“Ponekad imam osjećaj da međunarodna zajednica još uvijek nije uspjela da se riješi sindroma beskonačnih ustupaka ‘malim diktatorima’, koji, ako se ne zaustave na vrijeme, mogu izazvati katastrofu u svjetskim razmjerima. To je bio slučaj i 1930-ih, kada su evropski lideri popustili pred nerazumnim zahtjeva Hitlera”.
F. M.
Ratni gradonačelnik Osijeka, političar, pisac i viši diplomata kao ambasador na Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, Zlatko Kramarić govorio je za Albania Daily News.
Ambasador je govorio o svojoj ratnoj poratnoj karijeri, politici Slobodana Miloševića, Vukovaru.
Otvorena su i neka važna pitanja koja trenutno pogađaju naš region i konkretno Bosnu i Hercegovinu.
Sukob između Srbije i Kosova se nastavlja, teška situacija u Bosni i Hercegovini se pogoršava, i nastavljaju se sporovi između Hrvatske i Srbije. Da li ste zabrinuti za trenutnu situaciju u regionu, i po vama koje lekcije bi trebalo da se izuku ljudi u regionu iz prošlih krvavih ratova?
– U jednom od ranijih intervjua za Albanian Daily News rekao sam da je politička situacija u regionu nije dobra. I sva dešavanja poslije, igara oko Kosova, izostanak nastavka dijaloga Beograda i Prištine, Dodikovi nastupi u Bosni, konfuzna situacija u Crnoj Gori, koja dodatno je kontaminirana političkim aktivnostima Srpske pravoslavne crkve, ostavka premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva nakon neuspjeha njegove stranke, ali i DUI, najveće albanska stranka na sjeveru Makedonija, koja je najvažniji koalicioni partner makedonskih Socijaldemokrata, na lokalnim izborima (zanimljivo, i stranka Albina Kurtija je doživjela neuspjeh na lokalnim izborima) pokazuju da je moja izjava bila više nego tačna. To me ne čini sretnom osobom.
Region je još uvijek bure baruta. Balkanski političari vole ponoviti sve greške koje su napravili mnogo puta kroz historiju. I u tim aktivnostima su veoma uporni. Međunarodna zajednica, po pravilu, kasni sa svojim reakcijama, a i kada reagira, ta reakcija je neadekvatna. Konačno, svi sporazumi, i Kumanovski, i Ohridski, i Dejtonski, nisu riješili suštinski problem, što je dovelo do sukoba – ostavili su ga otvorenim. Svi ovi sporazumi nudili su samo parcijalna rješenja problema, zaustavljanje vojnih aktivnosti, ali su ostali problemi, od neriješenih međunacionalnih odnosa do nedefiniranih političko-društvenih odnosa. Dozvolili su da svako od uključenih na svoj način tumači ove sporazume. Umjesto jednoznačnosti, imamo pravu kakofoniju suprotstavljenih, nepomirljivih političkih glasova, stavova…
Da li mislite da bi uloga EU i SAD trebala biti jača u cilju uspostavljanje mira i stabilnosti na Balkanu, a ne da dozvole da se događaji pogoršavaju i onda kažu: „premalo, prekasno!?“
– Ponekad imam osjećaj da međunarodna zajednica još uvijek nije uspjela da se riješi sindroma beskonačnih ustupaka ‘malim diktatorima’, koji, ako se ne zaustave na vrijeme, mogu izazvati katastrofu u svjetskim razmjerima. To je bio slučaj i 1930-ih, kada su evropski lideri popustili pred nerazumnim zahtjeva Hitlera, a onda 90-ih međunarodna zajednica nije na vrijeme prepoznala krajnje posljedice Miloševićeve politike (priliku raznih afrički i drugih diktatora poput Sadama Huseina, da ne spominjemo).
Dakle, došlo je vrijeme da se međunarodna zajednica, Amerika i EU aktivnije i efikasnije uključe u rješavanje balkanske krize kako ne bismo rekli da kasnimo i da je premalo urađeno. Neka kadrovska rješenja (Palmer, Hill, Escobar…) u novoj američkoj administraciji budu nada da nije sve izgubljeno, kao i dolazak Chrisitiana Schmidta u Bosnu i Hercegovinu.
Kramarić je u dužem intervjuu posebno istakao i da je ideja „Open Balkans“ „polako ali sigurno legitimiza“ koncept „srpskog sveta“.
„I sve se to odvija uz međunarodnu podršku“, upozorio je.
„To je pogrešno isto kao što je pogrešno reducirati ulogu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori na pitanje vjerskih sloboda. Nažalost, neke moje kolege pojednostavljuju ovaj opasni vjersko-politički porces“, istakao je on.
Politicki
