Draža Mihailović želio je veliku Srbiju očišćenu od muslimana i katolika!

Historijske činjenice i dokumenti

Komandant četničkog pokreta Dragoljub Draža Mihailović, koji je danas rehabilitovan odlukom Višeg suda u Beogradu, imao je plan stvoriti Veliku Srbiju. Podsjećamo, to je popularno ime za srpski radikalni nacionalistički iredentistički politički projekat nastao u 19. stoljeću.

Program etničkog čišćenja

Već u septembru 1941. godine Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tokom i po završetku Drugog svjetskog rata. U njemu se, između ostalog, navodi:

1. Omeđiti ‘de facto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj;

2. U srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti riješiti ga u ovoj fazi…;

3. Izraditi plan za čišćenje ili pomjeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice;

4. Posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svježim srpskim elementom…

Nakon toga, 20. decembra 1941., Mihailović je podređenim komandantima dao tzv. instrukcije u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije, zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i muslimana. U Instrukcijama nalaže:

1. “… Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke…”;

2. “… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata…”;

3. “… Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa”…

Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih ustaša i muslimana koji su krivci za “srpsku aprilsku katastrofu” (misli se na osnivanje NDH), te naseljavanje Crnogoraca na očišćene teritorije.

Tačan broj muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava, koje su tokom rata pogubili četnici, nikad nije službeno utvrđen.

Bosanskohercegovački historičar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi “Crimes Against Bosnian Muslims 1941-1945” procjenio da je od ukupnih oko 150.000 muslimana pogubljenih tokom rata, oko 100.000 ubijeno od strane četnika, pri čemu navodi imena oko 50.000 muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.

Ugledni Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29.000 muslimanskih i oko 15.000 hrvatskih žrtava, odnosno 32.000 Hrvata i 33.000 muslimana.

Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200.000 Hrvata, te 100.000 muslimana koje su ubili četnici.

Teški zločini

Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i muslimanima tokom Drugog svjetskog rata su:

– Juli 1941., Bileća i Stolac – oko 1.150 Hrvata i muslimana,

– Pokolj kod Drvara 27. jula 1941. – 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata,

– Pokolj u Bosanskom Grahovu 27. jula 1941. – 62 hrvatske žrtve,

– Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. augusta 1941. – oko 240 pobijenih Hrvata,

– August 1941., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 muslimana,

– August i septembar 1941., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (zapadna Bosna) – oko 2.500 Hrvata i muslimana,

– Novembar 1941., kraj Donjeg Lapca – 44 Hrvata,

– Decembar 1941. i januar 1942., istočna Bosna: Foča i Goražde – oko 2.050, odnosno 5.000 uglavnom muslimana, Srebrenica oko 1.000, Vlasenica 2.000-3.000, Rogatica i Višegrad po oko 1.000 muslimana,

– August 1942., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1.000 muslimana,

– August 1942., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2.500 uglavnom muslimana,

– Septembar 1942., Foča – oko 2.200 muslimana,

– Septembar 1942., Zabiokovlje – oko 160 Hrvata,

– Oktobar 1942., Mostar – oko 200 Hrvata i muslimana,

– Oktobar 1942., Hercegovina (Prozor-Rama) – oko 1.250 Hrvata i muslimana,

– Oktobar 1942., Zagora – oko 240 Hrvata,

– Februar 1943., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9.200 muslimana,

– Januar i februar 1943., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata,

– Juni 1943., centralna Bosna – 42 muslimana,

– Februar 1944., Zagora – 67 Hrvata,

– Maj 1944., Goražde – oko 50 muslimana,

– Do juna 1944., u okolini Rogatice – 4.635 uglavnom muslimana,

– Oktobar 1944., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata,

– Decembar 1944., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata,

– Januar 1945., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica.

Brojni zločini koje su četnici počinili tokom Drugog svjetskog rata počinjeni su direktno ili indirektno prema uputama dobijenim od vođe pokreta, Mihailovića. Podređeni komandanti redovno su Mihailoviću slali izvještaje ća o broju ubijenih muškaraca i žena, katoličkih svećenika, muslimanskih imama, srušenih i spaljenih crkava, džamija i sela.

Ti zločini nisu bili stihijski i povremeni, nego isplanirani s namjerom postizanja onih ciljeva koje je Draža Mihailović iznio u svojim Instrukcijama. Većina tih zločina bila je dio provedbe genocida nad muslimanima u Bosni i na Sandžaku, te nad Hrvatima u dijelovima koji su trebali postati dijelom Velike Srbije.

Naročito su obilježja genocida imali brojni i sistemski zločini nad Hrvatima Dalmatinske zagore, te istočne Like i zapadne Bosne, te nad muslimanima istočne Bosne i Sandžaka. Ovo potonje se objašnjava s nastojanjem postizanja etnički čistih granica dotadašnje Srbije s Bosnom i Crnom Gorom.

Autor: D. K. – avaz.ba