Krah Radončićeve politike
Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić je, moglo bi se reći, na putu ka sopstvenoj političkoj propasti. Svoju cijelu političku priču izgradio je na, kako je sam tvrdio, “preciznoj kritici SDA” na osnovu koje je, bez sumnje, dobio većinu svojih glasova. Povjerenje je, isto tako, gradio čvrstim medijskim obećanjima: “nećemo sa ubicama”, “ne želim da budem SDA-ova anticivilizacijska zakrpa”, “Izetbegović je neprihvatljiv”, “dok ne polože račun o ubistvima i nestalim donacijama nema razgovora” i sl. Ipak, Radončić je svoju cijelu političku priču, koju je pričao punih pet godina, uspio u roku od desetak dana skloniti u stranu. Postao je vlast a ulaznicu u istu platio je samoponištavanjem svega što je ikada izrekao.
Izvor: BNN.BA
Dakako da se Radončić u svom političkom djelovanju, bilo da napada ili se brani, uvijek previše oslanjao na sopstveni medij preko kojeg je, ubijeđen je, u stanju staviti povez preko očiju naroda koji bi trebao vidjeti samo ono što bi Radončić u datom trenutku želio. Međutim količina prevare koju je Radončić priredio sosptvenim glasačima ali i cijeloj javnosti BiH, prebrutalna je i već je postala dio svakodnevnog građanskog zgražavanja nad Radončićevom moralnom beskrupuloznošću – sve što je govorio iznevjerio je, sve što je obećao prevario je, može se čuti na ulicama Sarajeva. Ni mediji nisu ostali bez usmjerene pažnje ka ovom političkom suicidu – uredno citiraju na desetine Radončićevih izjava od kojih je svaka teža od one prethodne i ama baš svaka na račun SDA i njenog rukovodstva. Dakako, svaku je Radončić prešutio kada se pojavila mogućnost da bude dio vlasti i to baš sa SDA na čijoj kritici je dobio glasove.
Nije tako davno Radončić šeretski poručio Bakiru Izetbegoviću: “Halo momak, bježi bolan, vi ste lopov, silazi s vlasti, vi ste kriminalac, sklonite nam se s jarma više, 25 godina, da sjašete”. Ali to je bio samo djelić Radončićevog opusa. Bilo je tu daleko težih kvalifikacija ko što je Radončićeva izjava da je “Bakir izetbegović vođa bošnjačke mafije. Sve dok ne otkrije kako je ubijeno petnaestak naših komandanata i visokih poitičkih funkcionera i dok ne vrati milijarde maraka koje je njegova porodica otela i krije ih u Turskoj, mi sa SDA, konkretno sa izetbegovićem, nemamo šta da razgovaramo“.
Također, Radončić je višestruko tvrdio da sa Izetbegovićem i SDA neće koalirati te je to potvrdio izjavama kako “SBB nema nijednog razloga da ide u koaliciju s Izetbegovićem. SBB hoće potpuno drugačiju Evropu od one koju želi Bakir. On je kao moćni politički faktor unutar SDA u proteklih 20 godina imao priliku preko svog oca, uz svog oca i nakon svoga oca da ide evropskim putem. Uništio je taj put i ja ne želim da SBB doživi sudbinu Stranke za BiH, SDP-a i DF-a i da se obrukamo pred narodom “.
Ipak treba kazati da je Radončić šaoo u koaliciju sa SDA bez ijednog jedinog principijelnog preduslova iz njegovog političkog programa. Niti je tražio razrješavanje pitanja nestalih donacija, niti razrješavanje političkih ubistava, niti hapšenje državne mafije, niti mu je palo na pamet da traži odgovornost za korupciju u javnom sektoru ili odgovornost za užasne efekte pljačkaške privatizacije. Zanimljivo sve ovo je Radončić “lider opozicije” – kako je sam sebe titulirao, tražio i sve ovo je, radi četiri ministarska mjesta u Vladi Federacije BiH – “zaboravio”.
“Da bismo učestvovali u vlasti mora se prvo teško pregovarati, kao prvo o depolitizaciji pravosuđa i istjerivanju kriminalaca iz tužilačkih kancelarija, koji vode političke procese, a štiti ih SDA. Naravno, potreban je i ekonomski plan. Ne mogu prihvatiti budalaste izjave Bakira Izetbegovića da će zaposliti 100.000 ljudi i sutra, kao koalicioni partner, snositi odgovornost za nešto što i sam nazivam glupošću” kazao je Radončić netom prije nego mu je ponuđen ulazak u vlast. Naravno, nakon ponude oličene u ministarskim stolicama i federalnim finansijskim resursima koji su Radončiću itekako potrebni, Radončić je zaboravio svaku svoju medijsko-političku izjavu i krenuo o lakiranje prošlosti neuvjerljivim najavama o “napretku Federacije BiH” i “snažnom reformskom zamahu” koji su politička smijurija.
Već sada se sa sigurnošću može kazati da je Radončić izgubio svoju politiku ali i svoj politički kredibilitet. Samoponištio se i tako uradio posao za koji bi SDA platila milione KM da je ulagala u medije koji bi demistificirali ovu političku prevaru. Da li će izgubiti i političko povjerenje birača, poput Stranke za BiH koja je višestruko prevarila svoje birače, ostaje da se vidi ali je sasvim sigurno Radončić krenuo baš tim putem. Nakon ove prevare koju je Radončić priredio svim svojim glasačima, može se slobodno reći da za njega i njegovu stranku na narednim izborima mogu glasati samo oni koji vjeruju u laži ili lažu i sami jer otkada postoji politička scena u BiH Radončić je izveo najbrutalniju prevaru opozicionog glasačkog tijela.
