Ivan Markešić: Kako biti bešćutan, a ostati „pravi“ katolik Hrvat?

U nedjelju, 20. srpnja 2014. godine, HINA je objavila tekst pod naslovom „Ispraćaj 284 Bošnjaka i Hrvata iz grobnice kod Prijedora: žene pokopale i po pet-šest sinova“, koji je, opet, u cijelosti prenio Index.hr (http://www.index.hr/vijesti/clanak/ispracaj-284-bosnjaka-i-hrvata-iz-grobnice-kod-prijedora-zene-pokopale-i-po-petsest-sinova/760998.aspx)

 

Pisac ovoga Hininog teksta o ispraćaju prijedorskih žrtava velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu imao je zacijelo najbolju namjeru. Međutim, analizirajući ne samo sadržaj njegova teksta, nego i sam naslov, čovjek se upita je li se spomenutome novinaru toliko žurilo ili uopće nije razmišljao o onome o čemu je pisao? A riječ je o sljedećem:

 

Kao prvo, nije izvršen ispraćaj 284 Bošnjaka i Hrvata, jer bi značilo da je u najmanju ruku bilo pola Bošnjaka, pola Hrvata, nego – što se vidi iz samoga sadržaja teksta – ispraćaj 283 Bošnjaka i samo jednoga Hrvata koji je, da budemo posve jasni, pokopan na katoličkome groblju. Pokoj mu duši!

 

Drugo, stječe se dojam, a što opet ne mora biti istina, kao da pisac navedenoga članka uopće nije imao nimalo empatije prema majkama koje su pokapale svoje sinove. Neshvatljiva je stoga tolika bešćutnost prema neizrecivoj patnji majke koja pokapa svoju djecu da se u naslov članka koji govori o jednoj od najvećih tragedija u posljednjemu ratu stavlja da su „žene pokopale i po pet-šest sinova”. U ovoj prigodi beščasno je govoriti o ženama koje sahranjuju djecu. Moglo se to reći jedino samo jednom iskrenom ljudskom riječju MAJKA. Čitajući naslov reklo bi se da su se na ispraćaju skupile tamo neke seoske ženturače koje u zemljanu raku odbacuju neke bezvezne nepotrebne drvene kuhinjske predmete.

 

pictures-2014 july-list_krajiskog_inata_829413923

 

Treće, cijeli ovaj nemili događaj zbio se na području Banjolučke biskupije, ali nigdje u tekstu ne pročitah ni riječi o prisustvu tom ispraćaju nekoga od katoličkih svećenika. Na službenoj stranici Banjolučke biskupije također taj dan nije bilo, a nema ni danas (tri dana kasnije) ni jedne jedine riječi o tome događaju: http://www.biskupija-banjaluka.org/ na kojem je uz pripadajuće molitve, kako prenose mediji „na odgovarajući način, minutom šutnje, ispraćena i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti Anto Dolić.” (http://www.klix.ba/vijesti/bih/kavazovic-u-prijedoru-je-izdat-ljudski-rod-a-ta-izdaja-traje-u-hagu-i-new-yorku/140720023). Za ovu biskupiju taj događaj kao da uopće ne postoji. Ni ne spominje se.

 

Žalosno i sramotno, ali istinito! Kao da nitko, ni najniži seoski župnik ili đakon, nije mogao doći i prisustvovati ovoj komemoraciji, ovome ispraćaju nevinih žrtava uime Katoličke crkve u BiH, odnosno barem uime Banjolučke biskupije, a kamoli da je u njezino ime netko govorio (molio i propovijedao), svejedno što se pokapaju Bošnjaci muslimani! Zar nisu s toga prostora protjerani i pobijeni mnogi katolici Hrvati!?

 

Nažalost, nikoga službeno nije bilo ni uime hrvatskih političkih stranaka ni iz RS-a, a ni iz FBiH, a ni iz Distrikta Brčko, nikoga uime hrvatskih nevladinih udruga, čak službeno nikoga uime HKD “Napredak” ili pak uime toliko (o)pjevane udruge posavljanskih Hrvata “Prsten”. Ili se nisu sjetili, ili zbog zauzetosti drugim važnim poslovima nisu mogli doći, ili je to za njih tuđa briga ili – što je možda najbliže istini – za to nisu bili dobili toliko potrebni „politički“ blagoslov?

 

Mûk i samo mûk – poznati i već uhodani hrvatski katolički prijetvornički mûk s političkim blagoslovom.

 

Aferim!

 

Ivan Markešić

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close