Kultura

Lijepo lice “KORONE”

LIJEPO LICE „KORONE“

KORONA je vanjski dio atmosfere Sunca. Na latinskom Korona: Vijenac ili Kruna. Male je gustoće i vrlo visoke temperature (preko milijun Celzija). Oblik joj je promjenljiv unutar ciklusa Sunčeve aktivnosti. Golim okom se vidi samo u vrijeme potpune pomrčine. Iz Korone struji Sunčev vjetar. U Koroni nastaju povremene erupcije kojima se Sunčeva materija izbacuje u međuplanetarni prostor, što utječe na atmosfere i magnetosfere planeta koje kruže oko Sunca. Dio po dio Korone se lagano otpuhuje u Svemir odnosno gubi masu i to u obliku Sunčevog vjetra. Ona je bitna upravo zbog strujanja tog Sunčevog vjetra koji u sudaru sa Zemljinim magnetnim poljem stvara nama dobro poznatu polarnu svjetlost. Iz njega nastaju povremene erupcije koje mogu bitno utjecati na našu atmosferu i rad naših satelita. Polarna svjetlost je jedan od najpopularnijih prirodnih fenomena i uvrštena je među sedam svjetskih prirodnih čuda. Ova spektakularna svjetlost toliko je nepredvidljiva i fascinantna, da jednom kada započne svoj nebeski ples, ljudima zaustavlja dah svojom ljepotom.

KORONA – KUBANSKA CIGARA

Simbol luksuza, prestiža i Kube, cigare su vjekovima unazad jedan od omiljenih poroka. One idu od malenih „Korona” ili „Cigarilosa” od 12 cm, do 17 cm dugačkih „Pantela”, malenih „Polukorona”, veličine palca, do čuvenih (20 do 24 cm) „Duplih korona”. Najveće od svih su „Lonsdale”. Pušači biraju cigare prema osobnom afinitetu i raspoloženju. U nekima se najviše uživa ujutro ili po podne, druge se tradicionalno koriste poslije večernjeg jela, uz čašu vina.

Cigare se proizvode u velikom broju boja i jačina. Što je cigara tamnija, to je jača i zahtjevnija. Najpoznatija je smeđecrna „Maduro”, jaka, teška cigara koja odgovara samo najiskusnijima. Najlakši je zeleni „Klarisimo”, veoma blaga, slatka cigara koja je popularna u SAD. Obični „klaro” je blaga, tamnosmeđa cigara, prijatne arome.

Duvan se pušio još u doba civilizacije Maja, a njihove su žene jednako volele da “povuku dim” kao i muškarci.

AKO U RAJU NEMA CIGARA, JA TAMO NE IDEM

Pisac Mark Twain je u odbrani svog poroka bio jos tvrdji. “Ako u raju nema cigara, ja tamo ne idem“, kazao je jednom prilikom. On, međutim, nije mogao smisliti kubanske cigare. Sve ostale je, pak, volio podjednako, mada je pokušavao prestati sa pušenjem. Poput pisanja, i to mu je išlo od ruke. “Uopće nije teško prestati pušiti. Ja sam prestajao trinaest puta“, rekao je. Cigara ima svoje stopalo (otvoreni kraj) i glavu, koja je zapečaćena malom duvanskom kapicom. Glava se otvara da bi se olakšalo prodiranje dima. Pri tome se ne preporučuje „metod” Džona Vejna, koji je to jednostavno radio zubima, jer će se tako oštetiti duvan i izobličiti cigara. Krleža je je sa divljenjem posmatrao kako Tito odgriza vrh kubanske cigare pa onda „mangupski“ lupi prstom po dnu cigare da se poravna duvan prije paljenja, Najbolje je poslužiti se giljotinom ili makazicama za cigare, koje prave ravnomeran otvor, veličine stopala. Upotrebljavajući upaljač na gas ili drvene šibice (sumporne treba izbegavati), kraj valja ravnomerno zapaliti, rotirajući cigaru, i blago duvajući u nju.

HELMUT SCHMIDT: „ČOVJEKU JE POTREBNA SNAŽNA VOLJA I CIGARETE“

Bivši njemački kancelar Helmut Schmidt, koji je preminuo u 97. Godini života, bio je poznat po pušenju cigareta prilikom davanja  TV intervjua. „Nisam poludeo da prestanem sa pušenjem“, često je govorio. Cigarete mu nisu naudile zdravlju. Bio je zdrav ko boca do kraja života.

Pušenje cigara ima svoje rituale. Pravi poznavaoci mirišu cigaru, miluju je i uživaju u njoj i pre nego što je zapale. Kažu da je treba pušiti polako, nikada za vreme rada ili na ulici. Dim treba povući tek svakog minuta. Na taj način „korona” će trajati oko jednog sata, a biti u ustima pušača tek tri minuta. Njen dim ne treba ni udisati, ni zadržavati u ustima.Winston Churchill najznačajniji je premijer u britanskoj povijesti. Obožavao je tri stvari: dobru hranu, vino i cigare. Posljednje najviše. Pušio je isključivo one smotane na Kubi, i to toliko da su mu na avionskoj maski morali napraviti rupu za cigaru.

Danilo Kis, vjerovatno jedan od največih pisaca slavenskih jezika ikada, često je znao reći: “Jebeš mašinu koja se ne dimi.” Njegovi savremenici tvrde da je cigaretu držao medju prstima čak i nakon što mu je hirurški odstranjeno plućno krilo zahvaćeno karcinomom. Ukoliko bi se Kišu, kažu iste priče, dogodilo da u svakodnevnom razgovoru ne izgovori neku zanimljivu i zagonetnu misao, trebalo mu je samo pogledati u ruke i sve je jasno: nije imao cigaretu.

Danilo Kiš – nije Nobelovac ali je više puta bio kandidiran

Uvijanje cigara ima tri etape. Sredina je „odgovorna” za pravi ukus i težinu cigare, vezivač sve to drži zajedno, i najzad, umotavač čini blag i neravnomeran pokrivač nad prethodna dva dijela. Proizvodnja se obično odvija u vlažnim fabrikama Brazila, SAD, Hondurasa, Jamajke, Portorika, na Filipinima i na Kanarskim ostrvima, gde su tlo i uslovi proizvodnje duvana najbolji. Neke se cigare prave i u Evropi, pogotovo u Danskoj i Holandiji, i to od uvezenog duvana.

U svijetu plemenitog pušenja kubanske cigare uživaju najviši ugled i predstavljaju vrhunac. Creme de la creme! Najbolje se prave od duvana koji raste u Vuelta Abajo, regionu na sjeverozapadu ostrva, i prodaju se u kutijama zapečaćenim velikim zelenim znakom autentičnosti. Ove klasične cigare nose imena „Romeo i Julija”, „Monte Kristo”, „Rej del Mundo”, „Punc”, „Davidof” i „Kohiba”, koja je bila omiljena Kastrova cigara.

Pripremio: Marko Raguž

Sarajevo, 2O. 03. 2020. god

.

Ivica Kostelić je nakon skijanja u Kranjskoj gori boravio u ovom hotelu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close