Izraelske vlasti navode da im je glavni cilj uništenje Hamasa, no mnogi se pitaju na koji način to misle postići i kako će stvarno završiti sukob između Izraela i Hamasa.
Čak se i Bijela kuća boji da Izrael zapravo nema konkretan plan. Kako i kada će završiti ovaj sukob ovisi o nizu faktora, a postoji mogućnost da se proširi i na druga područja. Telegraph predstavlja šest mogućih scenarija.
Uništenje Hamasa
Izrael možda namjerava izvesti napad relativno kratkog trajanja tokom kojeg će eliminisati sve članove Hamasa, nakon čega će vjerovatno relativno brzo povući svoje snage. Pobjeda nad Hamasom u vojnom smislu značila bi smrt ili zarobljavanje od 30.000 do 40.000 hamasovaca i uništenje njihove vojne infrastrukture skupine.
To bi također zahtijevalo eliminaciju elitne jedinice Nukhba i ubistvo ili zarobljavanje cijelog političkog vodstva grupe, iako je generalni politički vođa Hamasa smješten u Kataru. Na vrhu “liste za odstrjel” je Yahya Sinwar, vođa Hamasa unutar Gaze, i Mohammed Deif, njegov vojni komadant.
Ako izraelski napad uspije, Gaza će trebati novo vodstvo koje bi bilo pod kontrolom Izraela. Jedna od opcija je Palestinska uprava (PA), koju vodi pokret Fatah i koja upravlja Zapadnom obalom. To bi preokrenulo ishod građanskog rata u Gazi iz 2007., u kojem je Fatah protjeran nakon što je izgubio na izborima od Hamasa.
Nije poznato želi li Mahmoud Abbas, predsjednik PA, ovakav rasplet situacije. “Izrael i SAD žele u Gazi palestinsko vodstvo. Ali PA nije toliko jak ni na Zapadnoj obali i vjerovatno bi izgubio legitimitet u Gazi”, rekla je Julie Norman, stručnjakinja za Bliski istok na Univerzitetu University College London.
Podjela Gaze
Izrael bi mogao odlučiti proširiti vojnu okupaciju Zapadne obale na Gazu, što bi zahtijevalo da veliki broj vojnika ostane u Pojasu. Takva bi okupacija trajala godinama ili potencijalno desetljećima, a ne mjesecima, a značila bi cjepkanje Pojasa Gaze.
No, Isaac Herzog, predsjednik Izraela, isključio je ovaj scenarij. “Nemamo želju okupirati Gazu. Nemamo želju vladati nad životima više od dva miliona Palestinaca”, rekao je tokom vikenda u intervjuu za CNN. Američki predsjednik Joe Biden također smatra da bi takva opcija bila velika pogreška.
Potpuna okupacija Gaze
Izrael je od ponedjeljka naredio otprilike polovini od dva miliona stanovnika Gaze da pobjegnu sa sjevera na jug. To ih interno raseljava u područje koje dijeli graničnu tačku s Egiptom, prijelaz Rafah, preko kojeg bi mogli pobjeći ako ga otvore egipatske vlasti.
No neki izvještaji ukazuju na to da to nije želja svih Palestinaca. Naime, mnogi od njih strahuju od druge Nakbe (Katastrofe), kako arapski Palestinci nazivaju osnivanje Izraela, kada je 750.000 Palestinaca pobjeglo ili bilo protjerano iz svojih domova. Palestince brine da se možda više neće moći vratiti ako privremeno pobjegnu u egipatsku susjednu regiju Sinaj.
Dodatno, Egipat za sada nije sklon otvaranju Rafaha jer bi to podrazumijevalo “udomljavanje” stotina hiljada palestinskih izbjeglica. Egipatski predsjednik Abdel Fattah El-Sisi se očito se nada izbjegavanju tog scenarija zbog unutrašnjih političkih razloga, ali i administrativnih i finansijskih troškova.
Predsjednika vjerovatno posebno brine dolazak članova Hamasa koji bi ušli u Egipat pod krinkom egzodusa civila. Iako njegova vlada posreduje između Izraela i Hamasa, ona nije obožavateljka ideologije te skupine.
Neuspjela ofanziva
Svaka bitka s Hamasom bila bi duga, teška i skupa za Izrael. Hamas ima najmanje 30.000 dobro naoružanih i uvježbanih boraca koji bi imali prednost jer brane teritoriju koji jako dobro poznaju.
Zbog ogromnog sigurnosnog propusta koji je omogućio dolazak stotinama hamasovaca u Izrael pojavila su se ozbiljna pitanja o kompetentnosti izraelskih obavještajnih i vojnih čelnika. Oni koji su preživjeli masakr Hamasa, žalili su se na izraelsku vojsku, odnosno na to da joj je jako puno trebalo da dođe do napadnutih naselja.
Pukovnik Roy Levy, jedan od najcjenjenijih komadanata u Izraelskim odbrambenim snagama, ubijen je u borbi s Hamasovim teroristima, što ukazuje na to da su pripadnici Hamasa usavršili svoju obuku i taktiku. Drugim riječima, Izrael se nikada prije nije suočio s ovakvim vojnim izazovom.
Ako ofanziva posustane i pogine preveliki broj izraelskih vojnika, Netanyahu bi mogao pokleknuti pod pritiskom i odlučiti da obustavi ili ograniči opseg kopnene ofanzive i da se zatim u potpunosti posveti pregovorima o taocima.
Regionalni sukob
Iran i Hezbolah su zaprijetili da će se pridružiti sukobu u slučaju kopnene invazije. Hezbolah je također prisutan u Siriji, dok su neki proiranski dužnosnici u Iraku također prijetili napadom na Izrael. Pobunjenička frakcija Hutija u Jemenu, koja vjerovatno posjeduje rakete srednjeg dometa koje bi mogle dostignuti Izrael, također se smatra posrednikom Irana.
To stvara rizik od onoga što Izraelci nazivaju ratom na više frontova, na što već upozoravaju godinama. Moglo bi se dogoditi da ih u isto vrijeme zaspu projektili iz Iraka, Sirije, Libanona i Jemena.
To bi moglo objasniti zašto Izrael kasni s pokretanjem kopnene invazije. Rat s Iranom i njegovim opunomoćenicima bio bi još skuplji od rata s Hamasom, pogotovo zato što Hezbolah ima puno moćnije oružje. “Mnoge očito brine mogućnost regionalne eskalacije. Američka diplomacija je ove sedmice sarađivala s arapskim partnerima kako bi pokušala obuzdati sukob”, rekla je Norman.
“Najveći problem je Iran i potpuna aktivacija Hezbolaha. Unatoč prekograničnoj eskalaciji, još nismo na taj tački, a SAD, Izrael i regionalni partneri će napraviti sve što mogu kako do toga ne bi došlo”, dodala je.
Globalni rat
Globalni rat je najekstremniji scenarij kojeg žele izbjeći sve razumne svjetske vođe. Ako se Hezbolah i Iran pridruže ratu, Sjedinjene Države će biti pod ogromnim pritiskom da pokrenu napade na oba entiteta. SAD je već poslao borbene avione F-15 u Jordan i dva nosača aviona u regiju. U istoj situaciji bi bila i Britanija, koja je također poslala brodove Kraljevske mornarice u Mediteran.
To stvara rizik od direktnog američko-iranskog rata. Zajednički napadi Izraela i SAD-a bi u tom slučaju najvjerovatnije uništili iranski nuklearni program, čime bi se razbio njegov najmoćniji alat pritiska na Zapad.
U rat bi se mogla uključiti i Rusija, važan saveznik Irana. Posljednjih mjeseci je Iran postao glavni dobavljač bespilotnih letjelica i projektila za Moskvu, u sklopu sve čvršćeg vojnog saveza. Ako dođe do toga, uistinu bi nas mogao snaći još jedan svjetski rat – mada je to jedan od najmanje vjerovatnih scenarija, prenosi Index.hr.
(Vijesti.ba)
