-TopSLIDEKolumne

Kolektivna inteligencija vs. kolektivna glupost

Društvo nije samo proizvod pojedinca, ono je istovremeno proizvod svojih sastavnih grupa. Uvek smo se zarad opstanka oslanjali na napor grupe.

Autorica: Svetlana Cenić

Ono što se nedovoljno naglašava u javnosti je činjenica da demokratska društva karakteriše postojanje tri sektora: javnog (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo jesu građani koji se aktivno i slobodno upliću u sve sfere društvenog delovanja. Termin “civilno drušvo”  se koristi u kontekstu celine nevladinih organizacija i institucija, koje ispoljavaju interese i volju građana, ili  pojedinaca i organizacija u društvu koji su nezavisni od vlade. Samo u toj interakciji i njenom pozitivnom ishodu, društvo ide napred. Nažalost, kod nas se prečesto čuje da samo ako si u politici, možeš menjati stvari, dok se stvorilo nepoverenje u nevladine organizacije zbog delovanja od projekta do projekta. Pojedinici koji su nezavisni od vlade, i deluju  javno iskazani stavom, kritikom ili predlogom, smatraju se ili nebitnim, jer nisu deo grupe,  ili su predmet osude vlasti zbog kritike ili različitog  stava, s jedne strane, i razmišljanja nezamerajuće gomile, s druge strane.

Kada promenimo način na koji komunicirano među sobom, menjamo društvo.

Izraz “kolektivna inteligencija” odnosi se na inteligenciju grupe – u grupi može da se napravi veliki podvig. Sibnergija znanja i dobre volje može da pomera društvo napred. Ali, ima i svoj pandan – kolektivnu glupost. U gomili naša sposobnost rasuđivanja može biti znantno smanjena, na šta je ukazivao Salomion Aš. Jedan eksperiment se odnosio na moral grupe – vrlo brzo se manjina povinuje mišljenju većine, koje ne mora da bude nabolje ili ispravno. Drugi eksperiment se odnosio na dve grupe od po 10 članova. Prva grupa je imala zadatak da zajednički osmisli rešenje, odnosno dođe do ideje, a u drugoj grupi  svaki pojedinac je samostalno davao svoj pogled, svoju ideju. Pokazalo se da je mnogo kreativnijih ideja bilo u grupi gde je svako za sebe promišljao.

Veliki broj registrovanih nevladinih organizacija, nasuprot vrlo malom broju pojedinaca, koji nastupaju nezavisno od vlade, pokazuje da smo društvo koje se ne oseća sigurno da radi mimo grupe, no pada u iste zamke kao i političke partije: sujeta, konkurencija, rad od projekta do projekta ili od izbora do izbora, bez previše kontakta i istinskog rada sa građanima. A upravo je arhitektura učestvovanja (kako ju je nazvao Tim O’Rajli), odnosno prenos sposobnosti sa različitih struka na širu javnost, ključna!

Ko je taj ko utvrđuje šta je prava stvar i gde usmeriti snage? Upravo građani u neposrednoj komunikaciji i radu sa NVO, ističući goruće probleme u državi, koji su kod nas već decenijama korupcija, nemogućnost ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, odsustvo pravne države, nizak standard, itd. No povremeno se jave i problemi, o kojima građani jako malo znaju, a stvaraju im dodatni strah i nesigurnost. To su od nedavno stanje pandemije i nedostatak vakcina i kojekakvi „non-paperi“ koji kruže okolo.

I dok bi na višedecenijskim problemima trebalo raditi kontinurano, bez obzira na odobrene projekte ili uz mogućnost dugoročnijih projekata, problemi koji iskrsnu i  okrenu svu pažnju javnosti (projektovano ili ne) zahtevaju upravo brzu reakciju i sinergiju među nevladinim sektorom i pojedincima. U tom slučaju, pokazalo se da pojedinci brže reaguju nego nevladine organizacije.

Zbog toga kad govorimo o zajedničkom delovanju i sinergiji, ona se očitava upravo u mogućnosti brze reakcije, ali i razgovorima sa građanima na licu mesta, ako treba i na kućnom pragu. Studije i brojne analize ostale su samo zabeležene na internetu ili na nekim policama, jer građani niti imaju vremena za čitanje, često ni dovoljno edukacije da ih poimaju, a nemojmo zabraviti podatak da je u državi 30 posto funkcionalno nepismenog stanovništa. 

Razgovor, razgovor, razgovor! Plus objašnavanje i tumačenje u saradnji sa medijima.  Uostalom, koliko je ljudi uopšte svesno da sav ovaj cirksu ide iz njihovih džepova, da plaćaju tuđi nerad i neodgovornost, umesto poboljšanih i unapređenih usluga?!

mreža mira

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close