Molitva za Domovinu – Šta radi zastava tzv. Herceg-Bosne na Bobovcu

INTELEKTUALCI, ŠTA RADE ZASTAVE TZV. HERCEG BOSNE I HVO-A NA BOBOVCU?

Nihad Aličković – antidayton.com

U nedjelju, 25.10.2015. godine godišnjica je smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić. Svake godine, na ovaj datum na Bobovcu se obilježava godišnjica njene smrti, te se takođe održi Molitva za Domovinu. Već godinama politika u BiH mirno posmatra ovaj cirkus koji se odvija na sjednjovjekovnom bosanskom kraljevskom gradu Bobovcu. Naravno, ne zato što se neko napokon u ovoj zemlji moli za Domovinu, već zato što niko ne zna za koju se domovinu prisutni mole. Kada se pogledaju fotografije sa Bobovca jasno je da tu nema nikoga ko voli ovu zemlju i ko za nju s najboljim namjerama upućuje molitve Bogu da je sačuva. Bobobac, bosanski kraljevski grad, na taj dan bude preplavljen šahovnicama raznih oblika. Tako se mogu vidjeti i zastave Republike Hrvatske, pa onda zastave tzv. Herceg-Bosne za koju je Sud u Hagu presudio da je ista bila zločinački poduhvat, te osim spomenutih zastava i zastave tzv. HVO (Hrvatskog Vijeća Odbrane) te zastave hrvatskih jedinica koje su vršile agresiju u ime Republike Hrvatske nad Republikom Bosnom i Hercegovinom, pokušavajući zajedno sa srpskim jedinicama, kako sa dobrovoljnim tako i sa tzv.VRS-om dijeliti našu zemlju na dva dijela.
Nečuveno je da se već godinama skrnavi mjesto bosanskog kraljevstva na kojem su se prije 550 godina vijorili zlatni kraljevski ljiljani bosanske dinastije Kotromanića. Nečuveno je da već godinama sve na Bobovcu u simbolima Hrvatske i hrvatskog naroda, dok u isto vrijeme apsolutno nema ništa što podsjeća na nasljeđe kraljevine Bosne, niti na Armiju Republike Bosne i Hercegovine, niti na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a posebno nema ništa u liku simbola ljiljana.
Je li Bobovac još jedan od predatih srednjovjekovnih bosanskih gradova koji šovinistička hrvatska politika iz Hrvatske, ali i iz BiH prihvata i prisvaja objeručke? Zar je moguće da toliki broj intelektualaca, profesora historije, nastavnika historije, akademski obrazovanih građana može šutjeti na ovakve cirkuse koji se odvijaju u samom srcu naše zemlje i to na mjestima gdje je naša zemlja nastajala? Za šta služe silne diplome i mr. dr. prof. i slične titule onih kojima bi morala biti obaveza da kao poznavaoci historije reaguju na sve ono što je netačno?!
Tako su nedavno sva poznatija akademska imena (ili bar ogromna većina njih) u BIH prešutjela proglašavanje Jajca kao „hrvatskog“ kraljevskog grada od strane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. U njenom društvu je bio i načelnik Jajca – „Bošnjak“ koji se nije udostojio ispraviti predsjednicu komšijske nam zemlje, te joj objasniti da Jajce nije hrvatski kraljevski grad, te je isti nije upitao da nam ona objasni kako to ona smatra da jeste? Odakle Jajce danas odjednom u Hrvatskoj ili, kada je bilo? Mogu li nas dotični prosvijetliti?

Pored cirkusa koji se odvija oko 25. oktobra svake godine na Bobovcu, nužno je spomenuti i godišnjicu samo dva dana prije.
Dana 23. oktobra, 1993. godine, ubijeno je u snu 38 mještana sela Stupni Do koji se nalazi u vareškoj općini, u blizini Bobovca. Među ubijenima su bili i 17 žena i petero djece, a 11 zapaljenih živih osoba u jednoj kući, od čega sedam staraca. Taj dan spaljeno je 58 kuća i spaljena je čak i mjesna džamija. Najmlađa žrtva toga dana bila je dvogodišnja Sabina Likić, a ubijeni su i trogodišnjaci Indira Žutić i Enis Likić, ali i 74-godišnji Salih. Mještane sela pobile su specijalne jedinice tzv. HVO-a „Maturice“ i „Apostoli“ iz Kiseljaka, Kreševa, Vareša i Kaknja, ali mještani svjedoče da su učestvovali i pojedini Hrvati iz susjednih sela. Preživjeli su smješteni u logor u Varešu, u kojem je bilo zatočeno 450 i ubijeno šest žitelja iz Vareša i okolice. U novembru, tačnije 4. novembra 1993. godine pripadnici ARBiH, 7. muslimanska viteška brigada, oslobodili su Vareš, kao i Bobovac i Kraljevu Sutjesku, te sva okolna mjesta koja su bila pod kontrolom tzv. HVO-a do tada. Patnjama građana koji nisu Hrvati, tada, došao je napokon kraj.
Dakle, zaustavljanje agresije na Republiku BiH na Bobovcu i u mjestima oko njega, 1995. godine, dočekala je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Kako je onda moguće da se na godišnjici dana smrti kraljice Katarine Kosače Kotromanić svake godine pojave zastave jedinica terorističkih postrojbi HVO-a i ko zna kojih još jedinica. Možda “Maturice i Apostoli”?! Hoće se ovim apsurdima stati napokon u kraj, i hoće li se napokon neko početi brinuti o bosanskim kraljevskim gradovima, ili će svi „intelektualci“ ove zemlje šutjeti i gledati kako se skrnavi ono što su učili i izučavali, ono što smo svi naslijedili, pred njihovim očima? Hoćemo li svi mi nastaviti mirno posmatrati kako se uništava, preotima, prekraja i identitet Bosne gazi vojničkim čizmama paravojnih formacija tzv. HVO-a obučenih u uniforme hrvatske komponente OS BiH?
Zaista, dosta je bilo tišine i dosta je bilo kvaziprofesora, akademika, emeritusa, filozofa i inih pametnjakovića koje njihovo zvanje obavezuje da brane svoju državu, Bosnu, te njen identitet, a naročito njenu blistavu historiju. Svjedoci smo da na tome oni ne rade apsolutno ništa! Na obraz neka vam je silni profesori, „intelektualci“ koji više volite stati pred kamere i držati govore kako bi cijela država vidjela kako ste jako načitani, ali tu svoju pamet i svoje znanje nikako da stavite u svrhu zastite države i njenog naslijeđa.
Najveći apsurd cijele ove priče je taj, što je samo dan kasnije 26.10.1377. godine DAN KRALJEVINE BOSNE, dan kada se za kralja krunisao posljednji bosanski ban, Stjepan Tvrtko I Kotromanić. Svjedoci smo, da se na Bobovcu, u kraljevskoj citadeli bosanskog kraljevstva, vijore zastave Hrvatske i hrvatskih agresorskih jedinica.
Apsurdima u našoj zemlji, izgleda, nikada kraja. Ipak, došlo je vrijeme je da se to promijeni.