Saparmurat Nijazov: Ukinuo je operu i balet, promijenio nazive mjeseci, zabranio je bradu i brkove, ukinuo penzije…

Na listi ”ludih diktatora” koji su stvorili kult ličnosti prvo mjesto svakako zauzima Saparmurat Nijazov, koji je gvozdenom pesnicom vladao Turkmenistanom od 1991. do svoje smrti 2006. godine. Za vrijeme njegovog režima svaki treći Turkmen dospio je u zatvor, a svaki drugi ostao je bez posla.

Nijazov je došao na čelo Turkmenistana još 1985. godine, kada ga je Gorbačov postavio za predsjednika vlade Turkmenske Sovjetske Socijalističke Republike i prvog sekretara Komunističke partije Turkmenistana, što je bila najmoćnija politička funkcija u tadašnjem SSSR-u. Ovaj inženjer energetike bio je ujedno i najmlađi republički vođa.

 

Na izbore izašlo 100 posto birača, a on dobio 100 posto glasova 

Kada je 1991. Vrhovni sovjet Turkmenistana proglasio nezavisnost, Nijazov je izabran za predsjednika novonastale samostalne države. Naredne godine je pobijedio na izborima, a treba napomenuti i to da je bio jedini kandidat.

Na izborima 1999. je dobio 100 posto glasova, a na izbore je izašlo 100 posto upisanih birača, što se nikad nije dogodilo čak ni u Severnoj Koreji.

Članovi njegove stranke na istim su izborima dobili više od 99 posto glasova. Tako izabrani turkmenski parlament ga je proglasio doživotnim predsjednikom.

Sam se proglasio Turkmenbašijem ili “ocem svih Turkmena”, i to po uzoru na Kemala Ataturka, “oca svih Turaka”.

Jednom je na sjednici parlamenta rekao da bi 2010. mogao da odstupi i raspiše izbore. Zastupnici su to sa gnušanjem odbacili i zahtijevali da ostane predsjednik do kraja života.

 

Narod živi u siromaštvu, ali svima su besplatni plin, struja i voda 

Iako je Turkmenistan vrlo bogat prirodnim resursima, posebno naftom i plinom (po rezervama plina su peti u svijetu), narod živi u siromaštvu. Prosječna plata je 50 dolara, ali građani besplatno koriste plin, struju i vodu.

“Kod nas svi žive odlično, pitao sam ljude i niko mi se nije požalio”, rekao je Nijazov, koji je volio da šeta turkmenskom prestolnicom i propituje ljude kako žive.

 

Sliku svoju ljubi 

Turkmenistan je jedna od najzatvorenijih država na svijetu. Švajcarski fotograf i laureat prestižne nagrade World Press Photo, Nikolas Rigeti nekoliko je puta boravio u Turkmenistanu: “Kad stigneš u Turkmenistan prvo što ugledaš je Nijazov. Zašto? Zato što je tip svuda. Umnožen je u trilion primjeraka. Naravno, njegov lik je na svim novčanicama. Nalazimo ga i na bocama alkoholnog pića, ambalaži čaja i na svim pakovanjima soli…”, priča Rigeti.

Portreti “oca svih Turkmena” istaknuti su po cijeloj zemlji, posebno na velikim javnim zgradama i avenijama. Statue njega i njegove majke su prisutne svuda, uključujući i središte pustinje Kara-Kum. Nijazova ogromna pozlaćena statua, visoka čak 15 metara (Nijazov je inače bio vrlo nizak, svega 150 cm), nalazi se na vrhu najveće zgrade u glavnom gradu Ašgabatu. Statua se okreće, tako da je lice Turkmenbašija uvek okrenuto prema suncu.

“Lično sam protiv toga da gledam svoje slike i statue na ulicama, ali to je ono što narod želi”, izjavio je Nijazov, koji je 2001. kritikovao kult ličnosti.

 

Po njemu se zovu meteorit, jogurt, parfem… 

Nagradu “heroja Turkmenistana” dobio je čak pet puta. Samom sebi u čast grad Krasnovodsk preimenovao je u Turkmenbaši. Osim toga, brojna mjesta, aerodromi, hidroelektrane, škole i bolnice nose njegovo ime. Po sebi je čak nazvao i meteorit, koji su otkrili turkmenski astronomi, ali i jogurt i parfem.

Državna televizija takođe se zove po njemu – Turkmenbaši, a dok je bio živ uglavnom je emitovala samo emisije o njemu. U uglu je bio logo s njegovim likom. Na radiju su takođe svakodnevno puštali pjesme njemu u čast. Sve turkmenske novine svakodnevno su objavljivale njegove slike na naslovnicama, a veliki dio sadržaja bio je posvećen samo njemu.

Kao Nijazov i njegova majka slavna je osoba. Bez obzira na to što je umrla davne 1948. godine, od kada je njen sin na vlasti proglašena je narodnom junakinjom zbog zasluga za domovinu od kojih je najvažnija ona da je rodila “oca nacije”.

Naziv za hljeb promenjen je iz tradicionalne reči “čorek” u “Gurbansoltan edze”, po njenom imenu, a njeni kipovi i slike neretka su pojava i Turkmenistanu.

 

Promijenio nazive mjeseci i dana u nedjelji

Na godišnjem zasedanju parlamenta, u ljeto 2002. godine, Nijazov je obznanio da mijenja međunarodne nazive mjeseci. Januar je tako dobio ime Turkmenbaši, po njemu naravno, dok je april nazvan po njegovoj majci Gurbansoltan. I ostali mjeseci dobili su imena po raznim historijskim turkmenskim ličnostima.

Kada je već promijenio imena mjeseci, odlučio je da promijeni i nazive dana u nedjelji u (redom od ponedjeljka do nedjelje) – glavni, mladi, dobri, blagosloveni, četvrti, duhovni i odmorni dan. Uveo je i nove državne praznike – 6. aprila praznik “Kapljica vode je zrno zlatnog dana”, 1. decembra “Praznik neutralnosti”, 27. aprila “Dan konja” i najpopularniji praznik “Dan lubenica” koji se slavi 10. jula.

 

Njegovu knjigu svi moraju da znaju napamet 

“Otac svih Turkmena” je 2001. objavio knjigu “Ruhnama”, što u prevodu znači “Knjiga duhovnosti”. Ona je ravna ustavu i Kur'anu i svaki je čestiti građanin mora znati napamet.

Nijazov je tražio od islamske zajednice da je preporuči vjernicima umesto Kur'ana, a kada je poglavar to odbio, odlučio je da ga zatvori.

U “Ruhnami” Nijazov iznosi svoje misli o moralu, braku, bratskim i susedskim odnosima. Knjiga je obavezno štivo, čak je uveden i poseban ispit o poznavanju njenog sadržaja bez čega nije moguće upisati fakultet, dobiti posao ili vozačku dozvolu. Osim toga, odredio je da ljekari više ne polažu Hipokratovu zakletvu, nego prisežu na “Ruhnamu”.

Osim što se “Ruhnama” 24 sata dnevno čitala na državnoj televiziji, djeca su mogla da prijave sopstvene roditelje ako nisu dovoljno poznavali Nijazova učenja. Turkmenbaši je tvrdio da svako ko tri puta pročita njegovu knjigu direktno odlazi u raj.

Pisao je i poetska i prozna djela koja su dobijala najveće književne nagrade u državi, a svoje je podanike često pozivao da ga kritikuju, ali malo ko je bio spreman na tako nešto.

Nijazov je napisao i novu turkmensku himnu, koja je zapravo oda njemu samom. Mnoge međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava osudile su himnu, jer njen tekst ohrabruje progon homoseksualaca.

 

Sulude zabrane i dekreti 

– Ukinuo je državnu operu i balet, jer “takve stvari nikom ne trebaju”, a i “nisu dio turkmenske kulture”. Nagađa se da je to učinio jer ni opera ni balet nijedno djelo nisu posvetili njemu. Takođe je zabranio i cirkus.

– Zabranio je nošenje šminke TV voditeljima, jer je teško razlikovao voditelja od voditeljke.

– Zabranio je zlatne zube. Jednom prilikom je sreo mladu djevojku koja je imala zlatni zub. Nije mu se to svidelo pa je na licu mjesta donio dekret o zabrani zlatnih zuba, a djevojci je rekao da se javi njegovom zubaru, koji će joj umjesto zlatnog zuba staviti bijelu krunu. Mladim Turkmenima je poručio da glođu što više kosti kako bi očuvali zube. “Kad sam bio dječak, često sam posmatrao pse kako glođu kosti. Zato psi imaju zdrave zube”, pojasnio je.

– 2001. je zabranio muškarcima nošenje brade, brkova i duge kose. Tvrdio je da mladići nose dugu kosu pod uticajem zapadnjačke kulture i mode. Na sve državne granice poslao je frizere i brijače da ošišaju i obriju svakoga ko ulazi u državu da svojim izgledom ne pokvari tamošnju omladinu. Kasnije je odredbu malo ublažio dopustivši starcima bradu i brkove.

– Zabranio je pušenje nakon što je on prestao da puši kako ne bi došao u iskušenje.

– Zabranio je emitovanje muzike s bilo kakvog nosača zvuka. Zabrana je važila za državnu televiziju i radio, kao i za sve javne muzičke priredbe, odnosno javna okupljanja. Učinio je to zbog, kako je pojasnio, zaštite istinskih kulturnih vrednosti. Muzika je morala da se izvodi uživo, a zabranjen je i “plejbek”. Takođe je zabranio i slušanje muzike u automobilu.

– U decembru 2005. je zabranio video igre, uz napomenu da su suviše nasilne da bi ih mladi Turkmeni igrali.

– Strancima u Turkmenistanu zabranio je izlazak u javnost nakon 23 sata. Naredio je i da svaki stranac koji želi da se vjenča Turkmenkom mora prije braka da uplati 50.000 dolara.

– Naredio je da se zatvore sve bolnice van Ašgabata, uz obrazloženje da ako su ljudi bolesni, mogu doći u glavni grad. “Zašto bismo trošili dobre medicinske specijaliste na sela, kad bi oni trebalo da rade u prijestonici?”, rekao je. Vjeruje se da je to učinio jer je bio teško bolestan, pa je želio da ima sve ljekare na raspolaganju.

– Također je naredio da se zatvore sve biblioteke u manjim mjestima jer “seljaci ionako ne čitaju knjige”.

– Problem izdvajanja novca za penzije rešio je tako što ih je ukinuo 2006. godine i naredio mladima da se brinu o starijima. Uz to, svi koji su primali penzije unazad dvije godine od dana donošenja odluke morali su dobijeni iznos da vrate državi.

 

Mislili ste da ste pročitali sve? Evo nešto još malo luđe… 

“Otac svih Turkmena” predložio je i izgradnju novih svjetskih čuda u Turkmenistanu. Jedno takvo čudo trebalo je da bude “Ledena palata”. Obećao je da će pobijediti pustinjsku klimu tako što će nedaleko od Ašgabata, u planinama Kopet-Daga, sagraditi ledeni dvorac u kom će hiljade turkmenske djece učiti da skijaju dok je napolju paklena vrućina.

Druga (suluda) ideja bila je veliki zoološki vrt u pustinji. Nijazov je uložio 18 miliona dolara u izgradnju zoološkog vrta za pingvine kako bi, prema njegovim rečima, “spasao tu životinjsku vrstu od globalnog zagrivanja”.

 

(b92.net)