Fijasko američke politike za Bliski istok

Amerikanci svakog dana čitaju alarmantne vijesti sa Bliskog istoka. Svjesni su da njihova zemlja gubi uticaj u tom regionu. Mnogi smatraju da je za to odgovoran predsjednik Barak Obama.

(DW.DE)

„SAD ne žele više da snose odgovornost za bezbjednost i dijalog na Bliskom istoku“, kaže za DW Hasan Mnejmneh iz Njemačkog maršalovog fonda. On smatra da se Bliski istok tokom samo nekoliko godina pretvorio u opasan krizni region. Pored Libije, Egipta, Irana i Sirije, sada su u žiži svjetske javnosti i nove palestinsko-izraelske konfrontacije i posebno dramatične krvave borbe u Iraku koji je počeo da se raspada. Hasan Mnejmneh smatra da dio odgovornosti za to snosi američki predsjednik Barak Obama: „Veliki haos u regionu je između ostalog i rezultat vakuuma koji su ostavile SAD“, koje, kaže, nemaju nikakvu sratešku viziju i zato više nisu sidrište stabilnosti za svoje regionalne saveznike.

Je li Obama izgubio Bliski istok?

Stručnjak za bezbjednost Viktor Dejvis Hanson je ovih dana u internet-magazinu Nešnal rivju opisao „kako je Obama izgubio Bliski istok“. U oštrom obračunu sa predsjednikom, ovaj profesor sa kalifornijskog univerziteta Stenford optužio je predsjednika da su mu politika i ideologija važniji od očuvanja onog što je s mukom postignuto u regionu. Vašington post je borbe u Iraku proglasio za posebno drastičan primjer sadašnjeg neuspjeha američke politike na Bliskom istoku. Tvrdnje američkog rukovodstva da samo vlada u koju bi bili uključeni šiiti, suniti i Kurdi može da spriječi još veću nesreću, ovaj list je nazvao „fatamorganom“ i zatražio od tog rukovodstva da pogleda u oči realnosti – u kojoj Irak puca po svim šavovima.

Mnejmneh smatra da američka politika ne gleda u budućnost: „Znam da to zvuči grubo, ali ne bih mogao drukčije da objasnim zašto je Sirija postala inkubator za džihadizam veći i opasniji od onog koji smo vidjeli u Avganistanu.“ Ovaj stručnjak je ubijeđen da su SAD još prije nekoliko godina mogle da stanu toj pojavi na put služeći se realtivno skromnim sredstvima. „A danas moramo da aktiviramo velike resurse da bismo suzbili ono što se dešava u Siriji i Iraku.“

Nerealne želje

Obamina vlada ima jednu lošu naviku, a to je da se u svojoj strategiji na Bliskom istoku pretjerano rukovodi željama, piše Vašington post. Takav je, na primjer, zahtjev za ostavkom sirijskog predsjednika, koji je iz današnje perspektive nerealan, a takva je i nada da će egipatski gerenali pučem vratiti narod u obećanu zemlju demokratije.

Još jedna slaba tačka je, kako smatra Hasan Mnejmneh, to što je predsjednik Obama stalno pravio zaokrete u svojoj politici na Bliskom istoku. Tako je posljednjih godina iznio čak „tri Obamine doktrine“ koje protivrječe jedna drugoj. Prema prvoj doktrini, u slučaju Libije, američka spoljna politika se ne rukovodi interesima, već vrijednostima. Druga „zbunjujuća doktrina“ se tiče Sirije u kojoj je vlada upotrebom hemijskog oružja prekoračila „crvenu liniju“. Iako je Obama stalno govorio da će to kazniti, na kraju nije izveo vazdušne napade kojima je prijetio. A u svom govoru o spoljnoj politici u Vest Pointu on je na kraju napravio zaokret od 180 stepeni i ponovo postavio u središte američke interese – bez obzira na to koje su vrijednosti u opasnosti.

SAD su na Bliskom istoku uspjele da se otuđe od prijatelja, da ohrabre neprijatelje i da umnože radikalni islamski teror – to je bilans koji je izvukao Viktor Dejvis Hanson za Nešnal rivju.

Obama u Izraelu 2013. sa Šimonom Peresom i Benjaminom Netanjahuom

Amerikanci gube uticaj

Nije baš vjerovatno ni da će irački predsjednik Nuri al Maliki poslušati američki zahtjev da formira integrativnu vladu sa predstavnicima svih vjera i etničkih grupa. On je, izgleda, prebolio to što Amerikanci neće da mu pošalju pomoć iz vazduha dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Očigledno je da su Iran i drugi saveznici bili kompenzacija za izostalu američku podršku.

Hasan Mnejmneh iz Njemačkog maršalovog fonda smatra da SAD još mogu da preokrenu situaciju i to po cijeni koja nije previsoka. Za uspostavljanje vodeće uloge te zemlje čak nije ni potrebno angažovanje kopnenih jedinica, tvrdi ovaj stručnjak. On preporučuje da SAD ubijede svoje saveznike u regionu da imaju stratešku viziju i da će se za nju boriti. Čak i ako se SAD nalaze na putu koji vodi nizbrdo, Mnejmneh je siguran „da još uvijek živimo u svijetu sa samo jednom supersilom. Ta supersila ne bi trebalo da djeluje kao svjetska policija, već kao štit pod kojim će moći da se postižu regionalni dogovori.“

  • Datum 09.07.2014
  • Autor Robert Mudge
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close