Piše: A. Čorbo-Zećo
U Tužilaštvu BiH mnoge se čudne stvari dešavaju čemu svjedočimo već duži period, ali posljednja dešavanja s glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić (žalba o smjeni u toku) i svim onim što smo čuli na snimku koji je uzdrmao pravosuđe, navelo je mnoge da još više sumnjaju u časne namjere čelnih ljudi institucije koja bi prije svega trebala da sprovodi pravo i pravdu.
Konkretno, kada je riječ o procesuiranju ratnih zločina i optužnice kojim se mijenja karakter konflikta u BiH od ‘92 do ‘95 su bukvalno obeshrabrile i najveće optimiste da će se pravda nekad zadovoljiti.
Jedan takav desio se u slučaju Sakiba Mahmuljina, kojeg je Sud BiH osudio nepravomoćno na 10 godina zatvora. Sada se očekuje i odluka Apelacionog vijeća, ali je ovaj slučaj otvorio Pandorinu kutiju.
Naime, tužilac Sedin Idrizović koji vodi slučaj Sakiba Mahmuljina izmijenio je optužnicu, ali i karakter sukoba i tako je iz optužnice izbačena riječ “međunarodni”, a ostao je navod “sukob između Armije BiH i VRS-a”. U prijevodu građanski rat!
Ubrzo nakon toga Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH je imenovao Sedina Idrizovića za sudiju Vrhovnog suda Federacije BiH, što su mnogi ocijenili kao nagradu za dobro obavljen posao za račun politike.
Jasno je da HDZ i SNSD imaju jake veze u Tužilaštvu BiH. To prepoznajemo po optužnicama koje se mahom dižu protiv Bošnjaka, a sada se ne libe pogaziti i Haške presude i sudsku praksu iz Haga.
Dobro obaviješteni izvori otkrivaju da više Bošnjaka uposlenih u Tužilaštvu i Sudu BiH radi za interese druga dva naroda, a sve kako bi zadržali pozicije ili profitirali od poslušnosti.
Da je situacija obratna i da se štite zločinci iz reda srpskog naroda uvidjeli smo na primjeru Milomira Savčića, za kojeg je tužilac Milenko Kajganić kazao da ‘Tadić nije u interesu sa ga se hapsi’. Saradnici u Tužilaštvu pomno prate dešavanja u vezi predmeta i istraga koje se vode protiv pripadnika Vojske RS-a, te smo imali priliku poslušati razgovor Milorada Kojića kako daje upute Savčiću kako se ponašati. Savčić je u bijegu i nedostupan je bh. pravosuđu. Zbog toga još niko nije povukao pitanje odgovornosti nikoga u Tužilaštvu BiH, dok iz ove institucije odgovornost za bijeg optuženika za genocid prebacuju na Sud BIH.
Dakle, u Centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS unaprijed znaju poteze Tužilaštva BiH, dok pojedini Bošnjaci svjesno mijenjaju karakter rata!
U prvobitnoj optužnici protiv Mahmuljina u predmetu od 23.12.2015. godine u činjeničnom opisu se kaže „tokom rata u BiH i u vrijeme međunarodnog oružanog sukoba u BiH odnosno oružanog sukoba međunarodnog karaktera zbog djelovanja vojske RS za račun Savezne Republike Jugoslavije pod koji je potpadao i oružani sukob između Armije RBiH i Vojske RS-a na području Općine Zavidovići“… izmijenjena je činjenica i na kraju je glasila „tokom rata u BiH i u vrijeme oružanog sukoba Armije RBiH i Vojske RS-a na području Zavidovića“.
Tužilac je dakle potpuno promijenio prirodu konflikta. Mijenjanje optužnice je moguće, naravno, dopušteno je Zakonom o krivičnom postupku, ali postavlja se pitanje zašto?
Zašto i to baš sada u ovom predmetu.
Posebno jer, više mi je pravnika potvrdilo, da su ove izmjene čisto političke, i da nikakve pravničke konotacije nemaju.
Zašto 22. jula 2020. tužilac mijenja optužnicu i bavi se pitanjem koje ima čiste političke, a ne pravničke konotacije.
Tužilac je i 2015. godine mogao navesti samo postojanje oružanog sukoba.
Ovakve pojave morao bi kontrolirati VSTV, posebno sada kada je došlo do promjena i kada su sve nade položene da će novi sastav ove institucije uvesti red u pravosudni sistem.
Patria
