Dr. Mustafa CERIĆ: Bošnjaci ne mogu podnijeti novog Omer-pašu Latasa, kojeg je neko poslao u Bosnu da skida elitne glave Bošnjaka

EKSKLUZIVNI INTERVIEW: Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa CERIĆ, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa
BOŠNJACIMA TREBA BITI JASNO DA UPISOM DA SU PO USTAVNOJ KATEGORIJI PO NACIONALNOSTI BOŠNJACI, PODEBLJAVAJU SVOJU BOSANSKU DRŽAVOTVORNOST

(Autor: Esad Krcić – bosnjaci.net)

 

Bošnjaci sve više postaju svjesni potrebe za jačanjem njihovog nacionalnog bića

Bošnjaci.Net: Poštovani gospodine predsjedniče, u toku mjeseca Ramazana karavana Svjetskog bošnjačkog kongresa krenula je iz Austrije, preko Slovenije, Bosne, oba dijela Sandžaka, Kosova, Makedonije… prošli ste hiljade kilometara, družili se sa Bošnjacima. Možete li nam opisati neke doživljaje iz ramazanskog druženja?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Ovogodišnja ramazanska karavana Svjetskog bošnjačkog kongresa po Balkanu bila je zaista ramazanska. Svugdje gdje smo došli osjetili smo ramazansku dušu i iftarski miris. Bošnjaci su nas dočekali i počastili kao braću po rodu i po vjeri. Put je bio dug, dani posta su bili dugi također, ali naša volja da obiđemo Bošnjake u Ramazanu bila je veća i snažnija. Vedra lica i otvorena srca u međusobnoj kominukaciji Bošnjaka na Balkanu znak su da Bošnjaci sve više postaju svjesni potrebe za jačanjem njihovog nacionalnog bića u sadržaju njihovog osebujnog duhovnog i moralnog karaktera. Na iftarima u svim mjestima koje smo posjetili susreli smo se sa Bošnjacima svih slojeva – mladim i starim, muškarcima i ženama, studentima i radnicima, političarima i intelektualcima, imamima i džematlijama… Svi su bili kao jedna duša u jednom tijelu – bošnjačkom na namazu, na iftaru, na vazu i u slobodnom razgovoru. To su za mene bili i ostali nezaboravni ramazanski dani. Dani koji me podsjećaju na susret sa najdražim ljudima – mojim Bošnjacima u Srebrenici, Bihaću, Plavu i Gusinju, Prizrenu, Gornjem Ljubinju, Skoplju, Sjenici, Novom Pazaru, Ljubljani, Gracu…

 

Bošnjaci na Balkanu su ostavljeni samima sebi i zaboravljeni su od države Bosne i Hercegovine

Bošnjaci.Net: Kako žive Bošnjaci u pomenutim državama i gradovima, da li se poštuju njihova ljudska prava i slobode…?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Život Bošnjaka na Kosovu, Makedoniji, Sandžaku i Crnoj Gori, odnosno na Balkanu je uglavnom jednako težak i jednako podnošljiv. Jednako težak je zato što su Bošnjaci jedina etnička skupina, odnosno nacija na Balkanu koja nema ni de jure ni de facto matičnu državu, koja bi po svom ustavu bila obavezna da se brine o njihovim konstitutivnim i manjinskim pravima u drugim državama. Sve druge etničke skupine ili nacije na Balkanu imaju tu brigu svojih matičnih država. O Srbima brine država Srbija ma gdje bili, o Hrvatima brine država Hrvatska ma gdje bili, o Albancima brine država Albanija i država Kosovo ma gdje bili, o Crnogorcima brine država Crna Gora ma gdje bili, o Turcima brine država Turska ma gdje bili, o Jevrejima brine država Izrael ma gdje bili. Ta briga matičnih država o njihovim nacionalnim zajednicama u drugim državama je institucionalizirana kroz ustav tih država, a na osnovu međunarodnog prava i obaveze matičnih država da se brinu o konstitutivnim i manjinskim pravima njihovih etničkih ili nacionalnih zajednica u drugim državama i to u smislu njihovih nacionalnih, kulturnih, jezičnih i, naravno, političkih prava i sloboda.
Bošnjaci na Balkanu su ostavljeni samima sebi i zaboravljeni su od države Bosne i Hercegovine, koja, zasad, nema ni volje ni snage, da preuzme ulogu zaštitnika konstitutivnih i manjinskih prava i sloboda Bošnjaka na Balkanu, Europi i svijetu. Zasad je ideja o Bosni i Hercegovini kao matičnoj zemlji i državi svih Bošnjak ma gdje bili u domeni bošnjačkog romantičnog zanosa. Međutim, ne treba zaboraviti da iza svake opravdano željene realnosti za koju se nacija zalaže u povijesti uvijek je prvo stajao ideal, kao romantični zanos kojeg jedna u nizu generacija treba da ostvari kao realni zajednički cilj svih generacija, tj., cijele nacije. Svakako, raduje činjenica da se ovaj romantični zanos u Bošnjaka oko potrebe za matičnom zemljom i državom, koja će se brinuti o konstitutivnim i manjinskim pravima Bošnjaka ma gdje bili po uzoru na druge matične zemlje i države, koje se brinu o konstitutivnim i manjinskim pravima svojih etničkih i nacionalnih zajednica na Balkanu, rapidno širi i sve više dobija podršku Bošnjaka.

Najteže je, a to znači i najvažnije je, da se u Bošnjaka razbije strah od pomisli da imaju pravo na svoju matičnu zemlju i državu te da imaju obavezu da se za to pravo bore radi bolje i sigurnije budućnosti za svoje potomke. Jer, strah je najopasniji neprijatelj Bošnjaka. Ali, gore od toga je strah od straha, kojeg se Bošnjacima nameće više od jednog stoljeća, pa su zato Bošnjaci uvijek proglašavani krivim za svoja vlastita stradanja i zato ih se stalno drži u strahu od straha od njih samih kako bi ih se omelo da vide odakle im stvarno dolazi opasnost. Jer, onaj koji je sam sebi oposnost, odnosno onaj koji ima starh od samoga sebe, nije sposoban da vidi opasnost od onoga koji radi na njegovom nestanku, odnosno onaj koji je u strahu od samoga sebe, pristaje da bude podanik na svoju štetu. Prema tome, razlike ili podjele kod Bošnjaka oko nacije, kulture, jezika i politike nisu izraz njihove zaostalosti da shvate važnost njihovog nacionalnog konstruktivnog jedinstva, već je to odraz okolnosti u kojima Bošnjaci danas žive, a to je nametnuti strah od od želje za nacionalnom slobodom i nezavisnošću. U tim okolnostima Bošnjaci se sami snalaze kako znaju i umiju i kao pojedinci i kao zajednice. I baš zato što nemaju matično sjedište za pitanja njihove nacije, kulture i politike Bošnjaci prihvataju svaku pruženu ruku, koja za uzvrat traži uslugu, koja, ne mora uvijek biti, ali ipak ide na štetu nacionalnog, kulturnog i političkog interesa Bošnjaka.
To su, dakle, poteškoće s kojima se Bošnjaci danas suočavaju na Balkanu – nedostatak osmišljene, konstruktivne, efikasne i permanentne komunikacije, koordinacije i realizacije bošnjačke nacionalne politike na Balkanu na čelu sa matičnom zemljom i državom Bosnom i Hercegovinom, koja bi trebala da promovira prava i slobode Bošnjaka u svim državama nastalim nakon disolucije Jugoslavije. Naravno, takvo stanje nije održivo, ali je zasad podnošljivo u smislu da su Bošnjaci uvijek znali i u gorim okolnostima da nađu najbezbolniji način za preživljavanje. Vjerujem da će ovovremena generacija Bošnjaka sa svježim iskustvom genocida biti u stanju da bošnjački nacionalni položaj na Balkanu pomakne u pravcu jasnije i snažnije nacionalne afirmacije u svakom pogledu.

 

Jedino svijest o tome da položaj Bošnjaka ovisi o njihovom vlastitom radu i djelovanju može podignuti njihov nacionalni položaj na višu razinu

Bošnjaci.Net: Proteklo je više od dvije decenije od genocidne agresije na našu domovinu BiH i Bošnjake, možete li prekomenirati na kojem nivou je nacionalna, vjerska, kulturna i politička svijest našeg naroda?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Dijelom sam već odgovorio na to pitanje, ali ću još nešto reći o tome. Unatoč pritiscima, osporavanjima, opstrukcijama i hajkama na sve što miriše na bošnjački nacionalni, vjerski, kulturni, politički i državni identitet, Bošnjaci nisu nikad bili samosvjesniji u nacionalnom, vjerskom, kulturnom i državnom smislu. Ta tvrdnja ima osnove u činjenici da su Bošnjaci ostali sami sa sobom te su tako prisiljeni da sami o sebi brinu i da sami sobom rješavaju svoja nacionalna i državna pitanja. To jeste teže nego što je dosad bilo kad su se Bošnjaci kačali na ovaj ili onaj nacionalni i državni program, ali je u egzistencijalnom smislu to za bošnjačku naciju i bosansku državu spasonosnije. Bošnjaci su danas bukvalno u situaciji „biti ili ne biti“! I kao nacija i kao država. Danas ne postoji adresa na Balkanu, Europi i svijetu na koju bi Bošnjaci mogli delegirati bilo koji svoj problem za rješavanje. Jedina adresa kojoj se Bošnjaci mogu danas obratiti su oni sami. Pogledom na raspored političkih, ekonomskih i vojnih snaga danas u svijetu dolazimo da zaključka da se svaka nacija i država brine sama o sebi. Ne postoji ni nacija ni država u svijetu koja je spremna da se žrtvuje za slobodu druge nacije i države. Ako je ikome jasna ta činjenica, onda bi to trebalo biti jasno Bošnjacima koji su četiri godine krvaririli pred očima svih nacija i država u svijetu, koje su cinično gledale i nestrpljivo čekale da vide ko će biti pobijednik a ko gubitnik. Borba i žrtva našeg naroda je osigurala intervenciju za zaustavljanje agresije i uspostavljanje mira u našoj zemlji.
Tako će biti i u buduće. Samo onoliko koliko smo sami snažni, odvažni i složni u svakom pogledu, svijet će nas poštovati. Jer, slabima se milost ne ukazuje. I slabima se niko ne pridružuje, već ih svi od sebe odguruju i gaze, osim onih koji pristanu da budu pokorne sluge drugima. U takozvanom globalnom svijetu svaka nacija i svaka država je poštovana onoliko koliko sama vrijedi. Ni jedna naciji i ni jedna država se ne mogu služiti tuđim vrijednostima i uspjesima. Više nego ikad ranije u današnjem globalnom svijetu su države nacije dominantne u političkom, ekonomskom i vojnom smislu. Priča kako će internacionalizam, univerzalizam, transnacionalizam i globalizacija u međunarodnim odnosima dokinuti nacionalne države je priča za malu djecu. Britanski profesor filozofije Roger Skruton (Scruton) u svojoj knjizi „Engleska i potreba za nacijama“ („England and the Need for Nations“, 2004) kaže: „Demokracije postoje zahvaljujući nacionalnoj lojalnosti – lojalnosti za koju se pretostavlja da je dijele vlast i opozicija i sve političke stranke… Gdje god je iskustvo nacije bilo slabo ili nikakvo, demokracija se nije ukorjenila… Recenti pokušaji da se nacionalne države pretvore u neku vrstu transnacionalnog političkog poretka završili su kao totalitarna diktatura poput Sovjetskog Saveza ili kao neodgovorna birokracija…“.
Prema tome, nacija, nacionalna svijest i lojalnost nisu nikakav atavizam, već je to odgovoran i savjestan odnos prema sebi i svom kolektivnom biću sa jasnim i prepoznatljivim nacionalnim identitetom kao pozitivnom civilizacijskom tekovinom. U biti, Bošnjaci kao nacija moraju biti svjesni svog položaja na Balkanu, Europi i svijetu i moraju shvatiti da njihov opstanak i napredak u nacionalnom, vjerskom, kulturnom, političkom i državnom smislu ovisi prije svega o njima samima, pa stoga, što prije to shvate i prihvate, prije će krenuti u oslobađanje od straha od samih sebe, kao prvi korak da Bošnjaci počnu vjerovati u same sebe, jer samo takvi mogu biti ravnopravni u porodici balkanskih i europskih nacija i država. Jedino svijest o tome da položaj Bošnjaka ovisi o njihovom vlastitom radu i djelovanju može podignuti njihov nacionalni položaj na višu razinu. Najveća pobjeda Bošnjaka biti će onda kad im vjera u Boga bude razlog da vjeruju u same sebe, ne čekajući pomoć niotkog i niotkud zato što su se pouzdali u Boga, u same sebe i u svoju naciju, koja ih neće nipošto izdati i ostaviti.

 

Bosnom su uvijek vladali Dobri Bošnjani

Bošnjaci.Net: Hvala vam na detaljnom odgovor, a to sam vas pitao iz razloga što će od 1. do 15. oktobra ove godine biti proveden popis stanovništva u Bosni i Hercegovini, tj. prvi popis stanovništva nakon 1991. godine, ujedno prvi popis nakon trodržavne agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima. Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država, ali je, isto tako, dejtonski dvoentiteski ‘podijeljena’, odnosno međunarodne institucije i moćne svjetske države prihvatile su rezultate sa terena agresorsko-genocidne osvajačke politike i nametnule ih narodu – žrtvi genocida, koje je prijećen totalni nestanak. Pred najezdom velikonacionalističkih napada i negiranja naroda, jezika…, kako na popisu sačuvati državotvornost našeg naroda – žrtve genocida, te njegov prostor življenja u državi koja je njihova jedina domovina, za koju su se vjekovima borili, branili je, odbranili, sačuvali…?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Iskušenja kroz koja Bošnjaci danas prolaze u Bosni nisu ništa manje teška ni manje izazovna od onih kroz koja su Dobri Bošnjani prolazili u vrijeme Kulina bana (1180 – 1204), bana Stjepana Kotromanića (1322- 53) i kralja Tvrtka Kotromanića (1353 – 1391). Potom dolazi vrijeme sultana Mehmeda Fatiha (1463), Isa-beg Ishkovića (1463 – 1470), Gazi Husrev-bega (1521 … 1541), Omera-paše Latasa (1850-51), ausrijskog cara Franje Josipa (1878-1918), kralja Aleksandara Karađorđevića (1918-1929), Ante Pavelića (1941-1945), Josipa Broza Tita (1945-1980) i Alije Izetbegovića (1990-2000). I kao što rahmetli Alija reče: “Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo”. No, ja bih ipak rekao da su Bosnom uvijek vladali Dobri Bošnjani. Svi drugi su u Bosnu dolazili i Bosnom prolazili, ali Bošnjaci ilirskog porijekla su ostajali u Bosni i nakon pokušaja da ih se upokori, oni bi opet počinjali iz početka po svome. Nisu nikoga kleli, ali nisu ni zaboravljali zlo koje su im silnici nanosili. Dobri Bošnjani nisu oholi, ali ni ljigavi puzavci. To je najbolje primjetio Miroslav Krleža kad je rekao: “Neka oprosti gospođa Europa samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj.”
Dakle, Bošnjak se samo Stvoritelju klanja i samo Allahu sedždu činio. Nikom drugom. Ni banu, ni kralju, ni sultanu, ni maršalu. Ali, Dobri Bošnjanin je uvijek znao da bude tamo gdje se dijelila i pronosila vlast i moć bana, kralja, sultana i maršala za opće dobro. Ne treba se vraćati unazad, već treba sad vidjeti ponosnog Bošnjaka Edhama Nuredina Husića, odnosno Eda Husića, kao člana Vlade Australije, koji je sa Kur'anom Časnim u ruci položio zakletvu. Njemu se pridružila na listu uspješnih Bošnjakinja mlada i ponosna Bišćanka Anesa Kajtezović, koja kao poslanica u parlamentu američke savezne države Ajove, najavljuje da će se boriti za mjesto u Američkom Kongresu. „Mi smo narod pun nade i vjere u budućnost… Ja potječem iz naroda koji ne voli čekati, mi volimo krenuti odmah i oboriti rekorde…“ kazala je Anesa okupljenim Bošnjacima u Sent Luisu. Zato uvijek promaše oni koji Bošnjake potcjene, misleći da ih nema dosta, ali i oni koji ih precjene u krivu su zato što misle da ih ima previše pa krenu da ih dovedu na određenu, njima prihvatljivu, mjeru. I baš kad pomisle da su ih doveli na njihovu mjeru Bošnjaci se iznova dignu kao Feniks iz pepela – brojniji, jači, hrabriji i otporniji za nove izazove. O tim Bošnjacima Meša Selimović u romanu “Derviš i smrt” ovako kaže: “Ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom, dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je šta se oko njih događa, a onda, odjednom, sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači. (…) a lako im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro. (…) zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov kao rijeka i kaplja, i sve što govorim, kao da o sebi govorim”.

 

Prihvatanje rezultata genocida u Bosni i Hercegovini je neodrživo kako moralno tako i politički, ali proces degenocidizacije nije ni lahak ni brz

Bošnjaci.Net: Kad je u pitanju naš bošnjački narod, genocid i istrebljenje koji su izvršeni nad njim konačno će pokazati drukčiju etničku sliku u odnosu na popis 1991., odnosno da našeg naroda nema u cijeloj istočnoj BiH, ali i sjeverozapadnom dijelu države… Hoće li će predstojeći popis još dublje zakopati stanje genocidne politike ili će institucije države BiH, međunarodna zajednica, posebno SAD, EU i države supotpisnica Daytonskog sporazuma konačno shvatiti da je neprihvatljivo prihvatiti politiku genocida?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Pitanje odnosa prema genocidu nad Bošnjacima je najprije pitanje samih Bošnjaka pa onda drugih. Sjećanje na holokaust čuva se zahvaljujući Jevrejima a ne nekom drugom. To što su vremenom počeli i drugi pričati o tome je zasluga preživjelih koji ne odustaju od svoje priče o tome. Tako je i sa genocidom nad Bošnjacima. Europski parlament ne bi donio rezoluciju 2009. god. da žrtve bošnjačkog genocida nisu podnijele zahtjev i sa jasnim argumentima uvjerile 566 europskih parlamentarca da glasaju da se 11. juli proglasi danom europsog sjećanja na srebrenički genocid. Obzirom na skromne mogućnosti koje su im na raspolaganju, Bošnjaci su uradili veliki posao u dokumentiranju posljednjeg genocida i zato to treba da bude, doista, posljednji genocid nad Bošnjaci sa njihovom čvrstom odlukom „nikad više“. Tek nakon što mi uradimo svoj domaći zadatak, naši prijatelji u svijetu, posebno Amerika, koja pokazuje da je najsenzibilnija prema pitanju holokausta nad Jevrejima i genocida nad Bošnjacima, će nam zasigurno pomoći.
Naravno, prihvatanje rezultata genocida u Bosni i Hercegovini je neodrživo kako moralno tako i politički, ali proces degenocidizacije nije ni lahak ni brz. Za to treba dosta truda i dosta vremena. Najvažnije je da Bošnjaci ne prihvataju rezultate genocida u Bosni i Hercegovini. Negatori genocida su prolazna pojava, jer svakog 11. jula u Potočarima cijeli svijet obnavlja sjećanje na genocid tako da se ovih dana moglo čuti sa govornice Generalne skupštine UN-a od mnogih šefova država i vlada kako je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici najeklantantniji primjer zločina pritiv čovječnosti. To je ono čega treba svaki Bošnjak da bude svjestan, a to je da smo, uz sve naše slabosti, uspjeli svijetu predstaviti priču o genocidu nad Bošnjacima na uvjerljiv način i za trajno sjećanje. Počiniteljima genocida, dakako, smeta ta naša glasna i uvjerljiva priča o genocidu i zato nastoje svim silama da nas ušutkaju, poturajući lažne optužbe protiv nas sa ciljem da izjednače žrtvu i dželata, ali im to ne uspijeva, jer i mi smo došli pameti pa znamo da jedini način da se zaštitimo od budućeg genocida je javnost, transparentnost i glasnost. Zbog toga, na svaku lažnu optužbu treba odmah reagovati i našem narodu objasniti da se ne povodi za njihovim lažima. Jer, dosada oni su uglavnom uspjevali da lažima okrenu neke ljude iz našeg naroda protiv samih sebe. To nam se više ne smije ponoviti. Jer treba znati da sve ovisi o nama samima. Ako smo mi jaki i otporni, oni nam ništa ne mogu i rezultati genocida će biti anulirani, ako Bog da.

 

Popis je od izuzetne važnosti za Bošnjake kako za dokazivanje počinjenog genocida nad njima u manjem bosanskom entitetu tako i za zaštitu od mogućeg budućeg genocida protiv kojeg se Bošnjaci moraju svakim danom boriti

Bošnjaci.Net: Imajući u vidu navedene činjenice, koliko je popis važan za bošnjački narod i državu BiH?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Naravno, popis je od izuzetne važnosti za Bošnjake kako za dokazivanje počinjenog genocida nad njima u manjem bosanskom entitetu tako i za zaštitu od mogućeg budućeg genocida protiv kojeg se Bošnjaci moraju svakim danom boriti i to na svakom mjestu i na svaki način: majka sa pravilnim odgojem djece, otac sa prenošenjem životnog iskustva sinu, student sa najboljim ocjenama u školi i na fakultetu, radnik vrijednim radom na radnom mjestu, imam odgovornim i savjesnim moralnim djelovanjem, intelektualac pravilnim tumačenjem svijeta u kojem Bošnjaci moraju imati svoje mjesto sa svim svojim pravima i slobodama, političar sa svojim ovlastima na način da se Bošnjacima ne razbijaju prozori na džamijama, da se usred dana ne vrijeđaju bošnjački povratnici, da pijana i ostrašćena rulja ne baca jaja na bošnjačke žene dok prolaze ulicama u Bosanskom Novom i drugim općinama u bh. manjem entitetu, gdje je počinjeno etničko čišćenje sa genocidom. Popisom će se tačno utvrditi koliko je odsutnih Bošnjaka iz njihovih domova, sela i gradova zato što su protjerani ili ubijeni. Također, popisom će se tačno ustanoviti na kojoj razini je bošnjačka nacionalna i patriotska svijest i koliko su naučili lekciju iz genocida. Dakle, za Bošnjake je popis veliki ispit nacionalne i državotvorne zrelosti. Za ovaj ispit nema popravnog, ali ima pouka i poruka sa kojom će se Bošnjaci suočiti i o kojoj treba tek nakon popisa da se pozabave. Jer, popis Bošnjacima treba da posluži kao povod da se nakon popisa ozbiljno pozabave svim aspektima njihovog nacionalnog i državnog statusa prije svega u Bosni i Hercegovini, a onda i na Balkanu i u Europi. Ja sam siguran da su Bošnjaci zreli za ovaj ispit i da će na ovom ispitu proći sa visokom ocjenom, ako Bog da.

Svaki Bošnjak može biti Bosanac, ali svaki Bosanac nije Bošnjak

Bošnjaci.Net: Kako tumačite činjenicu da se jedan broj Bošnjaka, u nacionalnom lutanju i nerazlikovanju etničke i regionalne pripadnosti te pod raznom propagandom, namjerava izjasniti kao “Bosanac”, iako, znaju da će tako biti stavljeni u kategoriju „ostali”, odnosno da će svojim svrstavanjem u „ostale”, povećati procenat Srba i Hrvata i ugroziti pozicije i perspektive bosanstva, kao imenitelja zajedničkih interesa u Bosni i Hercegovini? Šta je uzrokovalo da ovi Bošnjaci osjećaju autošovinizam i da ne prihvataju ime vlastitog naroda, a prihvataju ime „Bosanac“, koje niti je ustavna kategorija, niti je recipročno opredjeljenje Srba i Hrvata?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Nije teško zapaziti da svi ljudi i narodi posjeduju više identiteta ili multiidentitete, koji se međusobno ne isključuju. Naprotiv, svi ti identiteti dopunjuju jedan drugoga. Tako, na primjer, Englez može biti istovremeno i Britanac, i katolik, i Europljanin. To što je neko Britanac ne isključuje da bude Englez, odnosno to što je neko katolik, musliman ili Jevrej ne isključuje mogućnost da bude i Britanac, kao ni to što je neko Europljanin ne isključuje mogućnost da bude Englez i tome slično. Ako se ta matematika multiidentiteta primjeni na Bošnjaka, Bosanca, muslimana i Europljanina, onda dolazimo do jasnog rezultata da biti Bošnjak ne isključuje biti Bosanac, kao što ni biti Bosanac ne isključuje biti Bošnjak, odnosno biti Bošnjak ne isključuje biti musliman, katolik ili pravoslavac, kao što ni biti Bošnjak ne isključuje biti Europljanin i obratno. Ovdje je, međutim, potrebno objasniti razliku između etničkog, kao rodnog porijekla i nacionalnog, kao stečenog određenja. Naime, Englezom se čovjek rađa a ne postaje, kao što se i Perzijancem rađa a ne postaje i, analogno tome, Bošnjakom se rađa a ne postaje. Prema tome, Englez, Perzijanac i Bošnjak su rodni i prirodni identiteti osoba, koje tu prirodno naslijeđenu činjenicu ne mogu promijeniti. Mogu je, možda, iz nekog razloga negirati, ali u biti ta prirodna činjenica ostaje nepromijenjena unatoč njihovoj negaciji. Na drugoj strani Britanac, Iranac i Bosanac nisu rodni i prirodni identiteti, već stečeni i zato su djeljivi sa drugim prirodnim identitetima. Pa tako svaki Englez može biti Britanac, ali svaki Britanac nije Englez, jer Britanac može biti i Škot, i Irac, i Arap, i Nijemac, i Poljak po stečenom pravu britanskog državljnostva. Isto tako, svaki Perzijanac može biti Iranac, ali svaki Iranac nije Perzijanac, jer Iranac može biti i Kurd, i Turčin, i Arap, i Tatar po stečenom pravu iranskog državljanostva.
Prema tome, svaki Bošnjak može biti Bosanac, ali svaki Bosanac nije Bošnjak, jer Bosanac može biti i Hrvat, i Srbin, i Jevrej, i Rom, i Arap po stečnom pravu bosanskog državljnostva. No, kad je riječ o popisu u Bosni, onda Bošnjacima treba biti jasno da upisom da su po ustavnoj kategoriji po nacionalnosti Bošnjaci, oni samo podebljavaju svoju bosansku državotvornost sa drugima, koji će se upisati kao Hrvati ili Srbi po naciji, ali u nacionalno-državnom smislu sve su to Bosanci.
Konfuzija koja se kroz medije širi sa izrazom Bosanci i Hercegovci posljedica je kompromisne pameti koja se još uvijek nije oslobodila od predrasuda iz prošlosti. Jer, ako će se uz Bosanace dodavati i Hercegovci, onda uz Bosance treba dodavati i Krajšnike, Posavljake, Sandžaklije, itd. Hercegovina je samo pokrajina Bosne iz koje se ne može izvoditi pojam etničkog i nacionalnog, kao što se to ne može izvoditi ni iz Krajine, Posavine i Sandžaka. Ova vrsta konfuzije pojavljuje se zato što u Bošnjaka nema nacionalonih institucija koje su kompetetne da oko ovih pitanja arbitriraju na osnovu temeljitog naučnog istraživanja sa ciljem promocije bošnjačkog nacionalno-državnog i kulturnog identiteta. Zbog toga je nakon popisa zadatak prvoga reda da Bošnjaci podrže već osnovane nacionalne institucije (SBK, BANU, BNF), koje će ustanoviti po naučnim i historijsko-iskustvenim kriterijima jezičke izraze za sve bošnjačke nacionalne pojmove.

 

Avazov napad na muftiju Muamera Zukorlića promijenio je odnos Bošnjaka prema Avazu

Bošnjaci.Net: Zašto se vodi ovako otvorena antibošnjačka kampanja? Bošnjaci su ogorčeni zbog nečuvene hajke koja se vodi protiv čestitog muftije sandžačkog Muamera Zukorlića. Ljudi su iznenađeni i razočarani što se toj prljavoj i brutalnoj kampanji protiv Muftije pridružio „Avaz“, dnevni list za kojeg su Bošnjaci vjerovali da je njihov nacionalni list, ali, sudeći prema reakcijama nakon napada na Muftiju, „Avaz“ nije više novina sa kojom se Bošnjaci mogu identificirati. Šta Vi mislite o tome?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:U pravu ste. Bošnjaci su Avaz doživljavali kao svoj nacionalni projekat i branili su ga od napada. Mnogi su htjeli da vide u Fahrudinu Radončiću primjer uspješnog Bošnjaka, koji pomjera granice i krči put za nove uspjehe. Ali su se duboko razočarali, jer posljednji ničim izazvani Avazov napad na muftiju Muamera Zukorlića promijenio je odnos Bošnjaka prema Avazu. Nije primjerno da se na tako nizak i bestidan način postupa sa simbolima bošnjačke duhovnosti iz čistog hira. Ne znam čija je to pamet konstruirala, ali znam da sam jako razočaran i tužan što Avaz nije uspio da bude izuzetak od pravila po kojem Bošnjaci dosada nisu uspjevali ni jedan svoj nacionalni medijski projekat da dovedu do kraja, odnosnu da mu osiguraju dugovječni kontinuitet. Očito, onaj koji je smislio i napisao u Avazu tu nečuvenu vulgarnost i bestidnost o Bošnjakinjama i njihovom časnom muftiji sandžačkom Muameru Zukorliću, koji se kao lav bori protiv nemilosrdne beogradske agresije na Bošnjake u Sandžaku, nije želio dobro ni Avazu ni Bošnjacima. Avazov napad na muftiju Zukorlića je nedopustiv, neprihvatljiv i neoprostiv i zato ga sa indignacijom osuđujem i odbacujem te izražavam svoje suosjećanje sa Muftijom i sestrama koje su pretrpjele duševni bol zbog nemoralnog, neodgovornog i neosnovanog udara na njihovu ljudsku čast i ponos.
No, drago mi je što su Bošnjaci i kao pojedinci i kao institucije ustali i kazali „dosta je“! Bošnjaci ne mogu podnijeti novog Omer-pašu Latasa, kojeg je neko poslao u Bosnu da skida elitne glave Bošnjaka, da ih obezglavljuje i tako izlaže novim progonima, silovanjima, ubijanjima – genocidu. Bošnjaci nisu ni ćoravi, ni gluhi, ni maloumni pa da ne mogu vidjeti, čuti i razumjeti ko im je dost a ko dušmanin. Ne može se u nedogled testirati bošnjačka dobrota i sabur. Sve ovodunjalučko ima rok trajanja, osim Božjeg lica koje vječno traje i vječno bdije nad svim što ljudi rade.
Doista, svaki odgovoran i savjestan Bošnjak može biti sretan i ponosan na rad i djelovanje muftije Muamera Zukorlića i njegovih saradnika, kojem bi Sarajevo trebalo pomoći da izdrži sve te beogradske napade, prevare i podvale uz pomoć ljude slabog karaktera. I sad kad im u Beogradu nije pošlo za rukom da oderu i slome Muftiju, sjetiše se Sarajeva i onih koji bi im mogli poslužiti da zaustave muftijin rad i djelovanje i da na njegovo mjesto dovedu poslušnike, s kojima će moći da rade što hoće, a to je da pojačaju svetosavizaciju i srbizaciju Bošnjaka. Stoga, samo neodgovoran, nesavjestan i neostvaren Bošnjak može pristati da igra beogradsku igru oko muftije Zukorlića, koji od Sarajeva ne traži nikakvu pomoć, osim da mu se iz Sarajeva ne odmaže u njegovom nastojanju da povrati slobodu, čast i ugled Bošnjaka ne samo u cijelom Sandžaku, već i na cijelom Balkanu, Europi i svijetu. Ko to ne vidi ne mora da vidi, ali nema pravo da uznemirava one koji to vide i osjećaju i koji su ponosoni na rad i djelovenje muftije sandžačkog Muamera Zukorlića.

 

Bošnjače, ustani i stani pod svojim suncem

Bošnjaci.Net: Za kraj, šta preporučujete našem narodu kako da se izjasni na popisu?

Predsjednik SBK-a dr. CERIĆ:Kao odgovor na to pitanje, ponovit ću ono što sam nedavno rekao u mom apelu Bošnjacima da izađu na popis: Dobri Bošnjaninu, kad ti u oktobru ove godine dođu kući da te opet pitaju ko si, odakle si, koje si nacije, koje si vjere, kojim jezikom govoriš i šta imaš od imetka – ustani i stani pod svojim suncem i sa svojom sjenkom progovori iz čistog i iskrenog srca s kojim si se konačno sastao i reci im glasno tako otkamenjen da se do neba čuje što ti je na duši. Reci im da dobro upamte i da tvrdo zapišu za sva vremena:
– Ja sam Bošnjak po ocu i materi! Ja sam iz ovih bosanskih krajeva po djedovini! Vjera mi je islam (a neki Bošnjaci mogu biti i druge vjere ili bezvjere, neka im je to po volji)! Jezik mi je bosanski! Nisam bogat po imetku, ali sam sit u duši! Ja nikog ne mrzim ni po vjeri ni po naciji. Poštujem svačiju naciju, ali svoju naciju volim i zato sam ponosni Bošnjak. Ja sam sretan kad vidim da su svi ljudi sretni sa mnom u mom komšiluku i u mojoj zemlji!
Dragi Bošnjaci, ovo je važno vrijeme u našoj modernoj povijesti pa zato osjećam potrebu da vas sve pozovem u domovini i svijetu da na sljedećem popisu u oktobru 2013. god. svom potomstvu ostavite jasnu poruku o tome ko ste i šta ste.
U nama i oko nas Bošnjaka ne smije više nikada biti dilema oko bitnih odrednica našeg identiteta. Uistinu, ni jedan savjestan i odgovoran Bošnjak nema razloga da se dvoumi oko svoje nacije, oko svoje matične zemlje i oko svog jezika. Isto tako, niko izvan našeg nacionalnog korpusa nema pravo da nam postavlja pitanja oko našeg prava na nacionalno i jezično ime. Mnogo je više pitanja koja mi Bošnjaci možemo postaviti drugima u vezi njihovog odnosa prema bosanskim nacionalnim i kulturnim vrijednostima.

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close