Pojedinci srozavaju državni kapital i velikane!
Bosanskohercegovačko društvo po mnogim je faktorima društvo izopačenih temeljnih vrijednosti. Tako je kada je u pitanju kultura sjećanja. Ovo se s jedne strane manifestira tako što često ne obilježavamo za državu važne događaje, a s druge da ne pridajemo nikakav značaj očuvanju naslijeđa i pijeteta prema istaknutim ličnostima naše povijesti.
Kamen spoticanja
Također, zbog gubitka fundamentalnih vrijednosti i problematične kulture sjećanja, naše društvo često na simplificiran način i olako upotrebljava, pa čak i zloupotrebljava, povijesnu baštinu bilo koje vrste, uključujući lik i djelo znamenitih ličnosti.
Primjerice, danas je kod nas moguće osnovati udruženje, dati mu ime i po njemu utemeljiti nagradu kakva se želi, dodjeljivati je kome se želi bez kriterija, propisa, principa koje bi ustanovile institucije vlasti. A da se niko ne pozove na odgovornost.
Samo neke od nagrada i manifestacija koje nose imena naših velikana, a u FBiH se dodjeljuju bez ikakvog učešća institucija države, jesu Isa-beg Ishaković, Gazi Husrev-beg, Meša Selimović, Dani Ive Andrića…
U Pravnoj službi Federalnog ministarstva kulture i sporta pojašnjavaju proceduru osnivanja udruženja te navode da mora postojati “osnivački akt kojim će se precizirati sve ono što nije u domenu zakona taksativno navedeno”.
– Između ostalog, možda i ta mogućnost dodjeljivanja nagrada. Što se tiče imena nagrade, vjerovatno morate sadržavati neki interni akt – kazali su nam iz Pravne službe Ministarstva.
No, Federalno ministarstvo nije se referiralo na domen zaštite imena bh. velikana koja se danas olako izrabljuju.
Ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Ivica Šarić (SDA) izjavio je za “Avaz” da ovo ministarstvo uopće ne participira u odluci kome se daje kakvo ime.
– Kada su u pitanju udruženja građana, svi znamo kako se ona registriraju – dovoljna su tri čovjeka, i onda daju ime i to negdje ide… Od nas kao Ministarstva ne traži se saglasnost. Mislim da nemamo adekvatne kriterije koji bi stvarno zaštitili imena značajnih historijskih ličnosti – govori Šarić.
Na pitanje kada će ta problematika doći na dnevni red i šta se treba uraditi, Šarić navodi da je pomalo i složenost uređenja BiH kamen spoticanja.
– Kod nas je, inače, u svemu i kriterij duplo manji nego u susjednim zemljama. Nemamo piramidalno razmišljanje, odlučivanje, finansiranje. Pa, mi nemamo ni himnu. Svi bi trebali poraditi na tome. Čak i kriterij za dodjelu Šestoaprilske nagrade nije kao nekada. Nedostaju nam kriteriji u svemu, puno idemo na kvantitet, a sve nauštrb kvaliteta – dodaje Šarić.
Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Šaćir Filandra smatra da bi određena vrsta kodifikacije simboličkog izražavanja identiteta svih bh. naroda morala biti normirana na odgovarajućim nivoima vlasti.
– Jednostavno, to je pozitivna tradicija koju smo imali još u bivšem društvenom sistemu, koja je u principu dobro funkcionirala. Bila je ideološke naravi, ali je bila normirana i kodificirana upotreba imena, ličnosti, simbola i znakova. Bez jednog normativnog pristupa toj materiji, koji može ići od razine općine do najvišeg državnog nivoa gdje se određuju heraldički znaci države, na različitim nivoima vlasti, mogući su različiti obimi formativnog određenja upotrebe imena značajnih ličnosti, ali i historijskih datuma. To je zadaća vlasti, ali to mogu i trebaju inicirati nevladine organizacije, mediji i civilno društvo – govori Filandra.
Prema njegovim riječima, očito je da vlada disproporcija između veličine naziva određenih organizacija i njihovog stvarnog značaja.
Različiti interesi
– Često dolazimo u situaciju da se određene ličnosti, zapravo, minimiziraju. Postoje ličnosti koje su na nacionalnom nivou, naravno da o njima vodi brigu država i upotrebu njihovog imena država određuje i sankcionira. To je sasvim normalno, jer se na taj način ličnosti štite, kao i njihov umjetnički, intelektualni i historijski kapacitet. To je kapital o kojem se treba voditi briga na organiziran način, ne može se to prepustiti volji pojedinaca koji iz različitih interesa bombastično koriste imena – kaže profesor Filandra.
Sanjin Kodrić, profesor na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu, teoretičar i historičar književnosti, naglašava u izjavi “Avazu” da je olako korištenje imena velikih ličnosti bh. povijesti veliki problem! I to posebno kada je riječ o dobro osmišljenim poduhvatima koji mogu imati različite i nimalo naivne ciljeve, pa sve do finansijskih koristi samih osnivača.
Kako se radi u Hrvatskoj i Srbiji
U Hrvatskoj su dodjele nagrada i priznanja koji nose imena kolosa književnosti, umjetnosti, historije… pod okriljem državnog ministarstva kulture.
Značajne nagrade u domenu kulture u Hrvatskoj dodjeljuju se isključivo pod vladinim krovom. To su nagrade Vladimir Nazor, Iso Velikanović, Vicko Andrić, Marin Držić…
Slična situacija je i u Srbiji. Nagradu „Dositej Obradović” ravnopravno dodjeljuju Zadužbina „Dositej Obradović”, Sajam knjiga i Ministarstvo kulture i informiranja Republike Srbije.
Nagrada „Kočićevo pero” je srbijanska i bh. književna nagrada Zadužbine „Petar Kočić” iz Banje Luke i Beograda. Nagradu dodjeljuju ministarstva kulture RS i Srbije.
Također, nagrada „Lazar Trifunović” ustanovljena je na inicijativu Kulturnog centra Beograda, ali iza ove nagrade su institucije koje baštine kulturno-umjetničke sadržaje kao što su Kulturni centar Beograda, Odjeljenje za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, Narodni muzej i Muzej savremene umjetnosti…
Nužna zaštita
– Povijesna baština bilo koje vrste koju čine historijske ličnosti i njihova intelektualna, književna, umjetnička ili kulturna ostavština predstavlja izrazito važan kulturni kapital svake zemlje ili zajednice. Taj kapital kao takav nužno se mora adekvatno zaštititi. Zakonski, tamo gdje je moguće, jer će se, u suprotnom, izgubiti, a sama prošlost postat će besmislena, prazna ljuštura nekadašnjeg života – pojašnjava Kodrić.
avaz
