Edin Urjan Kukavica: Sunovrat socijaldemokratije

Ne upuštajući se u ocjene autentičnosti dokumenta naslovljenog „Političke smjernice/negativna propaganda” jer njegova dokumentarnost uopće nije bitna za ovaj osvrt, poznajući prilike na političkoj sceni, mogao bi se – uz malu preambulu o finansijskim rezultatima dosadašnje vladavine – posmatrati kao presjek javne percepcije međustranačkog i političkog života u Bosni i Hercegovini u posljednjih osamnaest godina. Drugim riječima, uopće nije bilo pitanje hoće li, nego samo kad će se jedan ovakav dokumentarni dokaz sunovrata svih ljudskih, kulturoloških i civilizacijskih vrijednosti pojaviti u javnosti.

Zlatna mladež 

Opterećeni i teško traumatizirani recidivima titoističkog kulta ličnosti genetski naslijeđenog i nikada prebolovanog jugoslavenskog socijalizma, savremeni bosanskohercegovački politički “lideri” zaslužni su za sve dobro i, naročito, odgovorni za sve loše što njihovi moralno mrtvi dvorjani (u)čine. Prije svega zbog svog kraljevskog statusa, potom zbog toga što se nisu okružili sposobnim i karakternim nego odanim i poslušnim, te na koncu zbog toga što bez njihovog znanja i dopuštenja u njihovim malim bijelim dvorovima ne smije ni vjetar puhnuti. Neupitna je odgovornost dušebrižnika zemlje, naroda i građana; oni su ti koji su svoj nemoral učinili kvalitativnim kriterijem partijske kadrovske politike, (oni su) postavili osnove političkog i dali smjernice svakog drugog djelovanja svojih malih legalnih instrumenata za nelegalno bogaćenje, (ne)selektivno primili, odabrali, imenovali i postavili razbojnike i pljačkaše na odgovorne funkcije, (oni su ti koji) zemlju i njene stanovnike zabludama, lažima i strahom drže u podrumu civilizacije, zbog njih građani ove zemlje danas kupuju (jedan) hljeb od jučer i razvlače ga do sutra.

Odgovornost samozvanih socijaldemokrata većom čini činjenica da su na vlast došli kao reakcija – znak bunta i protivljenja nacionalnim oligarhijama – te iskra nade dobronamjernih, ali površnih birača koji su u njima vidjeli naznaku nade da bi (ova) država mogla biti i naša, naime svih stanovnika Bosne i Hercegovine, a ne samo njihova privatna. Godine sljepila prema nepravdama i gluhoće za ljudske probleme i potrebe, socijalno neosjetljivog rasipanja novca poreznih obveznika na vlastiti luksuz, demonstriranja oholosti, sujete i egocentrizma, zadovoljavanja ličnih interesa i porodične koristi, konačno su doživjele papirnatu potvrdu.
Ovaj dokument, bez obzira je li autentičan ili nije, predstavlja znakovitu i istinitu analizu osvajanja, zadržavanja i funkcioniranja vlasti u Bosni i Hercegovini jer, ako se samo promijene zaglavlje i imena, moguće je prepoznati elemente strategija većine – ako ne svih – političkih igrača na savremenoj bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Samim tim, on je svojevrsna lista ili spisak za identificiranje (pred)izbornih aktivnosti koje treba osuditi i kazniti.

Nedvojbeno je jasno da je vrijeme za revoluciju. Samo da definiramo kakvu. Revolucija kojom su, podsjetimo se, komunisti reformirani kao socijaldemokrati obično dolazili na vlast, ovim postaje ne samo pravo nego i dužnost, čak obaveza, svih ljudi zdravog razuma. Ne mislim pri tome na krvavu revoluciju u kojoj će padati glave, nego na (izbornu) revoluciju koja za cilj ima uklanjanje s vlasti razbojničkog mentaliteta, pljačkaških pobuda i džeparoške prakse gospodarenja zemljom, resursima, javnim (dakle, našim) dobrima, finansijskim tokovima, narodima i građanima u ime stranke. Mislim na revoluciju koja neće pojesti djecu sirotinje, nego njenu, odnosno njihovu, onu koja se samodopadno nazvala “zlatnom mladeži”.

Političar, nacionalni, građanski, lijevi i/ili desni, demokrata ili populista… više ne smije biti primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još neoblikovana, u sebi još neoplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija koja u sebi ne sadrži nikakvih istinskih humanih vrijednosti, nego je, naprotiv, antipod ljudskoga; koja će, zbog vlastitog probitka, stolice ili fotelje cijelu zemlju i sve njene stanovnike, (za)držati u predvorju ili na pragu historijskog i ljudskog. Oni koji imaju posao glasat će za one koji su im ga dali. Ali, oni su, kako god se okrene, u ovoj zemlji skoro apsolutna manjina. Stoga je, ponovo, najveća odgovornost na penzionerima i nezaposlenima, studentima i ljudima zdravog razuma, njih više od milion i po, da izaberu vlast koja nas neće smatrati i prema nama se ponašati kao prema biologijskim, da ne kažem zoologijskim specimenima, ne razvrstavati nas po rodovsko-plemensko-porodičnom kriterijalnom osnovu jer su to aspekti koje ni mi ni oni nisu mogli birati, a upravo u tome je početak, historijski (ili prethistorijski?) izvor svih naših nedaća i nesreća!

Nove snage

Ako su oni koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu, državu jednakopravnih i ravnopravnih, dovedeni u situaciju da kažu: „Nismo se za ovo borili”, a dosadašnji glasači govore: „nismo za ovo glasali”, sljedeći izbori su prilika da glasači, oni koji do sada nisu glasali, konačno, prvi put kažu: “E, za ovo smo glasali!”

Otkazivanje poslušnosti ovim frankenštajnima demokratije, isparenjima sa dna moralne močvare, zombijima neartikulirane prošlosti… i iznjedrenje i ukazivanje povjerenja novim snagama trebao bi biti najbolji znak mentalnog, psihičkog i duhovnog ozdravljenja stanovnika ove zemlje; vrijeme je za nešto novo i za nekoga novog. U protivnom, neka vam je dragi Bog na pomoći.

avaz.ba