Hugo Chavez – socijalist 21. stoljeća

Sebe je smatrao revolucionarnim borcem za slobodu. Zapadni je svijet polarizirao, bio je simbol nove ljevice u Latinskoj Americi. Hugo Chavez je preminuo od posljedica teške bolesti, u 58. godini života.

 

“Još uvijek smrdi na sumpor. Ovdje je jučer bio vrag i govorio kao da je cijeli svijet njegov”, rekao je Chavez u rujnu 2006. na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda (UN), misleći pritom na bivšeg američkog predsjednika Busha. Chavez je bio poznat po jakim riječima i metaforama. Njegovi polemički nastupi bili su usmjereni u prvom redu protiv SAD-a i “sjevernoameričkog imperijalizma.”

 

Boreći se protiv neokapitalizama on je osvojio srca birača u Venecueli i mnogih ljevičara širom svijeta. Kod nekih ljudi je imao status spasitelja i medijske zvijezde, a taj je status njegovao u svojoj televizijskoj emisiji. Nema sumnje da su mu takvo ponašanje i status politički koristili, ali bi bilo pogrešno proglasiti ga proračunatim političarom. Chavez je bio čovek s misijom, a borbena retorika bila je uvjerljiva – zahvaljujući njegovom podrijetlu.

Čovjek iz naroda
Iako nije bio caudillo u užem smislu te riječi (na španjolskom: vojskovođa), Hugo Chavez spada u tradiciju tih karizmatičnih vođa pobunjenika koji su prije 200 godina, u vremenima ratova za nezavisnost, vladali velikim delovima Latinske Amerike. “Vojskovođe” nigdje nisu tako dugo vladali kao po dolinama rijeke Orinoco. U tom kraju, 28. srpnja 1954. rođen je Hugo Chavez. Šest mjeseci suše, šest mjeseci kiše i velikih poplava, ostavljaju trag po ovom krajoliku i u ljudima koji tu žive. Divlja romantika prirode, surovost života, ratna prošlost, sve to čini identitet ljudi Venecuele i oslikava se u njihovim narodnim pjesmama.

 

Potekao iz učiteljske obitelji, politikom se počeo baviti u svojim tridesetim, kao časnik nacionalne vojske. Godine 1983. zajedno s drugim časnicima, osnovao je „Bolivarianski revolucionarni pokret 200“. Time je podsjetio na „Libertadora“, osloboditelja Simona Bolivara, koji je sjeverni dio Južne Amerike oslobodio od španjolskih kolonijalista, i čijim se sljedbenikom Chavez i smatrao.

 

Nezadovoljan politikom, koja očigledno nije bila vođena u interesu širokog dijela stanovništva, grupa časnika 1992. je organizirala državni udar. Puč protiv tadašnjeg predsednika Carlosa Pereza nije uspio. Njegov nasljednik, Rafael Caldera, oslobodio je Chaveza (koji je dvije godine proveo u zatvoru). Chavez je zatim krenuo u potragu za političkim saveznicima u Latinskoj Americi. Godine 1996. je, kako bi se kandidirao za izbore dvije godine kasnije, utemeljio stranku ljevice „Pokret za petu republiku“.

 

Chavez – “Nasljednik” Simona Bolivara

 

Predsjednik siromašnih
Najprije tretiran kao autsajder, Chavez je brzo postao popularan: svoje socijalističke ideje govorio je jezikom naroda, koji ga je izabrao za svog predsednika – velikom većinom.

 

Odmah nakon inauguracije krenuo je u akciju: vlada je nacionalizirala ključne industrije, posebno naftni sektor. Od prihoda su financirani socijalni programi, npr. zdravstveno osiguranje za siromašne i temeljno obrazovanje za njihovu decu. Potom je 2001. slijedila agrarna reforma za revitalizaciju zapuštenog zemljišta. Pod državno vlasništvo stavljeno je oko pet milijuna hektara zemlje i prepušteno na korištenje siromašnim ratarima i stočarima.
Simbol ljevice
Svojim radikalnim preokretom, napuštanjem neokapitalizma koji je u Latinskoj Americi od osamdesetih bio dominantni model, on je potakao novu političku raspravu u tom dijelu svijeta, kaže kolumbijski povjesničar Andre Otalvaro. I zaista, i druge zemlje u regiji dobile su ljevičarske predsjednike.

 

Međutim, pored toga što je stanovništvu Latinske Amerike “poklonio” novi ekonomski sustav, Hugo Chavez je bio i “otac” novog zajedničkog identiteta. On je bio jedna od pokretačkih sila za stvaranje vanjskopolitičkih saveza CELAC, ALBA i UNASUR kao protuteže sjevernoj sili (SAD-u).

Obožavatelji pokojnog predsjednika
Ideološka kolebanja

 

Premda Chavez nije imao ništa protiv toga da klasnom neprijatelju za američke dolare prodaje “svoju” naftu, njegov antiamerički stav je sve više postajao maničan.  Na primjer u zimu 2006./2007. siromašnim građanima SAD-a besplatno je dijelio naftu za grijanje. A kao šaljivi odgovor svom intimnom neprijatelju, Georgeu Bushu na „osovinu zla”, Chavez je s Lukašenkom (Bjelorusija) i Ahmadinedžadom (Iran) osnovao “osovinu dobra”.
Međutim, s obzirom na govore u kojima je Chavez Izrael nazivao “ubilačkom rukom sjevernoameričkog carstva”, prijateljstvo s Iranom bi se moralo shvatiti puno ozbiljnije. Židovska zajednica u Venecueli osjeća se ugroženom zbog antisemitskih stavova provladinih medija.

 

Chavezovo naslijeđe

Isto tako treba gledati i na Chavezov uspjeh u zemlji: tijekom njegove vladavine, mnogi stanovnici Venecuele uspjeli su da se otrgnu iz krajnjeg siromaštva. Ipak, polovina stanovništva još uvek spada u siromašne. Unatoč agrarnoj reformi, 70% hrane se uvozi, a privreda se još uvek zasniva na nafti i zavisi od trenutne cijene na svjetskom tržištu.

 

Chavez nije ni blizu uspio kontrolirati korupciju i organizirani kriminal. I što je možda još gore: od 1999. stopa ubojstava u zemlji se utrostručila. Hugo Rafael Chavez Frías je utemeljio „socijalizam 21. stoljeća“ i raširio ga po Latinskoj Americi. Tako karizmatične osobe se ne rađaju često.

 

Unatoč svemu, Chavez će barem zbog toga ostati nezaboravan za mnoge svoje zemljake.

 

 

| Jan. D. Walter / D.Roščić | DW.de |