Dragan Bursać: Kako i zašto za Dodika Bosna počinje od četvrtka?

Ono što je Dodik prećutao Čoviću jeste to da će Herceg-Bosna, ako je i bude, postojati jedan jedini dan u četiri godine – Na dan izbora.

U svjetlu Briselskog, hajmo ga nazvati, konstruktivnog sastanka BiH političke sedmorke  i obećanja Štefanu Fileu da će biti dogovora u četvrtak 10. oktobra, nije zgorega zapitati se šta će to i na koji način ostati od Bosne i Hercegovine? I odmah odgovor.

Najkraće, biće Bosne. Ali Gruntovno.

Nije mala stvar, kako se sad čini, za par dana opet podijeliti BiH. A, upravo to je srž Briselskog paketa. Bilo bi logično da su federalni političari glavni akteri ove priče, ali začudo, ili nekima očekivano, baš i nisu.

 

 

Ne znam šta je bilo, ali na kraju uvijek pobijedi onaj Dodik

 

To Vam je kao u onom vicu. Ne znate sadržaj, ali znate kraj. Pa je sama po sebi ova opskurnost vic. E, tako je i Milorad Dodik 1. oktobra došao srećan i ozaren iz glavnog administrativnog centra EU.

“Na sastanku lidera iz BiH sa zvaničnicima EU dogovoreno je da će članovi Predsjedništva BiH biti birani direktno – jedan član iz Republike Srpske, a dva iz Federacije BiH, s tim što federalnim političarima ostaje obaveza da do 10. oktobra razrade konačan mehanizam izbora u FBiH”, pojasnio je Dodik javnosti svoj uspjeh.

I ne samo to, Milorad Dodik je naglasio kako će 10-og oktobra predstavnici RS sa usaglašenim stavovima ići u Brisel, a da je dogovor u okviru Federacije preduslov da se zatvori pitanje Sejdić-Finci. Dodik svoju političku pobjedu argumentuje stavom kako bi „trebalo da budu i formalno stvoreni uslovi da BiH, a time i Republika Srpska, aplicira za status kandidata u EU, čime bi završili jedno teško poglavanje odnosa i uspostavili sasvim novu dinamiku”.

Ukoliko isključimo sve ostale aktere priče, Milorad Dodik je riješio pitanje Sejdić-Finci, pokazao da je u pravu, da BiH, kao takva, ne može funkcionisati na dosadašnjim principama, preciznije na dosadašnjem Ustavnom ustrojstvu i da je Federacija, zapravo, grobar ove i ovakve Bosne i Hercegovine. I, naravno, kao tačku na „I“,  predložio evropski put Republike Srpske.

A, zapravo, upravo pitanje Derve Sejdića i Jakova Fincija nije ni izbliza riješeno. Ovaj dvojac, metafora famoznih „ostalih“, osim političkog potkusurivanja i korištenja kao pogonsko gorivo za izmjene Ustava BiH, ništa nije dobio.

Ako se iščitavaju Dodikove izjave kako će 10-og u Briselu biti stvorena BiH „cijela iz tri dijela“, pri čemu je jedan dio entitet RS, a druga dva dvije teritorijalno-izborne jedinice u Federaciji, apsolutno se ne vidi kao bi to pomoglo „ostalima“.

A, evo šta je na stvari.  Republika Srpska, kakva god bila pravna regulativa, daće srpskog člana predsjedništva BiH. Činjenično stanje na terenu, te homogenost i brojnost jednog naroda (Srba) ne ostavljaju bilo kakav prostor ni za teoretsku spekulaciju. „Ostali“ zajedno sa Sejdićem i Fincijem, mogu biti zavedeni kako god Brisel kaže, a u realnosti će biti „ostali“. Samodovoljni i politički nedovoljni. I to Dodik zna i sa tim se Dodik slaže.

 

Baš ga krenulo

 

A, kad te ide, onda te ide. Unca mudrosti, unca sreće i eto ti uspjeha. Dodik je prvo sklopio pakt sa Draganom Čovićem, preciznije, reanimirao ga. Čović će dići ruku za smjenu Šarovića, a Dodik će lobirati za stvaranje Herceg -Bosne. Dodik pokazao mišiće SDS-u, još jednom potvrdio mjesto „šefa“ Srpske, kupio poljuljan politički, moralni i svaki drugi ugled (ako ga još ima) u svom glasačkom tijelu, a Čovića ubijedio kako je baš on važna politička ličnost.

Ono što je Dodik prećutao Čoviću jeste to da će Herceg-Bosna, ako je i bude, postojati jedan dan u četiri godine – Na dan izbora. Tada će Federacija u dvije (etničke) jedinice birati Bošnjaka i Hrvata za člana Predsjedništva.

Dakako da je Dodiku, kao pragmatičnom političaru, apsolutno irelevantno šta će se desiti sa izborima u Federaciji, sve dok se Čović i bliski mu saradnici ne zapitaju šta je sa Hrvatima u Republici Srpskoj. Preciznije, u Bosanskoj Posavini?

Ali i za to, kako sada stvari stoje, Dodik ima rješenje. A, rješenje je opet Dragan Čović. Dodik će, posve sigurno, podržati ekonomsko-privredne želje čestitke i pozdrave Čovićeve zarad mira na relaciji Derventa, Šamac, Bosanski Brod. Tako majorizirani Hrvati u RS treba samo da klimaju glavom i da zaokružuju ono što im Čović i Dodik kažu.

I kao da to nije dovoljno, Milorad Dodik se prije par dana sastaje sa Zlatkom Lagumdžijom i Fahrudinom Radončićem na svojoj mini turneji po Sarajevu, kako je novinari nazvaše?!

 

Kad Lagumdžija plaća kredit sa kamatom

 

Zapravo, Dodik je otišao da naplati dugove Lagumdžiji. Sjećate se kako je prvi čovjek Srpske tvrdio da će Republika Srpska imati 4 ministra u Savjetu ministara BiH, a da Lagumdžija nikada neće dobiti njegovu podršku da bude ministar spoljnih poslova?

Lagumdžija je ipak dobio podršku poslanika SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH i bilo je vrijeme da vrati uslugu. I vratio je. Sa kamatama.

Sada je izvjesno da će SDP i Savez za bolju budućnost BiH podržati zahtjev SNSD-a za smjenu kadrova SDS-a iz Savjeta ministara BiH. I ne samo to. Na sastanku je dogovoreno pitanje vojne imovine, koje će se rješavati, shodno ranijem dogovoru, u paketu sa ostalom imovinom BiH.

Perspektivna vojna imovina biće uknjižena na Ministarstvo odbrane, a ostatak na entitete, kantone, opštine ili ustanove.

Ukoliko i kada Ministarstvu ne bude potrebna neka od perspektivnih lokacija, ona će se vratiti nižem nivou vlasti.

Pojednostavljeno, kako Ministarstvo nema ni prebijene pare, vojna imovina ostaje entitetima i kantonima. Tako da već sada možemo govoriti i o gruntovnom rastakanju BiH.

Time bi, kaže Dodik, bila riješena dva važna pitanja za BiH. Aktiviranje MAP-a za BiH, što je posljednja stepenica za punopravno članstvo u NATO, i zatvaranje OHR-a.

Pazite sad, Milorad Dodik, čovjek koji je bio najveći zagovornik demilitarizacije BiH i njene vojne neutralnosti, priča o punopravnom članstvu BiH u NATO paktu!?

Ali, pažljivijem oku neće promaći Dodikova pragmatičnost. Fućka se njemu za NATO paktom, cilj je ovaj drugi – zatvaranje kancelarije OHR-a. A, to je osnovni uslov za ispunjenje Dodikovog „konačnog sna“ – faktički, formalno-pravno i gruntovno nestajanje BiH.

U Federaciji, drug do druga, dug do duga

 

Do prije samo par mjeseci, na ovoliko Dodikovih poteza u par dana digla bi se politička kuka i motika. A sad imamo klimoglave na sve strane. Svi se slažu, podržavaju, tapšu po ramenima, ohrabruju…i koriste ne hiljade pomirljivih floskula.

A, na stvari je prebrojavanje birača, glasova, novaca i uticaja. Dok se Bakir Izetbegović, po uzoru na oca, bacio u kartografske vode, pa iscrtava gdje bi to bile granice između „Fildžan države“ i Herceg-Bosne, Lagumdžija se premišlja da li mu je vrijedniji Bošnjak u Tuzli ili, recimo, u Stocu i koliko košta svaki pojedinačni glas. Naravno, i jedan i drugi samo dižu rejting i uticaj Draganu Čoviću, koji postaje glavni krojač, a bogme i ključar enitetskog sefa u Federaciji. Jer, ako bude ono što se naslućuje da će biti – stvaranje treće, nacionalno-izborne hrvatske jedinice, Čović se iznenada promeće u prvu političku personu Federacije.

I tako se stvara začarani krug dugova i dužnika. A dugovi će, na ovaj ili onaj način, doći na naplatu. Jer ono što se zove kompromis u civilizovanom svijetu, kod nas je klasični dug. Sa kamatama po prispijeću naplate.

Nego, šta će Federaciji dvije izborne jedinice zasnovane na etničkom principu? Neki bi rekli – dva entiteta. Pa, zbog famoznog pitanja – procesa Sejdić/Finci. Nestručnošću novinarskom i teledirigovanom politikom, neko je narodu u BiH predočio de je ovo pitanje borbe „Ostalih“ za svoja građanska prava. A, vidite, nije!

To je samo inicijalna kapisla za osmišljavanje mehanizma po kojem bi se napravio sistem u kojem bi nacionalno preglasavanje bilo onemogućeno. Kad kažem nacionalno, mislim na Srbe, Hrvate i Bošnjake. Mislim i na Ostale, ali taman toliko koliko su „Ostali“ sami sebi i od politika u BiH nebitni i zaboravljeni. Pa tako namjesto da se raspravlja kako će Rom npr. ući u Predsjedništvo, kako to naivno puk misli, raspravlja se na koji način će „pravi“ Hrvati imati svog „pravog“ predstavnika u tom istom Predsjedništvu.

Jednom rečenicom, stranke u Federaciji, uz podršku Dodika i pratećeg mu SNSD-a, sve ovo vrijeme raspravljaju kako da se slučajno Predsjedništvu ne desi Željko Komšić. I to je sva i jedina mudrost tzv. problema Sejdić/Finci.

Iz svega pobrojanog, vidi se da Lagumdžija, Izetbegović mlađi, Radončić i Čović imaju pune ruke posla, mapa, dogovora i talova do 10. oktobra kad će istupiti pred Sorensena i Filea i reći im šta su se dogovorili.

 

Dodik i kokice

I zaista se mora odati političko priznaje Miloradu Dodiku, koji je, u sportskom žargonu, „na iskustvo“ odigrao ovu partiju. Bez puno muke je uvezao sve svoje poslove i dugove starih „ortaka“, kako bi napravio nevidljivi embargo bezbrižnosti oko RS pred Briselski sastanak.

Sad može mirno da kupi kokice, kakav osvježavajući napitak i da na svako pitanje tandema Sorensen-File elegantno kaže – Odgovara mi!

A, evo i hipotetičkih pitanja:

-Odgovara li vam ovakva BiH?

-Odgovara li Vam ovakva RS?

-Odgovara li Vam prekompozicija i Ustavne promjene?

-Odgovara li Vam da čitava BiH bude kažnjena blokiranjem 17 miliona evra IPA fondova ukoliko ne dođe do konstruktivnog dogovora?

-Odgovara li Vam da se ništa ne desi?

-Odgovara li Vam neka nova BiH?

I tako do besvijesti Dodik može lagano da klima glavom, gricka kokice i ponavlja – Odgovara mi!

U zemlji apsurda kakva je Bosna i Hercegovina, oni koji su se zalagali za „građansku BiH, nadnacionalnih kvaliteta“ svojim su sitnošićarskim stavovima sahranili upravo tu i takvu građansku Bosnu i Hercegovinu.

Ono o čemu je maštao Radovan Karadžić u ratnim godinama, Milorad Dodik na ovećoj konobarskoj tacni dobija od Federalnih lidera.

Jaku, gotovo unitarnu Republiku Srpsku, čije postojanjenje ni najveći oponenti ne poriču, i kvazifederaciju sastavljenu iz dva virtuelna dijela po nacionalnom paritetu.

I što bi rekao profesor Slavo Kukić – Evo nas gdje bi trebali biti – u 1993.!

 

Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar