Država bez knjigovodstva

Gola statistika, poznata kao popis stanovništva, premetnula se u nerješiv politički problem. Nejasno je zašto je Srbima stalo da u BiH Bošnjaka ima manje nego što ih ima, a Bošnjacima da ih ima više nego što ih je stvarno na broju kad će nas, tvrde demografi, za koju stotinu godina đavo sve zajedno ionako odnijeti sa ovog svijeta? Srbi će, prema demografskim prognozama, prvi nestati iz zemlje Kulina bana, pa Hrvati i na kraju Bošnjaci

Kad se pažljivije razmotri, nedavno potpisani koalicioni sporazum SDA i SBB-a mogao bi se uporediti sa dvosmjernom ulicom. Jedan njen pravac vodi u košmar dvadesetogodišnje neodgovornosti naših političkih oligarhija, koje su propustile sve “vozove istorije”, bez znanja i volje da čine ono što su bile dužne da čine. A drugi pravac, tek otvoren, vodi u ozbiljne, teške i dugotrajne reforme. U osmoj od ukupno deset tačaka Sporazuma, kojim su definisani konkretni prioriteti, navodi se “obrada i objava rezultata popisa stanovništva izvršenog 2013. godine”. Ovaj posao je opravdano dobio oznaku “hitno”, jer ima već skoro četvrt stoljeća kako Bosna i Hercegovina živi bez svog temeljnog državnog knjigovodstva. Zna se da je u BiH popisano ukupno 3.791.622 osoba, od čega u Federaciji 2.371.603, a u Republici Srpskoj 1.326.991, te u Brčko distriktu 93.028 osoba. Među njima su 1.836.603 Bošnjaka, 1.239.019 Srba, 553.000 Hrvata i 163.000 ostalih. Ali, iako je od završetka popisa prošlo više od dvije godine, ovi rezultati se i dalje smatraju preliminarnim, jer entitetske vlasti imaju različite kriterijume o tome ko se može smatrati stalnim stanovnikom Bosne i Hercegovine. Bošnjački eksperti smatraju da kriterijumi kojih se tvrdoglavo drži Zavod za statistiku RS-a vode brisanju blizu 400 hiljada ljudi sa liste žitelja BiH, mahom Bošnjaka, ali i Srba i Hrvata. Nepomirljivi stavovi entitetskih statističkih službi prenijeli su se, po ustaljenoj praksi, i na Centralni popisni biro, pa se tako gola statistika prometnula u nerješiv politički problem. Ljetos je Ured Evropske komisije za statistiku poslao u Sarajevo svog direktora Pitera Everaersa da ovdašnjim statističarima kaže popu pop a bobu bob i okonča ovaj tragikomični spor, ali je i on pred tim problemom ostao nemoćan. Umjesto da otvoreno kaže koja je strana u ovom slučaju u pravu a koja ne, Everaers je izmišljao opravdanje za nedopustivo kašnjenje u obradi i objavljivanju rezultata popisa, mada je priznao da je propušteno da se u nekim momentima donesu ključne odluke. Susret sa bh. statističarima završio se njihovom furioznom svađom pred Everaersom i novinarima!?

Bilo da su preliminarni ili konačni, rezultati popisa ionako nisu više validni. Koliko je ljudi u međuvremenu umrlo, koliko je djece rođeno, koliko je onih koji su napustili Bosnu i Hercegovinu ili su unutar zemlje promijenili svoje adrese? Svako može da se uvjeri da se i dalje događa etničko grupisanje po principu “svako svome jatu”. Popis je koštao više od 40 miliona KM. Ne može se reći da su te pare bačene, ali je na projektu ostala velika, neuklonjiva mrlja. Stanje duha je naime takvo da će neki statistički podaci godinama biti izvor političkih manipulacija i etničkih tenzija. To će se desiti kad se i u Sarajevu i u Banjaluci ozvaniči slika šokantnih demografskih promjena u svim našim gradovima na jednoj strani, i slika etničkog čišćenja iza kojeg su ostali sablasno pusti krajevi na drugoj strani. Zašto je, onda, Srbima stalo da u BiH Bošnjaka ima manje nego što ih ima, a Bošnjacima da ih ima više nego što ih je stvarno na broju, kad će nas, tvrde demografi, za koju stotinu godina đavo sve zajedno ionako odnijeti sa ovog svijeta? Srbi će, prema demografskim prognozama, prvi nestati, pa Hrvati i na kraju Bošnjaci. Na ovo je još prije nekoliko godina upozorio ugledni sarajevski demograf, pokojni prof. Ilijas Bošnjović, ističući kako će prostor današnje BiH naseliti neki reproduktivniji narodi.

Biološki nestanak Srba, Hrvata i Bošnjaka iz zemlje Kulina bana mogao bi se desiti za tri ili četiri stoljeća. Gledano iz današnje perspektive, to može izgledati jako daleko. Ali, sjetite se da je od Napoleonovog pohoda na Rusiju već prošlo dvjesta godina. Tek se sa istorijske osmatračnice vidi koliko je bio besmislen protekli rat vođen za teritorije. Zemlja se teško oporavlja od tog rata, koji je učinio ono najgore – razorio je njen višestoljetni identitet, a oko novog identiteta ne postoji ni minimum političke saglasnosti tri zavađena naroda. Koalicioni sporazum SDA i SBB-a zaslužuje pažnju i podršku, ali on nije korak ka nekom novom identitetu, već tek pokušaj reparacije rashodovane vlasti. U tehničkom smislu, vlast u Federaciji BiH funkcionisaće bolje nego sada, polovina zemlje mogla bi početi ličiti na kakvu-takvu državu, ali je pitanje da li će ukupno stanje biti bolje. Ono je danas tako teško da ozbiljna reformska vlast može građanima ponuditi samo “krv, znoj i suze”. To je cijena koja se mora platiti ako se Sporazum bude konzistentno provodio. Uzgred rečeno, Dodika ne bi ništa koštalo da sličan sporazum potpiše sa opozicijom u Republici Srpskoj, jer su problemi u oba entiteta gotovo istovjetni, s tom razlikom što su tamo još veći. U tom slučaju imali bismo takoreći jedinstven probosanski program izlaska iz krize, ali se ta ideja protivi Dodikovoj političkoj filozofiji.

Koalicionom sporazumu dviju vodećih bošnjačkih stranaka nisu potrebni bubnjevi i fanfare, jer već sutra stvari se mogu zakomplikovati. Zvuče površno i neozbiljno izjave o tome kako je ovaj sporazum dvojice do juče smrtnih političkih protivnika dokaz da, eto, Bosna i Hercegovina i njeni politički lideri sazrijevaju. Znači, našim političkim prvacima bilo je potrebno punih dvadeset godina da politički sazriju i počnu razlikovati crno od bijelog, glupo od pametnog, logično od nelogičnog, racionalno od neracionalnog, korisno od štetnog. Dvadeset godina čas jedni čas drugi podmeću klipove pod točkove bosanske lokomotive. Dodik je na bosanskoj dionici evropruge uposlio svoju dobro uvježbanu kočničarsku službu, koja usporava vožnju kad god joj on to naloži. Svoje kočničarske službe imaju i Bošnjaci i Hrvati, ali je ova Dodikova najefikasnija. Čak su i dobre ideje propadale samo zato što su dolazile iz drugih etničkih stranaka, kad je do izražaja dolazila zadrtost, jedna od karakteristika našeg mentaliteta, koja se snažno ukorijenila u političkom životu zemlje.

Gojko Berić

Oslobođenje

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close