Kultura

Owen Jones: Manifest Laburističke stranke je šablon borbe ljevice u svijetu

Ovaj dokument nudi odgovor ne samo na britanski pokvareni sistem, već i na globalnu krizu u socijalnoj demokratiji

Traži se: jasna vizija za stranku lijevog centra. Mora ulagati u ekonomiju, modernizirati osnovne usluge, pritisnuti imućne da plaćaju veće poreze. Besplatan WiFi u vozovima kao bonus. Neko je odgovorio na moj osobni oglas! Laburistički manifest – otkriven danas – je umjeren, skup protuotrova zdravog razuma za velike probleme koji obuzdavaju jednu od najbogatijih država na svijetu. I – fascinantno – ovo je pokušaj suočavanja sa krizom identiteta i vizije koji obuhvataju socijalnu demokratiju, ne samo u Britaniji, već i širom zapadnog svijeta.

Manifest skicira odgovor na pokvareni britanski sistem. Trenutni sistem je bankrotiran: nije samo nepravedan, već i iracionalan. Taloži bogatstvo u samo nekoliko ruku – najbogatijih 1,000 Britanaca je u protekloj godini uvećalo svoje bogatstvo za 14% – dok su plate doživjele najveći pad generacijama. Ne uspijeva izgraditi stambene objekte kakve država treba. Mnoge zajednice lišava sigurnih, pristojno plaćenih i stručnih poslova. Ostavlja mnoge ljude u osiromašenom radu, koji zarađuju svoju neimaštinu. I dok se male firme bore, dopušta multinacionalnim korporacijama da ne plaćaju, ili vrlo malo plaćaju poreze.

Državni nacionalni dragulj – National Health Service – dovodi u stanje „humanitarne krize“, kako je to Britanski Crveni križ sročio. Opterećava mlađe generacije dugovima. Javne komunalne usluge pretvara u kravu muzaru profitera kojima je prioritet brza zarada, a ne potreba potrošača. Mogli bismo i nastaviti. I još jednom, ovo je jedna od najbogatijih država na svijetu. Nije u pitanju manjak bogatstava ili sredstava koji koče Britaniju da izliječi svoje rane, već manjak političke snage volje.

Postoje izjašnjenja 95% Britanaca da više neće plaćati porez – što je i fer, nakon torijevskih besprimjernih smanjenja plata. Umjesto toga, od gornjih 5% radnika će se tražiti da plaćaju malo više: što je također fer, kada se uzme u obzir da im sada ide bolje neko ikada. Ako kompanije odluče da isplaćuju 25 puta veće plate od minimalne, od njih će se očekivati da plaćaju nešto veći porez; ako isplaćuju 20 puta veće plate od minimalnih prihoda, onda još veći od toga. Korporacijski porezi će se povećati, ali će još uvijek biti manji od onih u Sjedinjenim Američkim Državama. Robin Hood porez finansijskih transakcija – koji bi, kao što Laburistički Rachel Reeves kaže, u isto vrijeme uvećao novac i smanjio prekomjerno preuzimanje rizika koji ugrožava našu ekonomiju – prikupio bi još više novca, kao što će i bezrezervan rat protiv izbjegavanja poreza.

Bilioni sakupljeni mogu se investirati u obrazovanje da bi se ostvario potencijal budućih generacija – modernizirati NHS da bi zadovoljio potrebe starijeg stanovništva; unaprijediti slabu britansku infrastrukturu; i izgraditi stambene objekte koje država očajno treba. Besplatna briga o djeci će smanjiti pritisak na porodice koje su primorane na teške odabire između podizanja porodice i karijere; dok će triple-lock (Metoda određivanja godišnjeg povećanja penzija u Velikoj Britaniji) na penzije zaštiti siromašnije penzionere koji su izgradili ovu državu.

Ne, niko ne može tvrditi da Laburistička stranka stvarno nije u teškoj poziciji. Ostavljajući debatu oko rukovodstva po strani, što može čekati i do nakon izbora, često se zaboravlja da su skoro sve evropske socijaldemokratske stranke u krizi – a skoro ni jednoj državi na čelu nije ljevica. Od Grčke do Francuske, preko Španije do Holandije, socijaldemokratske stranke su – sa nedostatkom jasne vizije u dobu globalizacije i ekonomskog nemira – dramatično izgubile podršku ili čak kolabirale. Pojedine desničarske Laburističke stranke su se ugledale na Njemačku – jednu od zapadnih zemalja najmanje pogođenu ekonomskim nemirom. Njemačka socijaldemokratija je doživjela rast podrške nakon zamjene vođe, ali to se sada promijenilo. Sada srčano gledaju Francusku. Spomenimo činjenicu da je novi predsjednik Francuske, Emmanuel Macron, liberal – ne socijademokrata – koji je baš izabrao konzervativnog premijera Édouarda Philippea. Da bi imitirali Francusku, morali bi uvesti predsjednički sistem sa dva kruga izbora, osvojiti 24% glasova u prvom krugu, i onda se sa fašizmom međusobno boriti za odlučujuću pobjedu.

Cijela socijaldemokratija je u krizi ali, uprkos mnogim manama Laburističke stranke, ovaj manifest predstavlja pokušaj borbe protiv istih. Da, uprkos povećanju glasova za Laburističku stranku, Torijevci još uvijek imaju zastrašujuće veliku podršku. Dok Laburistička stranka navodno ima veću podršku kod onih mlađih od 50 godina, kada se poredi sa opštim izborima od prije 2 godine, ako Torijevci pobijede, kao što se i predviđa, biti će to zbog nadmoćne prednosti Therese May kod starijih Britanaca. Osim ako Laburistička stranka u isto vrijeme ne poveća broj glasača kod mlađih generacija i podršku sijedih glasača, veliki poraz je neizbježan. Šta god da se desi, jasan pregled načina kako se moderni lijevi centar bori sa izazovima krizom pogođene bogate zemlje je ponuđen. A to je već dugoočekivano.

Izvor: www.theguardian.com

Prijevod s engleskog: Prometej.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close