Koji su Putinovi stvarni politički i ideološki stavovi i koje su karakteristike ruskog konzervativnog pragmatizma?

Istraživanja koja je krajem ožujka u Rusiji proveo “Levada centar” pokazala su da politiku ruskog predsjednika Vladimira Putina podržava 80% ispitanika i svi su mišljenja su “kako zemlja ide u dobrom smjeru. Nakon toga Itar-Tass početkom ovog mjeseca objavljuje istraživanja koja je proveo ruski Centar za istraživanje javnog mnijenja (ВЦИОМ) koja govore kako 71% Rusa misli “kako je za zemlju na prvom mjestu poštivanje reda”, iako samo koncept tog “reda” Rusi interpretiraju posve drugačije od zapadnih Europljana.

Statistike koje je objavio pokazuju kako Rusi daleko više u zemlji cijene red od “demokracije”. Na ljestvici vrijednosti Rusi na prvom mjestu izabiru red, potom stabilnost i pravdu, a tek onda individualna ljudska prava s kojima se već godinama vješto manipulira na zapadnom svijetu.

“U našoj zemlji 71 % ispitanika smatra da red dolazi na pravom mjestu, čak i na štetu nekih demokratskih načela. Najčudnije je to što je istraživanje pokazalo kako se mišljenje ispitanika nimalo ne mijenja već petnaest godina”, izjavio je jedan od ruskih eksperta koji su u 130 gradova u 42 ruskih regija ispitali 1 600 muškaraca i žena.
Istraživanje je pokazalo kako je ovakvo mišljenje tradicionalno stav Komunističke partije Rusije i starije populacije.

Sam koncept “reda” opet mnogi tumače na svoj način, tako da 45 % ispitanika misli na političku i ekonomsku stabilnost zemlje, 29 % vjeruje da je prioritet poštivanje vladavine prava, dok 20 % smatra kako se pod tim misli “dati svima jednaku mogućnost da ostvare svoja zakonska prava”.

Istraživanje pokazuje kako tek petina Rusa smatra kako se demokratski principi moraju se strogo poštivati, pa čak i onda kada to znači “davanje većih sloboda i destruktivnim elementima društva. Ovakvu ideju uglavnom podržavaju mladi u Moskvi i St. Petersburgu gdje 47 % ispitanika smatra kako demokracija znači “slobodu izražavanja, medija i vjeroispovijesti”, dok je njih 24 % izjavilo “da je ekonomski razvoj zemlje bitan dio svake demokracije”. Za 19% ispitanika vladavina prava je na prvom mjestu. Ruski centar VCIOM navodi kako je za većinu ispitanika demokracija u prvom redu “red i stabilnost”, a u posljednjih deset godina drastično pada broj onih koji misle da je demokracija “pravo neposrednog izbora državnih dužnosnika”. Na kraju se naglašava da mogućnost pogreške pri ovakvom načinu ispitivanja javnog mnijenja nikad ne prelazi 3,4%.

Uzmemo li ova istraživanja i usporedimo ih s istraživanjem popularnosti ruskog predsjednika, onda ispada da Vladimir Putin ima neku posebnu formulu kojom zadobiva simpatije svoga, ali i drugih naroda u svijetu. Međutim njegov način vladanja, kao i njegova politika uopće, teško se mogu smjestiti u uobičajene okvire na kakve smo navikli u ostatku Europe, pogotovo na zapadu Starog kontinenta. Dok se Europa uoči predstojećih izbora za Europski parlament gubi u beskrajnim raspravama i podjelama na ljevicu, desnicu, centar i sve moguće koalicije te tri političke opcije, u Rusiji je očigledno nastala jedna nova formula koja daje bolje rezultate i koja, sudeći po anketama, narodu nije nimalo mrska. Vladimira Putina se često pokušali smjestiti u jedan od tih postojećih “kalupa” i to još nikome nije pošlo za rukom.

Ruski filozof, sociolog, geopolitički analitičar i jedan od idejnih tvoraca ideologije na kojoj Rusija gradi Euroazijsku uniju, Aleksandar Dugin, ruskog predsjednika i njegovu politiku opisao je nazvao “konzervativno pragmatičnom”. Međutim, što to točno znači, budući da je “Putinova nova formula”, kako je naziva Dugin, očigledno pobjednički model.

12. prosinca 2013. u svom obraćanju prilikom 20. obljetnice donošenja Ustava ruski predsjednik Vladimir Putin je snažno branio konzervativne vrijednosti kojima će Rusija biti u stanju oduprijeti se zapadnoj eroziji moralnih standarda. Kako bi pojasnio svoju misao Putin je citirao filozofa Berdyaeva koji je smatrao da “smisao konzervativizma nije da sprečava kretanje prema naprijed i prema gore, nego je njegov glavni smisao da spriječi kretanje natrag i potonuće u kaotični mrak”.

To je vrlo precizno definirao i ukazao na temeljnu razliku u shvaćanju napretka; od nejasnog, inercijskog pokreta koji je vođen slijepom sudbinom, napredak se pretvara u selektivnu i dobro promišljenu strategiju u kojoj se nešto svjesno potiče, ali nešto namjerno blokira.

“To je suština konzervativizma koji nije u suprotnosti s napretkom, ali koji razlikuje i odabire. Razvoj je neodvojiv od duhovnih i moralnih ciljeva, što je protivno liberalnom shvaćanju kojem je krilatica: sve u ime napretka i razvoja i u ime razvoja napretka”, poručio je Vladimir Putin koji se okomio na zapadni liberalizam koji u ime tzv. “individualnih sloboda” zatire nacije, društva i tradicionalne vrijednosti, no koji u konačnici ipak ima samo jedan jedini sveti cilj, a to je – profit.

Prema Vladimiru Putinu se danas u mnogim zemljama revidiraju moral i etika i negiraju zahtjevi i želje naroda, što znači da ne samo da se ne priznaje pravo na različite političke stavove i ideje, nego se “potpuno briše razlika između dobra i zla”.

“U svijetu je sve više i više ljudi koji se slažu s ruskom politikom očuvanja tradicijskih vrijednosti, jačanju tradicionalne obitelji, čuvanju vrijednosti vjerskog života, ne samo fizički, nego i duhovno. Naravno, ovo je konzervativni stav”, rekao je Vladimir Putin.

Malo prije obraćanja okupljenima u Kremlju, na sastanku s novinarima Vladimira Putina je jedan novinar upitao: “Govoreći o političkoj filozofiji, moglo bi se reći da je vaša politička filozofija jedna velika tajna, ali bih vas želio pitati jeste li vi konzervativac, marksist, liberal, pragmatik? Tko ste vi, što je vaša politička filozofija?”

Putin je sam sebe definirao kao “pragmatika koji je naklonjen konzervativnim vrijednostima”.

“Ja ću sam sebe možda teško odgonetnuti, ali ja uvijek polazim od realnosti današnjice, od onoga što se dogodilo u dalekoj i bližoj prošlosti, i pokušavam ove događaje i iskustvo iz prošlosti projicirati na blisku budućnosti, srednjoročno i dugoročno razdoblje. Što je to? Pragmatičan pristup ili konzervativan? Vi već vidite, pa navedite”, odgovorio je ruski predsjednik.

“Nakon svih ovih godina vladavine Vladimira Putina bi možda trebalo utvrditi novu formulu za Putina i suštinu njegove aktualne političke filozofije za koju sam Putin tvrdi da više pogoduje konzervativnim vrijednostima i tradiciji”, piše Aleksandar Dugin koji se ne slaže kako se Putnova politička filozofija može opisati jednom riječju i onako kako mi shvaćamo “konzervativizam”.

Što je to što zapravo trebamo shvatiti? Ako pitamo: “Tko je Vladimir Putin?”, odgovor koji ćemo dobiti bi mogao glasiti: “On je konzervativac.”

Međutim, danas se u Rusiji postavlja jedno drugo važno pitanje: “Što znači biti konzervativan u modernoj Rusiji?”, a to je pitanje na koje će političari, politolozi i oni koji prate razvoj društva odgovoriti u narednim godinama.

Konzervativizam općenito znači pozitivna ocjena povijesne tradicije, razmatranje političke i društvene povijesti države i nacije i u tome tražiti uzor, a sve u želji da se očuva kontinuitet nacionalnih i kulturnih korijena. Svi konzervativci pozitivno gledaju na prošlost i iako se u prošlosti ne može sve ocijeniti jednako, konzervativci nikada neće omalovažavati bilo koje razdoblje u povijesti naroda i države.

To je ono što je Putin imao na umu kada je rekao “kako ruski nacionalni identitet danas doživljava veliki pritisak globalizacije, a tu su i učinci nacionalnih katastrofa dvadesetog stoljeća kada je Rusija doživjela dvostruko propadanje državnosti”.

Rezultat za kulturno i duhovno stanje nacije je bio poražavajući. Rusija se suočila s prekidom tradicije i povijesti, demoralizacijom društva i manjkom međusobnog povjerenja i odgovornosti. To su po njemu uzroci mnogih važnih problema s kojima se Rusija danas suočava.

Prošlost, sadašnjost i budućnost su u očima konzervativaca povezani u jedan jedinstveni projekt, stoga se bilo koja politička i ekonomska odluka uvijek donosi promišljajući prošlost i misleći na budućnost.

Vladimir Putin je nedvosmisleno osudio štetne aktivnosti u vrijeme vladavine Borisa Jeljcina ‘90-ih i insistira na potrebi za iznalaženjem novog modela.

“Nakon 1991. se stvorila iluzija da će doći nova nacionalna ideologija, ideologija razvoja koja će se roditi sama po sebi. Državne vlasti, intelektualna i politička klasa se tada bacila na novi posao, ali im je stara, polu-službena ideologija kojom su bili opterećeni branila da o tome progovore. Oni su se bojali i dotaknuti ovih tema. Štoviše, nedostatak nacionalne ideje i nacionalnog identiteta je pogodovao pseudo-kolonijalnoj eliti koja je radije krala i izvlačila kapital iz zemlje, a to je radila jer svoju budućnost nije vezivala za ovu zemlju. Moramo napraviti sintezu najboljih nacionalnih praksi i ideja, kao i razumjeti kulturnu, duhovnu, političku tradiciju iz različitih perspektiva, ali ne smijemo to zamrznuti, nego trebamo to podijeliti sa svima. Tek tada će naš identitet imati čvrste temelje i za budućnost”, rekao je Vladimir Putin, čime je potvrdio svoj “konzervativni” stav.

12. 12. 2013. V.Putin: “Nakon 1991. se stvorila iluzija da će doći nova nacionalna ideologija, ali su državne vlasti, intelektualna i politička klasa strahovale progovoriti o njoj, što je pogodovalo pseudo-kolonijalnoj eliti koja je krala i izvlačila kapital iz zemlje.”
Moderni ruski konzervativizam se ne odriče komunizma, ali on ne može biti ni strogo komunistički. Ovaj trend u Rusiji ne smatraju “revanšizmom”, kao u nekim zemljama (pa i našoj opa.a) u kojima se demonizira sve što ima veze s komunizmom i komunističkim nasljeđem. Rusi su tome pristupili na drugi način i umjesto revanšizma, lustracije i drugih oblika negiranja vlastite povijesti, pristupili su, kako oni kažu, “obnovi”.

Vladimir Putin je u svom govoru u “Valdai klubu” u rujnu prošle godine jednostavno rekao: “Mi smo napustili sovjetsku ideologiju i u nju se nemoguće vratiti”.

“Iskustvo je pokazalo da se nova nacionalna ideja ne može roditi, a da bi se razvijala samo prema tržišnim pravilima. Mi smo tada mehanički kopirali tuđa iskustva, ali se većina naših ljudi oduprijela vanjskim pokušajima da se Rusija “civilizira”. Želja za nezavisnošću, duhovnim, ideološkim, vanjskopolitičkim suverenitetom je sastavni dio našeg nacionalnog karaktera”, izjavio je ruski predsjednik u svom govoru u “Valdai klubu”.

Ovdje je Putin jasno poručio kako on nikada nije bio pobornik nacionalnog povijesnog nihilizma kojeg promoviraju tobožnji liberalni demokrati, kojima je poručio: “Trebamo biti ponosni na svoju povijest, a mi imamo na što biti ponosni i sve što se dogodilo, bez iznimke, dio je ruskog identiteta.”

Moderni ruski konzervativizam ne može biti ni čisto monarhistički, jer bi se tada iz nacionalne povijesti izbrisao sovjetski period, ali i novo liberalno demokratsko razdoblje.

Putin je apsolutno u pravu kada ukazuje da treba obratiti pozornost na monarhiste koji “idealiziraju Rusiju do 1917.”, jer su za njega oni “jednako daleko od stvarnosti kao i pristalice zapadnog ultra-liberalizma”.

Ruski konzervativizam po njemu treba povezati sve povijesne i zemljopisne segmente nacionalnog bića, a euroazijski model je najbolje rješenje za ostvarenje tog ideala.

U svom govoru u Valdai klubu Vladimir Putin je rekao kako “ruski konzervativizam” ne smije izostaviti nijedan povijesni segment ruskog nacionalnog bića i da jednako griješe monarhisti koji osuđuju sovjetsku eru, kao i liberali koji žele prekriti zaboravom i SSSR i carsku Rusiju:

“Liberalni demokrati su navikli da uvijek imaju spremne intelektualne recepte koje dobivaju s one strane Atlantika i sada nama namjeravaju ponuditi i svoju verziju konzervativizma, koji bi bio kopija anglosaksonskog, ili bolje rečeno – američkog originala. SAD ima svoju tradiciju konzervativizma, koji je za temelj imao prioritet američkih nacionalnih interesa, a na sebe je preuzeo mesijansku ulogu u kojoj je američka civilizacija vrhunac ljudske povijesti. Američki konzervativci poštuju prošlost i nastoje zadržati i ojačati svoju poziciju moći u budućnosti. Naglašavaju domoljubne vrijednosti, kao i vjerske, političke, društvene i kulturne norme razrađene tijekom povijesnog razvoja. To je sasvim prirodno, ali izravan prijenos “republikanskog američkog konzervativizma” na rusko tlo bi dalo apsurdan učinak i ispada da bi u Rusiji “čuvali” vrijednosti koje ne samo da nemaju veze s ruskom tradicijom, nego ih nema ni u suvremenom ruskom društvu koje se snažno opire takvim pokušajima”, tvrdi Aleksandar Dugin, a ogledan primjer otpora u ruskom narodu je plebiscitarna osuda “punk-skupine” Pussy Riot i sličnih inicijativa (koje su u konačnici imale i političke konotacije op.a.).

Globalizacija se mora prihvatiti, ali ne i projekt svjetske dominacije Sjedinjenih Država i Putin izričito odbacuje ovaj scenarij.
“Prošli su dani kada su se gotovi društveni modeli postavljali u drugim zemljama kao da su računalni programi”, rekao je ruski predsjednik i time je sigurno mislio i na propast američke politike “izvoza demokracije” u Afganistan, Irak, Libiju i drugdje po svijetu.

Svaki narod ima svoje vrijednosti i tradiciju i svaki narod razvija svoj vlastiti sustav vrijednosti – to je njegov nacionalni identitet.

“Mi vidimo pokušaje da se oživi jedinstveni model unipolarnog svijeta, pogazi međunarodno pravo i nacionalni suvereniteti. Takav unipolarni, ujedinjeni svijet ne treba suverene države. On treba vazale. U tim pokušajima je Rusija s onima koji vjeruju da ključne odluke treba donositi na kolektivnoj razini, a ne po nahođenju ili interesu pojedinih zemalja ili skupina zemalja” rekao je Putin u osudi pokušaja ponovnog oživljavanja unipolarnog svijeta i dodao “kako je liberalni konzervativizam (američki model kojeg su osmislili neokonzervativci i neoliberali op.a.) moguć, ali ne u Rusiji”.

Pretpostavimo da će Putin i dalje balansirati, ali ne više između konzervativizma i liberalizma, kao u prethodnim razdobljima svog predsjedanja, nego između konzervativizma i pragmatizma. Po mišljenju Aleksandra Dugina Putin je kao političar kakvog je povijest tražila i on se pojavio. Prihvatio je zadaću i nije dozvolio da Rusija nestane, a da u svom “konzervativizmu” nije dozvolio da se uništi nijedan dio ruskog nacionalnog identiteta, ma koliko oni nekima izgledali proturječni. Stoga ćete danas u Moskvi, St. Petersburgu i diljem Rusije vidjeti zajedno ljude s crkvenim ikonama s onima koji nose zastave partije i Sovjetskog Saveza. Rusi u tome ne vide ništa čudno i očigledno je to pobjednička strategija u prvom redu ruskog naroda, a tek onda političara Vladimira Putina koji je znao to prepoznati.

Što reći na kraju o manjini koja većini Rusa uporno želi nametnuti “univerzalne ljudske vrijednosti”, one koje Aleksandar Dugin naziva “američkim republikanskim konzervativizmom” ? Ništa. Statistike, ispitivanja javnog mnijenja i izbori su rekli svoje, a teško je povjerovati da će Washington imati toliko sredstava i vremena da uloži u agresivni i dugoročni soft-power u Rusiji kako bi se taj trend promijenio.

Aktualni ruski predsjednik se oštro protivi bilo kojem zatiranju ruske povijesti, kako one carske, tako i sovjetske, što se vidi i iz simbolike po ruskim gradovima
Kada teorije zavjere postaju činjenice: Prava dubina medijske manipulacije Očajnici prilaze mafiji i fašistima: EU anti-radnička politika jača najveće ekstremiste Analiza: Istok Ukrajine pred odcjepljenjem dok se u Kijevu sprema “Treći Maidan” Analiza nagle eskalacije na istoku Ukrajine: Pro-rusko zauzimanje gradova Rusija ne želi poslovati s dolarom, novim sustavom rješava se usluga VISA i MasterCard Monsanto suočen s otporom: Od Latinske Amerike do Europske Unije Ukrajina i energetska pozadina: europska ovisnost o Rusiji i američke plinske bajke Razotkrivena podla američka zavjera: USAID i stvaranje “Kubanskog proljeća” Velika analiza stanja u Siriji: Posjet Obame Vatikanu i napad na kršćane u Kassabu Analiza: Separatizam na zapadu Europe i proces stvaranja mikro-državica Rijad između dvije vatre – povratak radikala iz Sirije i prijetnje iz Jemena Analiza: Obamina europska turneja i lažno jedinstvo Washingtona i Bruxellesa Velika analiza: Razlozi zašto američka ekonomija ipak jest “tigar od papira” Analiza: Ukrajina će se tek rasplamsati – na pomolu “Noć dugih noževa” u Kijevu” Analiza: Hoće li sirijska avantura biti konačan pad premijera Erdogana? Slom doktrine Brzezinskog – Analiza: Kako su zaustavljeni imperativi SAD-a u Euroaziji Plan B: Rusija, izbačena iz G8, pokreće odnose s Kinom na svim razinama George Soros i Viviane Reding “Sjedinjene Europske Države ili će se EU raspasti!”

advance.hr