Iz govorne prakse Arapa jasno je da riječ par (zavdž) znači jedan i nešto što mu je slično zajedno s njim. Za dvije jedinke tako dovedene u vezu kaže se i dvoje (zavdžan). Za ženu odanu nekom muškarcu kaže se supruga toga i toga (zavdž fulan) ili(zavdža fulan), a također može se upotrijebiti i sintagma mar’a fulan.
Međutim, ovakve razlike moguće je primijetiti samo u izvornom jeziku teksta, ali ne i u prevodima. Tek, čitanjem kur’anskih kazivanja u kojima se ove sintagme koriste, moguće je vidjeti i u kojem kontekstu su upotrijebljeni pomenuti izrazi u Kur’anu.
Treba obratiti pažnju šta Uzvišeni kaže u kazivanju o vračarima: “I od njih uče kako će muža od žene rastaviti…” (Al-Baqarah 102)
U ovom kazivanju, govori se o neskladu među dvoje supružnika i upotrijebljen je izraz mar’a.
Riječi Uzvišenog na drugom mjestu glase: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se…” (Al-Ahzab 59)
Obzirom da se na ovom kur’anskom mjestu govori o suprugama Allahova Poslanika i suprugama vjernika, upotrijebljen je izraz zavdž.
Uzvišeni Allah na drugom mjestu kaže: “Ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive…” (Al-Baqarah 232)
Kur’anski ajet govori o pomirenju dvoje supružnika i odluci da “lijepo žive”, i ponovo, upotrijebljen je izraz zavdž.
Gdje god je izraz zavdž upotrijebljen, on označava sklad, usklađenost s vjerom, prirodom i slično, obzirom da zavdž u jeziku znači ono što jedinku upotpunjava, a nešto ne može biti upotpunjeno ako nije skladno. Dotle se riječ žena (mar’a) u Kur’anu koristi kada se govori o neskladu između supružnika.
Najvredniji i najuzvišeniji sklad je, dakako, sklad u vjeri. Pošto je faraonova supruga bila vjernica, a on nevjernik, Uzvišeni Allah nesklad među njima opisuje izrazom mar’a: “A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu faraonovu…” (At-Tahrim 11)
Također, u istoj suri, u ajetu prije, kazuje se o suprugama Nuha i Luta, za koje je općepoznato da su bile nevjernice, njih Uzvišeni također spominje kao žene, supruge, tako i ovoga puta koristi se izraz mar’a: “Allah navodi kao pouku onima koi ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu…” (At-Tahrim 10)
Pogledati: Muhammed Revvas Kalahdži, Ličnost posljednjeg Allahovog poslanika
Dialogos.ba
