Ako je nogomet preslik života onda je valjda jasno što nam je sudbina. Uvijek sve moramo ispočetka
Teško je uvijek ponavljati istu stvar. U redu je, Emir Spahić, kao najstariji, najiskusniji igrač stao je u zaštitu Ognjena Vranješa, ali je po svom dobrom starom običaju ostavio momčad na cjedilu. Upravo zbog godina i iskustva takvo što se ne bi trebalo događati. Srećom, ulog ove utakmice nije bio veliki, ali da smo pobijedili nominalno drugu momčad Španjolske to bi bio rezultat posebno istaknut u povijesti našeg reprezentativnog nogometa.
Nismo pobijedili i najveći dio krivice snosi Emir Psihić zbog još jednog nekontroliranog ispada. Ako to već nije milijuniti znak da mu se zahvalimo za sve što je učinio onda ne znam što je. Hvala ti kapetane, ali stvarno je vrijeme. Tvoji ispadi su postali preskupi i nije u redu da se cijela jedna solidna generacija nogometaša drži u talačkom odnosu zbog nečijih zasluga.
KAPETANOVI GRIJEHOVI
No, na stranu ružna slika koju smo još jednom poslali u svijet zbog grijeha našeg kapetana, ova je utakmica imala i svoje dobre strane, ali je, barem meni, još jednom probudila žal zbog toga što se nismo plasirali na EURO u Francuskoj.
Kažu da nad prolivenim mlijekom ne valja plakati, ali velika je šteta, baš velika šteta što smo propustili veliko natjecanje s Džekom u godinama u kojima može svojim iskustvom napraviti puno i, recimo, Mirom Pjanićem u svom zenitu.
Ima tu još elemenata koji bi bili zalog optimizmu da možemo ostvariti još poneku pobjedu na velikom natjecanju. A svaka je pobjeda na toj razini za reprezentativnu momčad Bosne i Hercegovine povijesna, jer mi svoju povijest tek gradimo.
MEŠIN VISOKI TEMPO
Ono što me je dojmilo jeste činjenica da smo protiv Švicarske i Španjolske pokazali da možemo igrati moderan, suvremen nogomet visokog tempa bez obzira što nam manjka igrača čija je glavna odlika brzina. Svi se tjelesni nedostaci mogu nadomjestiti sustavom, konstrukcijom, a Meša Baždarević je tek sada na putu da pronađe prava rješenja.
Nisam siguran da je na sve nadošao sam, ali ima on cijeli tim stručnjaka, ima sigurno i prijatelje iz nogometnog svijeta s kojima razmjenjuje mišljenja i ta njegova odlika, ta želja da sam sebe izgradi kao trener je nešto što mi se kod njega dopada. To izbija iz njegovim odmjerenih izjava a i iz govora tijela tijekom utakmica. Jednostavno, treba ga pustiti da radi i mislim da se bar nećemo stidjeti momčadi koja nas predstavlja.
DULJEVIĆ
Lijepo je da su prigodu za igranje protiv druge momčadi Španjolske dobili neki mlađi igrači. Mene je posebno impresionirao Haris Duljević. Dečko igra bez ikakvog straha, nema kompleksa, a ima rješenja i ima igračko znanje, a tek se treba izgraditi i on je, recimo, jedan od čimbenika na kojem možemo temeljiti optimizam. Njegovu sam izvedbu u drugom dijelu utakmice gledao pomalo u nevjerici. Nisam vjerovao da dečko iz BH lige može djelovati tako zrelo i neustrašivo i da djeluje nogometno pismeno, kao netko tko je prošao ozbiljnu igračku školu.
SPORO PALJENJE
Bez obzira na poraz određeni segmenti igre razlog su za opitimistično gledanje prema kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo pogotovu ako ovu utakmicu stavimo u niz s onom koju smo odigrali protiv Švicarske. Momčad je igrala daleko pokretljivije i s više automatizma nego smo to ikada činili.
Djelovalo je kao da svatko zna što i kako treba raditi i svatko je davao svoj maksimum. Šteta što smo odigrali dobar dio utakmice s igračem manje, šteta da je Đurić onako šeprtljavo upropastio zicer koji nas je mogao dovesti u egal i šteta da još uvijek nismo rješili naš osnovni problem, a to je sporo paljenje.
Naime, dok naša momčad uđe potpuno u utakmicu protiv svakog iole ozbiljnijeg protivnika obično budemo u rezultatskom minusu već u prvom kvartalu utakmice i to je segment koji pod hitno treba rješiti. Jednako kao i malodušnost u koju momčad upada kad igra domaće utakmice, koje igra kao da se opće beznađe sruči na leđa tih momaka i onda djeluju kao da im je dovoljno tek što su živi.
PRESLIK ŽIVOTA
Jeste, igrala je Španjolska u drugoj postavi, ali utakmica je imala naboj puno veći nego je to običaj za prijateljske utakmice. I to je odlično za Španjolce, a za nas još bolje. Sve ovo imamo shvatiti kao pripremu za naredni kvalifikacijski ciklus. Šteta da smo pali razred u prošlim kvalifikacijama umjesto da napravimo novi iskorak i stvorimo status ozbiljne reprezentacije, ali nema nam druge nego uvijek iznova izmišljati same sebe.
Ako je nogomet preslik života onda je valjda jasno što nam je sudbina. Uvijek sve moramo ispočetka.
(zurnal.info)
