Edin Urjan Kukavica: Daj Bože da Vučić preporuči BiH Arapima

Ne znam ko je domislio i prvi izgovorio rečenicu: „Nemam s kim, a nemam (ne znam) ni protiv koga!”, ali znam da je taj mudri čovjek, ako već nije bio očajan, onda je sigurno bio na pragu tog osjećaja koji počinje neshvatanjem, produžava se i pojačava  bespomoćnošću, a završava (ako se uspješno pretvori u satiru) gorkim osjećajem trijumfa, (a ako ne) suicidalnim mislima. Bošnjaci nikada nisu znali s kim će, ali su zato, gotovo nepogrešivo, znali protiv koga su – protiv sebe.

Pljuvanje udalj

Spisak naših propusta, pogrešnih procjena i loših odluka predugačak je i za knjigu pristojnog obima, a spiskom izgovora, opravdanja, obrazloženja i nemoćnih slijeganja ramenima moglo bi se napuniti i nekoliko tomova. Takmičenje bošnjačke političke elite u pljuvanju udalj završeno je kako je završeno. Iako je pojam „principijelnost” – iz bosanskohercegovačkog političkog rječnika izbačena prije nekoliko izbora, sve donedavno mislio sam i nadao se da su Bošnjaci zadržali makar trun zdravog razuma. Mislite i recite šta god hoćete ali, niko me ne može uvjeriti da je, prvo, koalicija muslimana, deformiranih komunista i srpskih patriotskih stranaka (s jedne strane) u bilo kojem smislu makar razumljiva; drugo, da joj je suprotstavljena koalicija druge najbrojnije bošnjačke stranke s hrvatskim nacionalnim strankama i, treće, da je sve to, na bilo koji način, u interesu i u korist bošnjačkog naroda. Što bi rekao Forrest Gump: „To je sve što sam imao reći o tome!”

Samo je par događanja koja su obilježila nekoliko prethodnih i narednih dana. Jučer je u zvaničnoj posjeti Srbiji boravio šeik Abdullah bin Zajed el-Nahjan, ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata. Razgovarao je s predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, premijerom Ivicom Dačićem i ministrom vanjskih poslova Ivanom Mrkićem, s kojim je potpisao i sporazume o ukidanju viza za nosioce diplomatskih i službenih putnih isprava, o zračnom prometu i o osnivanju mješovitog odbora za suradnju, koji bi trebali „doprinijeti unapređenju suradnje i odnosa između UAE i Srbije”. Da vas podsjetim na prethistoriju suradnje i odnosa između UAE i Srbije. Najprije (2013.) je šeik Muhamed bin Zajed el-Nahjan, princ prestolonasljednik UAE (čiji je brat Mensur vlasnik Mančester sitija), u ime agrokompanije “Al-Dahra”, najavljujući milionska ulaganja u poljoprivredu, infrastrukturu i tehnologiju u Srbiji, izbrojao 200 miliona dolara za kupovinu osam poljoprivrednih kombinata te unajmljivanje kultnog mjesta na kojem su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević kovali planove o podjeli BiH, a u kojem su članovi Predsjedništva BiH predvođeni Bakirom Izetbegovićem prošle godine održali sastanak s liderima Srbije i Turske, Borisom Tadićem i Abdulahom Gulom (s nikada pojašnjenim temama razgovora), naime, bivšeg Titovog lovišta Karađorđevo; njime će narednih 30 godina upravljati Arapi.

Potom je uspostavljeno strateško partnerstvo između JAT-a i kompanije „Etihad Airways” (ponovo iz UAE), kao najava investicije od 100 miliona dolara u zračni saobraćaj Srbije, koja je, premda nama zvuči astronomski, ustvari „samo simbolična jer nagovještava novu investicionu strategiju na Balkanu koja Srbiju vraća u samo središte interesiranja i utjecaja u regiji”.

Vrhunac je, vjerujem, dosegnut kreditom od milijardu dolara koji će Srbija vraćati deset godina uz godišnju kamatnu stopu od dva posto, sa rokom dospijeća od deset godina i početkom otplate šest mjeseci od datuma povlačenja novca! Budući se ne razumijem u novac i kredite ni na razini pojedinca, a kamoli država, za opis ovog poslovnog aranžmana poslužit ću se riječima prvog potpredsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića: „To je bukvalno kao poklon, kao da je neko dao taj novac iz džepa” jer „nikada ništa ovako povoljno nismo dobili ni od koga, nijedan zajam koji bi bio ovako dobar i pod ovako povoljnim uvjetima kao što je ovaj”, jer će time „Srbija na godišnjem nivou uštedjeti po 40 miliona dolara, odnosno oko 400 miliona dolara za deset godina”, te povrh svega da je to „dobar signal međunarodnoj zajednici i investitorima da Srbija ima kredibilitet”!

Ako sam siromašan, nisam ni naivan ni glup; znam ja da je jedina politika – ekonomska, da je jedini interes – vlastiti, da su sve ostalo samo igrice za narod („Dubioza“ je to lijepo rekla „Titovim” riječima). Znam ja da je ta milijarda (i malo jače) sam kap u moru jer QIA (Qatar Investment Authority), KIA (Kuwait Investment Authority), ADIA (Abu Dhabi Investment Authority) koji su na čelu dugačkog spiska fondova u arapskom svijetu koji raspolažu s više od hiljadu milijardi dolara, da su direktne investicije u Europi šest vodećih arapskih država (Kuvajt, Katar, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein) sa tri milijarde 2008. godine skočile na 63 milijarde 2010. godine… Iako na prvi pogled nemaju nikakve veze, prethodna dva događanja povezuje samo jedna činjenica, odnosno jedna jedina riječ: novac! Novac nema ni ime ni prezime, ne poznaje naciju, vjeru ni obraz. Ne zanima ga bilo čije porijeklo ni „vitalni nacionalni interes”.

Humanitarna pomoć

Kao da ima vlastitu volju novac se sliva tamo gdje ima najveću šansu da se oplodi, u poslovno najpovoljnije i najpoticajnije okruženje koje karakterizira poslovanje neopterećeno besmislenom i suvišnom birokratijom, a koje je primjetno po političkoj i ekonomskoj stabilnosti, s jedne strane, i kvalificiranom i jeftinom radnom snagom, s druge.
Pogledajući „Bosmal“, BBI i “Al-Shiddi”, naumpadnu mi „Feroelektro“, „Unioninvest“, „Pretis“ i TAS, da ne kažem „Energoinvest“ i „Agrokomerc“ te milioni dunuma neobrađene zemlje po Bosni i Hercegovini; slušajući „plenumaše” sjetim se protesta – koji su prerasli u nerede – za čije je sređivanje odnosno „hrabrost, odgovornost, profesionalizam i strpljenju iskazano u posljednjim događajima” prije nekoliko dana komesar policije (kojega niko nije mogao ni naći ni dozvati skoro cijeli mjesec) primio čestitke od prvog među Bošnjacima. Naumpadne mi i Erdoanovih 100 miliona za čije korištenje je potrebno „umoliti” i „odobrovoljiti” neraspoložene šalterske i uredske službenice i ostale…

Nekako me, u svemu tome, pomalo tješi činjenica da je, za vrijeme sklapanja ugovora o investicijama i kreditima (u) Srbiji, u Sarajevu održana zajednička konferencija za medije Crvenog polumjeseca UAE i Crvenog križa Federacije BiH na kojoj su predstavljene aktivnosti u segmentu pružanja humanitarne pomoći dijelu najugroženijeg stanovništva Bosne i Hercegovine. Između ostalog, emiratski Ured Crvenog polumjeseca je osigurao novu odjeću i obuću za 10.000 maloljetne djece iz ugroženih porodica i djece bez jednog ili oba roditelja, ukupne vrijednosti oko 500.000 KM. Daj Bože da srbijanski vicepremijer, na tragu dobrih političkih odnosa između bošnjačkih i srpskih stranaka u BiH, održi obećanje i investitorima iz arapskih zemalja preporuči BiH.

avaz