Pogled izbliza: Jedenje govana na hrvatski način ili nekrofilsko silovanje povijesti

Jeste li se ikada osjećali kao da tonete u govna? Koja su vam već stigla do brade. A nemate načina izvući se iz septičke jame. Dok mnogi oko vas, također plutajući u govnima, uživaju. I entuzijastično zaranjaju otvorenih usta. Ne bi li se nagutali što više govana. Kao najslađih delicija. E, ja se tako osjećam.

Piše: Saša Leković

Danas, dok ovo pišem, peti je dan kolovoza 2025. godine.

U Hrvatskoj tog dana je državni praznik.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Na taj dan prije 30 godina oslobođenjem Knina završena je vojno-policijska „Oluja“.

I praktično pobijeđena samoproglašena „Republika Srpska Krajina“.

Na dan oslobođenja Knina ušao sam u taj grad.

S fotoreporterom Tonijem Hnojčikom.

Bez vojne pomoći ili pratnje.

Kako smo to činili sve četiri godine kao ratni reporteri.

Ušli smo preko Like a, unatoč zabrani, izašli preko Drniša prema Kninu.

O tome smo napravili reportažu za tjednik Arena.

I taj reporterski zadatak vjerojatno je bar malo uvećao nikad službeno potvrđeni PTSP.

Ali sav u ratu „nakupljeni“ PTSP nije ništa prema onome koji uzrokuje politička zloupotreba rata.

Za ustaški poklič postoji „dvostruka konotacija“, ali ne i za crvenu petokraku

I trideset godina kasnije.

Koja je temelj za učvršćivanje povijesnog revizionizma.

Kojim se povijest pretvara u „švedski“ stol.

S kojeg se kao vjerodostojno tumači ono što ti je tog trenutka korisno.

Danas je u Kninu premijer Plenković rekao da je Operacija „Oluja“ bila “najveći kopneni boj u Europi u tom trenutku od Drugog svjetskog rata…”

Je li mu, makar na sekundu, palo na pamet tko je u tom Drugim svjetskom ratu činio najveći antifašistički pokret u Europi?

I omogućio time Hrvatskoj da 80 godina kasnije ima što braniti.

Teško.

Jer, nekoliko dana ranije, istom povodom, u Zagrebu je održan svečani mimohod oružanih snaga Republike Hrvatske.

Čiji je dio bio i simbolično predstavljanje „hrvatskih vojnih postrojbi”.

Među kojima naravno nije bilo partizana.

Što nikoga više ne čudi.

U državi u kojoj je izmišljena „dvostruka konotacija” uzvika ZA DOM SPREMNI!.

Kako bi se opravdalo korištenje tog ustaškog pozdrava na početku rata u Hrvatskoj.

Pa kao nije isto kad su ZA DOM SPREMNI izvikivali „endehazijske“ ustaše u Drugom svjetskom ratu i skupine u hrvatskim oružanim formacijama u Domovinskom ratu.

A još više da bi se opravdalo izvikivanje tog pozdrava i danas.

Kao na nogometnoj utakmici u Splitu prije nekoliko dana.

Ili na hipodromskim dernecima Marka Perkovića Thompsona.

Nedavno u Zagrebu a jučer i u Sinju.

Ili kad to, osokoljen pristašama, godinama javno izvikuje notorni umirovljeni pukovnik Marko Skejo.

Zapovjednik jedinice nazvane po ustaškom koljaču umirovljen kao pukovnik Hrvatske vojske

Ponosni vlasnik „hitlerovskih“ brčića.

Nekadašnji zapovjednik IX. Bojne Rafael vitez Boban.

U sklopu Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Dragovoljačke paravojne organizacije s početka Domovinskog rata.

Da, taj Skejo.

Bivši zapovjednik jedinice nazvane po ustaškom koljaču i umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske.

Nakon završetka današnjeg službenog obilježavanja obljetnice „Oluje“ Skejo je postrojio svoje pajdaše.

Koji su na njegov uzvik „Za dom” tri puta odgovorili „Spremni”.

Potom su novinari od Skeje uzeli izjavu.

Još jednom mu pomogavši da truje mržnjom.

Pa im je on lijepo rekao da je pozdrav ZA DOM SPREMNI „temelj hrvatskog naroda”.

Te da se NDH ne treba nitko sramiti.

Ako je tako, onda se ja sramim Republike Hrvatske.

U kojoj je tako nešto moguće.

I u kojoj se izmišljaju nepostojeći zagovaratelji obnove pokojne Jugoslavije.

Koja je, kao, bila tamnica hrvatskog naroda.

Iako bez njezina postojanja Hrvatska nikada ne bi postala država.

Bar ne ona na svijetloj strani povijesti.

Antifašističkoj.

Komunistički vođe su izdali ideološka načela, a fašistički su ih provodili

Povodom obljetnice „Oluje“ opet su nas strašili Jugoslavijom.

Uključivši uvijek spremnog Gorana Jandrokovića.

Trenutačno korisnika apanaže vladajuće dinastije na glumačkom zadatku predsjednika parlamenta.

Da bi na kraju, da ne ostane niti zrnce sumnje, „zakucao” sveprisutni Thompson.

Kojeg HTV reklamira u središnjem Dnevniku.

„Gospodo drugovi, Jugoslavije više nema. Jugoslavija je mrtva. Hrvatski čovjek je živ i uvijek će biti za svoj dom spreman.”

Ispalio je to Thompson na svom sinjskom derneku.

S glavom u srednjem vijeku, kad je vijest putovala 35 godina.

I dovoljno pokvaren da još jednom uvali ustašluk u lažno domoljublje.

Prava šteta što na pozornici nije bilo mjesta za „zbor“ s Poljuda.

Bila bi to maestralna zvučna kulisa nekrofilskog silovanja povijesti.

Nego… ako za ustaški poklič vrijedi „dvostruka konotacija“ – pa mu značenje navodno nije isto u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu – kako „dvostruka konotacija“ ne važi i za crvenu petokraku?

Nego je proglašena zločinačkim znakom zbog devedesetih godina prošlog stoljeća.

Kao da nije postojala i u četrdesetima.

A sve je zapravo tako jednostavno.

Komunistički režimi su u praksi izdali temeljna humana načela komunizma.

Fašistički režimi su striktno provodili zločinačka fašistička načela.

Sadistički pritom uživajući.

Tko to ne zna taj i treba jesti govna.

tačno.net