Dr. Mustafa ef. Cerić

Visoko ima zavidan broj intelektualaca koji su respektabilan i referentan faktor u BiH ali i šire. U ovoj rubrici će mo pokušati da predstavimo ljude koji su rođeni u Visokom i još uvijek su intenzivno vezani za ovaj grad.
Dr. Mustafa ef. Cerić je rođen 5. februara 1952. godine u Velikom Čajnu kod Visokog. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1972. godine. Diplomirao je na Univerzitetu al-Azhar u Kairu 1978. godine. Nakon toga radi kao imam (vjersko-prosvjetni referent) u Bijeloj džamiji u Gračanici do 1981. godine. Odlukom Starješinstva biva imenovan za imama u Islamskom kulturnom centru u Čikagu. U Čikagu završava postdiplomske studije iz islamske teologije na Odsjeku za bliskoistočne jezike i civilizacije gdje i doktorira pred poznatim muslimanskim učenjakom Fazlur Rahmanom s tezom: A study of the Theology of Abu Mansur al-Maturidi (Studija o teolokom učenju Ebu Mensura el-Maturidije) 24. 09. 1986. godine. Uporedo s imamskim poslom predavao je na Američkom koledžu u Čikagu.
Nakon petogodišnjeg imamskog rada i studiranja u Čikagu, vraća se u domovinu na mjesto glavnog imama u Zagrebačkoj džamiji. Njegovim dolaskom Islamska zajednica u Zagrebu poprima suvremene oblike rada koji su dotada bili nepoznanica za Islamsku zajednicu. Pod njegovim vođstvom Islamska zajednica u Zagrebu je organizirala tri znanstvena simpozija: Mistika u Islamu – tesavvuf, Problemi suvremenog pristupa islamu i Etika u islamu. Ovaj treći znanstveni skup imao je internacionalnu dimenziju jer su na njemu uzeli aktivno učeće najautoritativniji znanstvenici iz islamskog svijeta, a jugoslavenskoj javnosti su se po prvi put predstavili fizičar i nobelovac Abdusselam i maležanski filozof Nedžib Attas. Ovakav vid aktivnosti u kreaciji dr. Cerića Zagrebačku damiju svrstava u sam vrh znanstveno-kulturnog života Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, a čini je sve prisutnijom i u tokovima razvoja islamske misli u svijetu.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je bio glavni imam u Zagrebačkoj džamiji, docent na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, predsjednik Udruženja ilmije u Hrvatskoj i Sloveniji, član redakcija Islamske misli i Glasnika i suradnik Opće enciklopedije leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Objavio je više tekstova u glasilima Islamske zajednice i u drugim stručnim časopisima iz područja islamistike, teologije i islamske kulture. Govori i piše arapski i engleski. Oženjen je. Ima dvije kćerke i sina.
Aktivnosti reisu-l-uleme dr. Cerića od 1991 od 2005
1991-1993 Profesor na Institutu za islamsku misao i civilizaciju u Kuala Lumpuru, Malezija;
1993. Izabran za naibu reisa u ratnom Sarajevu;
1995. Objavio knjigu na engleskom Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala Lumpuru
1996. Primio Menšuru za vršenje dužnosti reiu-l-uleme;
1997. Dobitnik odlikovanja najvišeg ranga od egipatskog predsjednika Husni Mubaraka za doprinos u širenju islamske misli unutar i izvan svoje zemlje;
1997. Osnivač i punopravni člana Evropskog vijeća za fetve na čijem čelu je šejh Kardavi;
1997. Osnivač i član Međureligijkog vijeća Bosne i Hercegovine;
1998. Izabran za reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini;
2000. Izabran za redovnog člana Fikhske akademije za fetve pri Rabiti (Svjetska muslimanska liga) u Meki;
2001 Jedan od osnivača i punopravni član Fondacoje za mezarje i memorijalni centar u Potočarima;
2001. Jedan od osnivača Islamskog evropsko vijeće sa sjedištem u Parizu;
2002. Sudionik konferencije Evro-atlantskog partnerskog vijeća i održao predavanje o temi: Islam protiv terorizma;
2002. Objavio knjigu Vjera, narod i domovina u Sarajevu;
2003. Dobitnik UNESCO-ve nagrada za mir Felix Houphouet Boigny za poseban doprinos međureligijskom dijalogu, toleranciji i miru u svijetu;
2003. Sudionik na OSCE-ovoj konferencija u Beču sa predavanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i diskriminacija;
2004. Dopisni član Kraljevske akademije Muesset Al Bejt u Ammanu;
2004. Dobitnik Sir Sternbergove nagrade koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće Kršćana i Jevreja za doprinos međuvjerskom razumjevanju;
2004. Član Svjetskog vijeća za islamsko misionarsvo, Libija;
2005. Dobitnik nagrade Gazi Husrevbeg;
2001-2005 Sudionik na Svjetskom ekonomkom forumu u Davosu i član Grupe 100 za odnose između islama i Zapada;
2005 Ponovo izabran za reisu-l-ulemu
www.visocko-oko.co.ba