Egzistencijalni plamen u Kantonalnoj bolnici Zenica

Drama oko požara u Kantonalnoj bolnici u Bihaću je, čini se, zaboravljena. Fotografije bolnice u požaru zabrinjavale su ljude ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire. Nadljudski napori vatrogasaca i ostalih učesnika u akciji spašavanja brzo su u eter poslali poruku da smo mi u Bosni i Hercegovini, ma koliko ranjeni bili, spremni da se borimo dalje. Međutim, ono što nas često mnogo košta jesu vihori zaborava kojima se svako malo prepustimo.

Lahko je biti junak poslije bitke. Tako su se ubrzo nakon vatrene bitke vatrogasaca koje je, neka se zna, rijetko koji medij spomenuo, na ekranima pojavile omražene bh. političke ličnosti koje su zabrinutim tonom žalile zbog nemilog događaja. Međutim, da su žalili samo dan ranije, tri aparata za gašenje požara bila bi u ispravnom stanju, a do ovoga možda ne bi ni došlo. Požar u ovoj bolnici još je jednom pokazao licemjernost vladajućih struktura koje su, uz veliku medijsku pompu, donirale pokoju hiljadu maraka. Ovaj novac ni u kojem slučaju neće biti dovoljan za rekonstrukciju bolnice. Također, da politički predvodnici imalo žale za stanjem u zdravstvu, porođajni sto u Jajcu ne bi bio star nekoliko decenija, nego bi se kupio novi. Ni Vlada Zeničko-dobojskog kantona “ne žali” dovoljno iskreno zbog stanja u Kantonalnoj bolnici Zenica, jer da žali, iznašlo bi se brzo rješenje za gotovo šesnaest miliona maraka duga zbog kojih ova bolnica otežano posluje. U namjeri da se uvjerimo u stanje u kojem se bolnica nalazi, posjetili smo direktora ove institucije dr. Abdulaha Granića, koji je za Novo Vrijeme potvrdio teško stanje kako u bolnici tako i u cjelokupnom bh. zdravstvu. Doktor Granić na ovu je poziciju stupio početkom marta tekuće godine.

Zastarjela infrastruktura

Infrastruktura zeničke bolnice slična je onoj u Bihaću. Srećom, ova je još na nogama. Bolnica je građena nekoliko decenija ranije, ali se od tada rijetko šta popravljalo, adaptiralo ili nanovo gradilo. Stoga je bojazan pacijenata od nekih novih nesreća potpuno opravdana. Direktor Granić ne krije razočarenje zbog zastarjele i davno dotrajale infrastrukture ali i same zgrade bolnice. Do sada su se, prema njegovim tvrdnjama, uradile neznatne popravke, ali je pitanje koliko će te popravke izdržati.

“Kad je riječ o infrastrukturi, mi nismo u boljoj poziciji u odnosu na bolnicu u Bihaću. Imamo slične probleme, naš krov je veoma star, prekriven je valovitim pločama koje se nigdje više ne proizvode, kompletna bolnica nije okrečena skoro deset godina, kotlovnica pomoću koje se zagrijavamo je dotrajala, a ima još toga, moglo bi se dugo nabrajati. Probleme rješavamo po prioritetima. Nešto smo sanirali, ali pitanje je do kada. Naravno, sve ovo je daleko od zadovoljavajućeg stanja, ali je važno da postoji volja osnivača da se problemi riješe”, ističe Granić.

Jedan od onih koji u bolnici traže “lijeka”, pacijent s inicijalima A. S., smatra da je najveći problem u priči politika. Ogorčen je, kako kaže, time što se politika petlja i u njegovo zdravlje.

“Da mogu, potpuno bih odsjekao politici ruke u zdravstvu. Jedina veza bila bi novac, i to na način da se prve isplate urade bolnicama i zdravstvenim institucijama, pa onda svim ostalim. Mislim da bi se onda moglo raditi na način kakav je propisan zakonima. Znate, evo ovaj krov, vidite li da je on gotovo potonuo? Niko za to nije kriv osim politike. I kako će doktori dobro raditi u ovome? Ja mislim da je ovo sramota svih nas”, smatra naš sagovornik.

Novac izvor svih problema

Kantonalna bolnica u Zenici ima oko 1.500 uposlenih. Sadašnji dug ove ustanove iznosi 15,8 miliona KM. Dugovanja su u proteklom periodu neznatno smanjena, ali je svima jasno da bolnica nije u stanju sama otplatiti nagomilane dugove.

“Dugovanja su djelimično smanjena, ali to nije rješenje problema, jer nam preostali dug predstavlja ogroman teret u poslovanju, krenuvši od pritiska dobavljača i uvjetovanja u isporuci lijekova, do hrane, servisiranja opreme te mnogih drugih problema. Tačno je da bolnica mjesečno dobije mnogo manji iznos od onog koji je potreban za pokrivanje svih rashoda, ali do sada smo održavali kontinuitet u poslovanju. Međutim, upitno je do kada ćemo u tome uspijevati”, dodaje Granić.

Nesmotren potez sankcioniran

Priča o dojavi o smrti oca pogrešnoj osobi je, izgleda, završena na obostrano zadovoljstvo. Naime, nakon smrti jednog od pacijenata bolnice redovna procedura je o tome obavijestiti porodicu umrlog. U ovom slučaju namjera je bila ista, ali se potkrala greška koja je rezultirala dojavom pogrešnoj osobi, čiji je otac također ležao u istoj bolnici. Kad je dotična osoba stigla u bolnicu, shvatila je da je njezin otac živ, te da se radi o grešci.

“Jasno je da se u svakom poslu dešavaju greške, mada su možda u zdravstvu i nedopustive jer ostavljaju najveće posljedice. Mi nastojimo maksimalno odgovorno obavljati sve poslove. Greške koje se dese sankcioniramo na odgovarajući način postupajući prema našim internima aktima”, objašnjava Granić.

Na veliko insistiranje osobe kojoj je greškom dojavljena smrt oca, medicinska sestra je zadržana na poslu, ali joj je ipak izrečena određena kaznena mjera. Iz uprave se nadaju da se ovakvi i slični slučajevi neće ponoviti.

Vijest da je još jedna državna bolnica u katastrofalnom stanju je, nažalost, svakodnevnica. Jedna je nedavno izgorjela i svi smo svjesni posljedica požara. Međutim, u stanju u kakvom jesu, s pravom se pitamo “gore” li i ostale državne bolnice? Bukvalno ne, ali nije li svaku od njih zahvatio “egzistencijalni” plamen ogromnih razmjera?

Novo vrijeme