Fejzić-Čengić: Gdje staje razum tu počinje vjera, ne obrnuto kako mnogi danas smatraju

Govoreći o značaju posta te kako ga doživljava, ona kaže da u postu “vazda lahko zaplačem, a to znači da sam postala osjećajnija i saburnija”.

O metafizičkoj strani posta kaže da to odustajanje od namirnica i materijala koje inače stalno ubacujemo u sebe, pomaže da se osjeti stopljeno sa svime oko sebe.

– U tom stanju oni dnevni, inače često zanemareni detalji, ja ih zovem išaretima, nijanse postojanja, predosjećanja, postaju djelatni. I to kao pravi djelatni putokazi šta da činim(o) a šta ne. Svako to može u sebi pronaći. Nek oproba. I ja sam – kaže prof. Fejzić-Čengić.

S obzirom na to da su u ramazanu i dvije mubarek noći, Lejletu-l-Bedr i Lejletu-l-kadr, naglašava da su te dvije ramazanske miljenice, te dvije fino odabrane noći, posve precizno izabrane kao dvije kazaljke na ramazanskom sahatu.

– Jedna od nas traži da aktivno, djelatno, vidljivo pokažemo šta treba odbaciti ili savladati makar i rastajući se od života. Druga pak nakon odbačenih idola i kumira svakodnevlja, reklo bi se nakon odbačene besposlice, upire u naše srce, u našu dušu kako bi ih odvela u prostranstva nevidljivog – pojašnjava Fejzić-Čengić.

Tamo gore, dodaje ona, s maštom uz pomoć, a maštu tako malo ili nimalo ne koristimo, jer je demode, u modi je suhi proračunati racio (!), dakle „tamo gore s kapljom Allahova daha smo u pravom svijetu“. To je abeceda vjere. Gdje staje razum tu počinje vjera, ne obrnuto kako mnogi danas smatraju.

Iako je svijet u kojem živimo obilježen duhovnom prazninom i egzistencijalnim problemima, na pitanje koliko post može biti i intelektualni vodič za one koji ga prakticiraju, Fejzić-Čengić smatra da je ‘pun stomak prazno srce’, te da obilje novca i blagostanja dovodi do  skandala, samoubistava, predoziranja, depresija obijesti životnih ciljeva, eto ti beznađa.

– Nije li to slika naše moderne civilizacije? Iz 21.vijeka? Koje klizi u kataklizmu. Svojom rukom odabranu kataklizmu. Ko putuje i prati svijet izbliza zna tačno o čemu govorim. I da je tako. Ali, ako utišamo svekoliku buku oko nas, ako se okrenemo k sebi, zavirimo u nutrinu svoju, pronaći ćemo ono perzijsko carstvo – slojevito i posebno – ističe.

Kolike su samo, kaže, riznice u dubinama Knjige svih Knjiga, u Kur'anu i njegovim porukama i poukama! Odjednom znamo i sigurni smo koliko smo svi, baš svi odgovorni za stanje u kojemu smo, a da žene posebno u mjesečevim mijenama imaju putokaz i to za svaki mogući dnevni i jednostavni posao, samo ako žele, „pošto su suptilnije i nježnije sve to još jače doživljavaju, osjete, predosjete“.

– Žena je fakat stub porodice, kuće, familije, džemata. Nju je Uzvišeni po svojoj volji obdario snažnijim dahovima no što se to često pomisli. Ima u tome  posebna tajna. Ta njena multitasking forma, multidisciplinarnost da se tako grubo izrazim čini je uistinu dominantnim stvorenjem. Pored ostalih dominantnih stvorenja. Jer i planete su za mene ta stvorenja, i zvjezdani sistemi i nedokučiva dubina svemira tajnovitog… – smatra ona.

Ali ne treba smetnuti s uma, dodaje, da je  jedina spasonosna veza koja ‘čuva kapije nebeske’ ona između muškarca i žene, ili, između žene i muškarca.

Samo ta osovina čuva sve tajne i javne logose svijeta na okupu… Znači da nema uspješne žene bez uspješnog muškarca oko ili kraj nje. To je naprosto zakonitost.

– Ljetni dani su dugi, prozračni, svijetli, osunčani, danas je haman najduži dan u godini, ali je blagost koju nam Uzvišeni spušta toliko zorna, osjetna, jasna ko dan, da čak i najveći skeptici vide i osjete da je ovogodišnji  ramazan svojom skrivenom plahtom obavio sve što je poželio. I to je ponajveće čudo ovogodišnjeg svetog mjeseca posta. Da nas je neko pitao da sami naručimo vrijeme po svojim željama ne bismo ljepše i bolje naručili… – zaključila je prof.dr. Fahira Fejzić, profesorica na Univerzitetu u Sarajevu.

(FENA)