Haris Sejdić: Kako se snabdijevala Partija ?!
Javno i transparentno finansiranje političkih stranaka je sasvim sigurno jedno od najvažnijih elemenata kojim se može suzbiti korupcija, dati odgovor na određene probleme koji “tište” državu BiH, ali isto tako o obnoviti, ma kako to teško i sporo izgledalo, povjerenje u politiku i političare. Trenutno, kakvo stvari stoje, većini političkih stranaka u BiH ne odgovara uređena oblast u sistemu kontrole privatnih izvora finansiranja jer na taj način ostvaruju dodatne, sasvim sigurno ogromne vanbudžetske prihode.
Novi Zakon o finansiranju političkih stranaka u BiH koji je na snagu stupio u decembru 2012. godine, pokazao je to i izvještaj Službe za reviziju Centralne izborne komisije BiH, bi je potreban strankama kako bi one legalizirale svoje donacije, prvenstveno pravnih (firmi i kompanija) i fizičkih osoba i na taj način izbjegnu buduće sankcije CIK-a BiH.
Slijedi isječak iz knjige “Bošnjak Adil Zulfikarpašić”.
Priča Adil Zulfikarpašić u knjizi “Bošnjak Adil Zulfikarpašić” od autora Milovana Đilasa i Nadežde Gaće:
(kako se snabdijevala partija, a nama za pouku kako se na perfidniji način danas snabdijevaju skoro sve stranke tj. političke partije, naročito one vladajuće).
“Jedom se dogodilo da je jedan turski državljanin bio uhapšen, svezan i proveden kroz grad s plakatom da je ratni profiter, a on je imao turski pasoš i posjedovao u Sarajevu svoj mlin. Onda su mu oni, pošto su ga uhapsili, preko noći digli sve ćilime, namještaj i nešto novca. U međuvremenu je došla vrlo oštra diplomatska nota od turske države, u kojoj se protestvuje što se turski državljanin progoni. Mislim da je neko o tome razgovarao sa Titom, i on je dao naređenje da se o tome sprovede istraga. Ranković je telefonirao u Sarajevo i mene po noći, u kasno doba, probudi jedan Krajišnik, oficir: ‘Zove te Đuro Pucar”. I Pucar mi kaže: ‘Slušaj, Adile, ima da mi pronađeš u roku od 24 sata ko je to uradio. Čuo sam da su to uradili funkcioneri tvog ministarstva. Ali, ima da mi to sutra poslije podne, oko četiri-pet sati doneseš’.
Ja sam, duga je to priča, da ne pričam dalje, odmah otišao kući tog čovjeka i pitao da li se sjeća ikoga ko je došao kad se to uzimalo iz kuće i jedna žena mi spomene neku Fahru Muftić, koja je bila iz Foče. Tu sam Fahru odmah pronašao i ona mi je rekla da je u pitanju Mjesni komitet u Sarajevu. Tako da sam ja do poslije podne znao za svaku stvar gdje se nalazi, jer sam pozvao intendanta Mjesnog komiteta, koji mi je dao spisak za svaku stvar kome je predata. Najbolje stvari otišle su članovima Pokrajinskog komiteta i Vlade. To je u stvari bila neka vrsta ilegalnog snabdijevanja partijske vrhuške u Bosni, o kojoj nisam imao pojma. Sutradan sam otišao Đuri Pucaru i kazao:
‘Bogami, Đuro, kod tebe je taj ćilim’. A on skoči, lice mu se zacrvenilo. I sve se vratilo vlasniku u vrlo kratkom roku.
Haris Sejdić
magazinplus.eu
