas, mada od naše vlade i vodećih ličnosti naše politike, nažalost, nedovoljno uočeni i uvažavani, bili upravo Tačer, Rokar i Mok.
Ti ljudi su imali poštenja i odlučnosti da govore istinu o ratu u našoj zemlji, da traže da Evropa i SAD taj rat moraju silom prekinuti i vratiti stanje stvari na status quo ante i omogućiti da narod i Vlada BiH ostvare pravo legitimne zaštite teritorija i naroda od srpske agresije.
Ako je Mok nastojao da nam omogući sve nužne kontakte i pruži relevantne informacije o stavovima određenih vlada i krugova u Evropi, a Rokar nas upozori da su pregovori u Ženevi namještaljka i da imaju za cilj da nas se uvuče u beskrajne pregovore koji se neće voditi o prekidu rata i miru nego o uređenju naše države, uključujući i njenu podjelu i priznanje legitimiteta srpske pobune i hrvatske secesije unutar države, dotle je Tačer javno vodila kampanju raskrinkavajući vladu Mejdžora kao organizatora i provoditelja komplota protiv BiH.
Velika prevara
Ona je u tome bila beskompromisna, a njen ured u Londonu i njeni ljudi, kao i ona sama, uvijek su bili na raspolaganju da pruže podršku, daju nam relevantne informacije i da učine sve da bi svjetska i britanska javnost znale da se radi o velikoj prevari.
– Sa zločincima se ne smije pregovarati – govorila je Tačer.
