Piše: Eldar DIZDAREVIĆ Oslobođenje
Prošle je sedmice premijer Vlade FBiH Fadil Novalić javno govorio o nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini. Gostujući u jednoj TV emisiji, on je rekao da je BiH, prema nekim parametrima nezaposlenosti, ispred pojedinih zemalja članica Evropske unije, poput, recimo, Španije i Portugala, dodajući da bh. zvanični statistički podaci o nezaposlenosti nisu pouzdani jer, kako kaže, čak 120.000 nezaposlenih u BiH zapravo i ne traži posao.
“Mi imamo manju nezaposlenost od Španije, Portugala i Grčke. To je činjenica”, naglasio je Novalić te je potom tu “činjenicu” oslikao jednim primjerom. Jedna je frizerka, ispričao je, tražila nedavno radnicu i nazvala je deset drugih frizerki koje su bile prijavljene na biro. Prema premijeru, nijedna nije htjela da prihvati ponuđeni posao.
“Dosta ljudi na birou ne traži uopšte posao, nego želi ostvariti druga prava tipa zdravstvene zaštite”, zaključio je stoga federalni premijer.
U takvoj situaciji bi onda bilo potpuno razumljivo zašto nijedna od 10 frizerki nije htjela prihvatiti posao, jer bi brisanjem sa evidencije biroa izgubile znatno više nego što bi dobile poslom, zar ne? No, ostavimo sada sve to po strani i pozabavimo se suštinski premijerovom porukom.
A javno negiranje zvaničnih podataka jednostavno nije dobro i baš i ne priliči jednom predstavniku izvršne vlasti. Onda bi neki, recimo, sportski novinar – služeći se tom metodologijom – mogao veoma lako zaključiti da su pojedini bh. fudbalski timovi bolji od madridskog Reala. Dovoljno je samo da negira i ne prizna statističke podatke i zvanične rezultate španskog tima i eto zaključka: naprimjer, nogometni klub Zvijezda iz Gradačca bolji je od Reala.
Interesantno, isto tvrde i druge bh. institucije, jer se u ovom slučaju Eurostat poziva na njihove zvanične podatke. I prema državnoj i entitetskim statističkim agencijama, te prema podacima Centralne banke BiH, Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH, Vijeća ministara BiH i tako dalje…, stopa nezaposlenosti u BiH daleko je veća od nezaposlenosti u Španiji i Portugalu.
Čak i prema podacima MMF-a, Svjetske banke, OECD-a i drugih međunarodnih institucija, BiH ima daleko veću stopu nezaposlenosti od pomenutih članica EU. Zapravo, prva je u Evropi prema stopi nezaposlenosti.
Podsjetimo se sada i slijedećeg. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, broj nezaposlenih osoba u FBiH na kraju 2010. iznosio je 364.929, a na kraju 2015. godine 390.204. Dakle, broj nezaposlenih je porastao, čak i uprkos poduzetim mjerama u smislu vještačkog smanjenja nezaposlenosti. Prisjetimo se, također, da su krajem 2014. svi nezaposleni u FBiH koji su bili evidentirani na biroima, a koji su imali veća mjesečna primanja od 208 KM, jednom najobičnijom administrativnom mjerom izbrisani iz evidencije biroa! Broj nezaposlenih u FBiH je preko noći smanjen za nekoliko hiljada!
A ti su ljudi suštinski i dalje ostali nezaposleni, dakle, bez posla, bez stalnih primanja i zdravstvenog osiguranja, pri čemu su samo vještački “skinuti” sa biroa kako bi nam se popravili statistički pokazatelji. Uostalom, podsjetimo se i da se kao nezaposleni tretiraju samo oni koji su se prijavili na biroe, ali ne i cijela jedna armija nesretnih ljudi koji ne rade, nemaju posla, ali koji se nisu ni prijavili na biroe za nezaposlene. Zaista je teško povjerovati da su se svi ljudi bez posla iz, recimo, ruralnih dijelova BiH prijavili na biroe.
A i oni su nezaposleni, zar ne?
Istina je da statistički podaci ne daju uvijek najprecizniju i najtačniju sliku o bilo čemu. Znate za ono čuveno laičko pojašnjenje statistike koje kaže da jedan čovjek svaki dan za ručak jede meso, a drugi samo kupus te da njih dvojica u prosjeku, statistički gledano, jednu sarmu. I zaista, tek kada uđete dublje u metodologije prikupljanja statističkih podataka o nezaposlenosti (anketiranje stanovništva i broj prijavljenih na biroe), shvatite koliko su ti podaci nepotpuni, neprecizni i netačni.
Bivši federalni ministar finansija i univerzitetski profesor dr. Nikola Grabovac nedavno je u svojoj knjizi “Privreda BiH pred kolapsom” dao daleko realniju sliku nezaposlenosti. On je izračunao slijedeće. Od ukupnog broja stanovnika u BiH (3,8 miliona), radno sposobno je 55 posto (2,1 milion), a radno nesposobno 45 posto (1,7 miliona).
Broj ukupno nezaposlenih se izračunava tako, piše prof. Grabovac, što se od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva (2,1 milion) oduzmu zaposleni i nezaposleni koje je evidentirala statistika (683 plus 553 hiljade), ali i nezaposleni koji su obeshrabreni da traže posao (869 hiljada), a u koje su ubrojani i oni koji nisu prijavljeni na biroe (obratite pažnju na činjenicu da ih je više nego i zaposlenih i nezaposlenih, op. a). Kada se sve to sabere i oduzme, onda dobijemo daleko realniji pokazatelj nezaposlenosti kod nas – čak 67,6 posto!
Naravno, i ovo je samo jedno viđenje broja nezaposlenih. Ali, to je viđenje jednog univerzitetskog profesora i bivšeg ministra finansija, koji je, pomenimo i to, bio jedini ministar finansija u BiH koji je u budžetu imao suficit (višak novca), nasuprot, recimo, sadašnje vlasti koja ima hronični deficit (manjak) koji nadoknađuje zaduživanjem građana u koje su, naravno, ubrojani i svi nezaposleni.
Premijer Novalić može, naravno, o nezaposlenosti i nezaposlenim u (F)BiH misliti šta god hoće, ali bi se ipak na kraju trebao odlučiti. Ako će koristiti zvanične, statističke podatke, onda neka ih koristi u svakoj prilici, a ne samo u slučajevima kada komunicira sa MMF-om i Svjetskom bankom. Onda neka ti podaci budu mjerodavni i kada se obraća i bh. studentima i bh. javnosti. U suprotnom, ako neće, neka onda kaže i MMF-u i Svjetskoj banci da smo prema nezaposlenosti bolji od Španije i Portugala.
