Europa i američke zaklade pomažu unesrećenima ili imigrantskom krizom upravljaju još od prvog dana?
Proteklih tjedan dana su Hrvatska i Srbija bilateralne odnose dovele do usijanja. Zatvaranjem graničnih prijelaza je pokrenut trgovinski rat, međusobna optuživanja su prešla sve granice političke korektnosti, a hrvatski premijer Zoran Milanović se požalio što Srbija jedan dio imigrantskog vala koji dolazi iz Turske, Grčke i Makedonije ne preusmjeri prema Mađarskoj, jer Hrvatska niti želi, niti može biti takozvani “hot-spot centar”, odnosno sabirni centar za desetine i stotine tisuća izbjeglica dok se za njihov prihvat ne pripreme zemlje sjevera Europe. Tijekom prepucavanja na relaciji Zagreb-Beograd se moglo čuti doslovno svašta, ali je najvažnije što se nitko od visokih dužnosnika nije usudio dotaknuti samog ishodišta problema ilegalnih migracija. Svima je jasno da su to jednim dijelom Sirija, potom Irak, Afganistan i druge zemlje pogođene ratom i terorizmom.
Što se sirijskih izbjeglica tiče, ti ljudi najvećim dijelom dolaze iz kampova u Turskoj, a prešućuje se da se Sirijci iz kampova u Jordanu i Libanonu u puno manjoj mjeri odlučuju na put ka Europskoj uniji.
Mediji stvaraju sliku o Siriji kao zemlji koju napuštaju svi njeni građani, posebice suniti, a da sirijska vojska i vlada u Damasku pod svaku cijenu, ne mareći za ljudske živote, žele očuvati “Assadov šiitsko-alavitski režim”. Naravno da je to laž i da se mobilizaciji koju je provela sirijska vojska, osim kršćana, Druza, alavita, Armenaca i drugih manjina, nisu odazvali i sirijski suniti koji čine većinu populacije, svaki otpor u ovom nametnutom ratu bi bio uzaludan. Prema podacima Glavnog stožera sirijske vojske, 75% boraca i časnika su sirijski suniti, a ostalih 25% čine pripadnici drugih manjina. Također treba napomenuti da je rat u Siriji prisilio oko 12 milijuna ljudi da napuste svoje domove, ali je njih preko 7,5 milijuna spas potražilo u sigurnom područjima pod kontrolom “režima”, što je, ako se uzme u obzir “diktatura” koju u područjima pod svojim nadzorom provodi Bashar Al-Assad, prilično začuđujuće.
No, kako se već više od četiri godine o Siriji može čuti svašta, onda ni ovi posljednji napisi nikoga ne bi trebali čuditi.
Što se tiče imigrantskog vala, kojeg samo dijelom čine izbjeglice iz Sirije, samo je mađarski premijer Viktor Orban rekao da problem treba rješavati u Turskoj, zemlji koja je sigurna i koja treba financijsku pomoć da bi se mogla nositi s tim problemom. Pojedini mediji optužuju turskog predsjednika Erdogana da je on iz samo njemu znanih razloga odlučio potaknuti izbjeglički val prema Europi, odnosno da je na taj način htio potaknuti zemlje EU na intervenciju protiv njegovog zakletog neprijatelja sirijskog predsjednika Assada.
No je li to baš tako? Naime, u listopadu prošle godine je Europe's Worldobjavio članak u kojem stoji “kako je došlo vrijeme za high-road scenarij kojim će se olakšati migracije, a ne ih ograničavati”.
“To je scenarij koji mora biti potaknut vizijom migracije kao procesom kojim se upravlja, a ne problemom kojeg treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati”, za Europe's World pišu ništa manje nego William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
“Ako se humano promiče, kroz sigurnost, red i dostojanstvo, migracija ima bezbroj prednosti. Ona pruža brojne mogućnosti, povećava prihode i životni standard i omogućava ljudima da se obrazuju i slijede svoje ambicije. Europska populacija u međuvremenu stari, a u EU se predviđa masovni manjak radnika, dok će radno sposobno stanovništvo u sljedećih 50 godina pasti za 45 milijuna. U mnogim zemljama su migracije usporile ili čak preokrenule trend starenja i zaustavile neodrživi omjer između radne i neradne populacije”, prije skoro godinu dana pišu William Lacy Swing i Michael Diedring.
“Nedavna studija u šest europskih gradova – Barceloni, Dublinu, Hamburgu, Lilleu, Pragu i Torinu – pokazuje koliko je migracija radne snage donijela koristi lokalnim zajednicama. U Torinu, na primjer, porezni prihodi od stranaca su donijeli neto dobit od 1,5 milijardi eura. Ista studija je također pokazala kako se pomoću migranata popunjavaju praznine na tržištu rada i kako nove snage doprinose razvoju novih sektora gospodarstva”, nastavljaju visoki dužnosnici međunarodne i europske organizacije koje se bave izbjeglicama i migrantima.
Svoje izlaganje zaključuju o predrasudama o migrantima, njihovoj kriminalizaciji i stigmatizaciji.
“Stanovništvo Europske unije se često dovodi u zabludu, a u nekim europskim zemljama obični građani vide iskrivljenu sliku stvarnosti i znaju procijeniti da je broj doseljenika tri puta veći nego što to zaista jest. U svemu tome, EU je jedina regija u svijetu u kojoj građani mogu slobodno putovati, živjeti i raditi. To je izvrstan uspjeh, ali se Europa ipak sučeljava s velikim izazovima po pitanju imigranata i privlači pridošlice iz zemalja izvan Europske unije, pa čak i iz nje. Netrpeljivost, ksenofobija, protekcionizam i uloga imigranata kao žrtvenog jaraca ima istaknutu ulogu u javnom diskursu mnogih europskih zemalja. Europa tako neće privući migrante, osim ako ne uvidi da promicanje veće tolerancije i razumijevanja vrijede jednako koliko i raznolikost koju migranti sa sobom donose”, zaključuju gospodin William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE).
Nakon ovog poziva za “pripremu terena” dolasku nove radne snage i radno sposobnog stanovništva u listopadu 2014. nastupa zima, ali imigrantski tsunami kreće već s prvim danima kasnog proljeća i početkom ljeta 2015. Kada je krenuo val iz Turske, njemačka kancelarka Angela Merkel izjavljuje da su u Njemačku svi dobrodošli i da njezina zemlja može prihvatiti i do milijun izbjeglica.
Koliko su Turska i Erdogan svemu kumovali, teško će se ikada saznati.
Ovdje treba reći da cijelim procesom migracije upravlja jedna druga organizacija, vrlo dobro poznata u Grčkoj, Makedoniji i Srbiji.
Kao što su za Europe's World savjetovali William Lacy Swing i Michael Diedring, koji su navijestili “da humano promicanje migracije, kroz sigurnost, red i dostojanstvo, ima bezbroj prednosti”, ali je za to zadužen Centar za zaštitu azilanata (APC-CZA), tijelo kojim upravlja Europsko vijeće za izbjeglice i azilante (ECRE) i glavni tajnik te organizacije, odnosno autor gore citiranog članka.
Centar za zaštitu azilanata službeno brine za prihvat izbjeglica i pružanje sve potrebne pomoći tim nesretnim ljudima. Osim toga, volonteri ih dočekuju na granici Grčke i Makedonije i dijele im vodiče na engleskom jeziku. Unutra su sva njihova prava, karte država kroz koje trebaju proći, pravni savjeti, itd.
Jedan novinar s grčko-makedonske granice je rekao da je izdavač udruga koja se zove “Asilment Protection Center”, u Srbiji poznat kao Centar za zaštitu azilanata (CZA). Pokušao je razgovarati sa njihovim vodstvom, ali nije uspio.
Ovdje se treba zaustaviti. Dakle, Europsko vijeće za izbjeglice i azilante (ECRE) vodi “Asilment Protection Center”, a isti upravlja Centrom za zaštitu azilanata u Srbiji (CZA). Ništa sporno? Možda, ali Centar za zaštitu azilanata, kao što stoji na njihovoj službenoj stranici, doniraju: USAID, Otvoreno društvo (Open Society), Europska komisija, Institut za samoodrživost Srbije (ISC Serbia) kojim upravlja USAID, “Zaklada Trag” (USAID/Europska komisija), Kraljevina Nizozemska, Švicarska Konfederacija, Višegradski Fond (Visegrad Fund), veleposlanstvo Norveške, Evangelička-Luteranska Crkva Amerike (ELCA), itd., itd…
Sada se treba vratiti na početak i članak Williama Lacya Swinga, generalnog direktora Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michaela Diedringa, glavnog tajnika Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE). Potom jasno treba reći da ni USAID, niti Zaklada Otvoreno društvo, kao ni Europska komisija ili europske vlade i veleposlanstva nikada, ali baš nikada nisu djelovali kao humanitarne organizacije koje čekaju svršen čin da bi se aktivirale i pružale svu potrebnu pomoć unesrećenim ljudima.
Konačno, samo obraćanje glavnog tajnika Europskog vijeća za izbjeglice i azilante, gospodina Michaela Diedringa, navodi na zaključak da je imigrantski val pomno planiran i da se nije dogodio ni zbog Turske, niti zbog Erdogana, a još manje zbog “despotskog režima sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada”, no, ako se ljudska nesreća može iskoristiti za postizanje geopolitičkih ciljeva, za navedene zaklade, vlade i organizacije je to plus više. Kako se čini, bogati Zapad je puno ranije odlučio da se najbolje okoristiti mladim, radno sposobnim i školovanim stanovništvom iz zemalja pogođenih ratom i terorizmom, a sve drugo je nevažno.
Stoga, vraćajući se na početak, hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću i srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću se samo može poručiti da su, kako kažu u Dalmaciji, “falili cili balun”. Istina, obojica su u ovih nekoliko dana zaradili priličnu podršku desnog biračkog tijela, ali se nijedan od dvojice nije dotaknuo stvarnih uzroka problema ilegalnih migracija, kojeg prije svega treba tražiti u EU i među zakladama sa sjedištem u Sjedinjenim Državama.
Foto – Broj i smjer kretanja sirijskih izbjeglica koje čine samo di izbjegličkog vala u Europi:
