Dr ESAD BAJTAL, FILOZOF IZ SARAJEVA: Ko je za mir, u Rusiji ide u zatvor
Zašto izostaje kritički um kome medijska ideološka propaganda ne može biti nepoznata kao prateći fenomen svih ratova
MONITOR: Četiri najviša državna funkcionera BiH, među njima i Milorad Dodik, govorila su nedavno pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta. Dodik je tu rekao da on ne namjerava da otcjepljuje RS. On je od većine poslanika EP nedavno predložen za stroge sankcije. Da li je njegov nastup u EP tek stvar protokola ili se radi o „pripitomljavanju“ najmoćnijeg čovjeka u RS?
BAJTAL: Ma o čemu da se radi, a možemo samo nagađati. Ali, jedna konstanta se uporno ponavlja – Dodikove sistematske prijetnje raspadom Bosne i Hercegovine i otcjepljenje jednog njenog dijela. U toj psihološkoj igri trovanja društvene i političke klime ratnom psihozom, iza koje stoje separatističke, idejno zasnovane nakane, razlikujemo dvije faze: u prvoj je godinama uporno prijetio referendumima i otcjepljenjem. Otvoreno i direktno. Kad je zbog toga i kriminala koji mu se pripisuje, konačno stisnut sankcijama, promijenio je taktiku i verbalni predznak priče. Ali, ne i samu priču.
Temu raspada države, Dodik sada održava uporno ponavljanom pričom kako otcjepljenja neće biti. Na isti način u vazduhu drži i temu rata: upornim i svakodnevnim naglašavanjem kako rata neće biti. Pri tom, stalno organizuje entitetske vojne parade, postrojavanje policije, četničkih organizacija u čast i slavu ratnih zločinaca i negiranja genocida.
Na svakoj od tih demonstracija sile, bez državnih zastava i obilježja, obavezni gosti su mu iz funkcioneri Beograda i Moskve. Vrhunac cinizma njegovanog političkog razbojništva, ogleda se u njegovom prljavo-psovačkom vokabularu, vrijeđanju i ponižavanju svih i svakoga: kolega, novinara, opzicije, drugih naroda, religija … Ide to čak do pokazivanja srednjeg prsta javnosti, a onda, mrtav hladan, pred polazak u Brisel, izjavi kako „očekuje demokratsku i civilizovanu raspravu u Briselu“.
MONITOR: Ubijen je načelnik policije u Prijedoru Radenko Bašić. Vrh vlasti u RS, u prvom reagovanju tvrdi da je ovo ubistvo osveta zbog uspjeha RS u borbi protiv kriminala. Dodik je u tom kontekstu pomenuo i opoziciju kao korumpiranu od strane kriminalnih krugova. Da li je ovo ubistvo početak radikalizacije situacije u RS?
BAJTAL: Ma šta da se događa, simptomatično je. Ubijen je načelnik krimi policije u, očito, vrlo zaoštrenom krimi kontekstu entitetske svakodnevice, u kojoj ubistva nisu rijetka pojava. I za čije postojanje opozicija godinama optužuje upravo vlastodržačke političke strukture. Čine to javno i iznošenjem konkretnih podataka, imena, cifara, sumnjivih radnji, porodičnog, prijateljskog i kumovskog bogaćenja ljudi oko njega. Dodikove odbrane od svega toga su cinično-smiješne i logički neodržive.
On tvrdi kako njegova djeca jedva preživljavaju. I zar, kako sam kaže, treba da dozvoli „da pomru“? Također, paradoksalno neuvjerljivo, tvrdi da ne zna čime mu se djeca bave, kojim biznisom. Kaže, da o tome „nema pojma“.
„Nemam pojma šta igraju, tačno je da imaju određene biznise. Šta moja djeca treba da pomru, da nestanu, a da Cenićkina mala (Ivana Korajlić iz TI BiH, kćerka ekonomske analitičarke Svetlane Cenić) tu sjedi? To je vaša zla namjera, nikakav lopovluk nije”, poručio je.
MONITOR: EU ali i druge evropske zemlje, zasad se gotovo utrkuju u namjeri da prime nevoljnike iz Ukrajine. To nije bio slučaj kada se radi o drugima koji su izbjegli. Šta se time poručuje?
BAJTAL: Dobro je da se pomaže ukrajinskim izbjeglicama. Solidarnost u toj vrsti ratnog vihora i nevolje, trebala bi biti sasvim normalna i spontana reakcija ljudi na svim nivoima – od državnog do individualnog, građanskog. Ostaje pitanje zašto se to nije događalo u slučaju migranata iz Azije i Afrike? Možemo nagađati, ali najbolje bi, o svemu tome, trebalo pitati evropske zvaničnike. Inače, najveći broj razmišljanja na tu temu, kreće se u pravcu navođenja klero komponente kao razloga evropske indolencije u jednom, i faktičke solidarnosti u drugom slučaju.
Uostalom, mi u Bosni i Hercegovini, imamo to licemjerno, krajnje nemoralno iskustvo zapadnog embarga na naoružavanje i odbranu države i ljudi koje, 90-ih godina napada velikosrpska armada (JNA), do zuba naoružana i našim, bosanskim parama.
Naravno, objašnjenje svega u leži u Mladićevoj agresorskoj naci-fašističkoj matrici i planetarno poznatoj naredbi granatiranja Sarajeva. Konkretno, tužioci na suđenju Ratku Mladiću u Hagu su kao dokaz pustili snimak razgovora u kojem on, kao komandant Vojske Republike Srpske (VRS), u maju 1992. naređuje otvaranje artiljerijske vatre po četvrtima Sarajeva u kojima nema mnogo Srba kako bi se stanovništvu „razvukla pamet”: „Tuci Velušiće i Pofaliće, tamo nema srpskog življa“.
Evropa se ponašala upravo tako, mladićevski, dozvoljavajući na kraju svega čak i genocid u „međunarodno zaštićenoj zoni“ Srebrenice. Izostalo je toliko razvikano milosrđe, kako sa strane agresora koji se zaklinje u Crkvu, tako i u političko-birokratskim strukturama Evrope koja nas danas zove sebi, istovremeno tolerišući dodike, čoviće, vučiće, milanoviće, koji taj evropski bh. put otvoreno ili sofisticirano blokiraju makijavelistički dosljedno: svim mogućim sredstvima.
MONITOR: Neizvjesno je trajanje sukoba koji se vodi na tlu Ukrajine. Pominju se različiti scenariji. Najvjerovatnije djeluje onaj da će to dovesti do velikog jaza između Rusije i velike većine evropskih zemalja, posebo članica EU. Sankcije Rusiji su, posredno, odbacile i prisustvo ruskih umjetnika, pa čak i onih koji dolaze iz Srbije. Da li ova vrsta nepisane cenzure može poslije islamofobije dovesti i do rusofobije?
BAJTAL: Te ćemo tek vidjeti. Ništa nije nemoguće. Ali šta god da bude, politike i političari obiju strana na kraju će sjesti, dogovoriti se i nastavit saradnju, a ljudima ostaviti gorčinu mržnje i uzajamne netrpeljivosti. Uostalom, ni građani nisu nedužni. Mogli smo pročitati kako 86,6 posto ruskih građana odobrava agresiju na Ukrajinu.
Ostaje pitanje može li se to pravdati i razumjeti enormnom blokadom i ideologizacijom medijskog prostora? Zašto izostaje kritički um kome medijska ideološka propaganda ne može biti nepoznata kao prateći fenomen svih ratova?
Dokle to ide najbolje govori onaj, očito sinhronizovani naslov beogradskog „Informer“-a: „Ukrajina napala Rusiju“, koji je osvanuo prvog jutra ruske agresije. Šta je tek pisala i šta piše moskovska režimska štampa u situaciji kad se, glas protiv rata, u Rusiji kažnjava i do 15 godina zatvora. Ko hoće mir ide u zatvor.
MONITOR: Predviđa se i nova globalna geopolitička mapa. Kina je zagonetka, ali je kao i Rusija autoritarna država. Obje su članice globalne organizacije BRIKS, kojom se, svojevremeno, promovisao multilateralizam, a sada se sve više govori o novoj podjeli svijeta: na njegov „demokratski“ i „autoritarni“ dio. Šta biste Vi rekli?
BAJTAL: Vejrovatno će to i biti, nakon što ratne trube utihnu. Problem je – dokle tako? I kako stvari vratiti u normalu, a život na planeti učiniti ljudskijim i moralnijim nego je to bio juče, i posebno danas. Šešeljevo poznato obećanje da ćemo „ako treba zaratiti sa celim svetom“, konačno je na djelu u izvedbi rusko-srpskog odmetništva od civilizacije i elementarnog ljudskog morala. Jer, zaboga, Kalabuhov nam informerski objašnjava bizarnost po kojoj je Rusija napadnuta, a ne Ukrajina, dok Rusija, pazite sad – „oslobađa Ukrajinu“.
Ne vidim razlog da se izbori u BiH ne održe
MONITOR: Evropska komisija je saopštila da će se izbori u BiH održati – kako je i predviđeno zakonom, u oktobru. Pregovori o izmjenama izbornog zakona su, do daljnjeg, suspendovani. Pomalo iznenađuje ton saopštenja EK – ona je „presjekla“. Kakav je Vaš utisak?
BAJTAL: Ne vidim razloga da se izbori ne održe, samo zato što neodržavanjem prijeti i ucjenjuje tvrdi etno-nacionalista Dragan Čović. Tim prije što je na sceni isti onaj izborni zakon po kome je svojevremeno Čović uredno biran.
Tada je mu je zakon valjao.
Nakon prvog poraza i Draganovog ispadanja iz stolice Predsjedništva, nastala je čitava drama – ne valja zakon. Treba ga mijenjati, ali tako da Draganu garantuje predsjedničku fotelju za sva vremena. I samo zbog toga, te sujete, i ambicije „prvi u Hrvata“, na sceni je blokada državnih institucija, dodatno potpomagana separatističkim akcijama Milorada Dodika.
I tako godinama.
Izgleda da su u EK to konačno shvatili. Ali, iskustva sa EU strukturama i njhovom dosljednošću kad je BiH u pitanju, je poseban dio trodecenijske poratne priče. Nije im vjerovati.
Ruski ambasador otvreno prijeti BiH
MONITOR: Veći dio Evropskog parlamenta je, motivisan prije svega invazijom Rusije na Ukrajinu i uticajem koji Rusija ima u regionu, posebno u RS, Srbiji i kod nekih stranaka u Crnoj Gori, podržao zahtjev Željka Komšića da se BiH što prije dodijeli status kandidata za članstvo u EU. Koliko je realna opasnost od podrške ruskog državnog vrha Aleksandru Vučiću i Miloradu Dodiku?
BAJTAL: Što se ruske podrške tiče, i podrivanja CG, BiH, Makedonije, pitanje je potpuno suvišno. Službeno saopštenje Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini glasilo je ovako: „Ako BiH poduzme korake prema priključivanju u NATO savez, Rusija će morati reagirati. Moskva bi ovaj čin smatrala neprijateljskim“. A prema pisanju RTL-a ruski ambasador koji prijeti BiH i spominje plan protiv Hrvatske, čini Putinov dvojac za Balkan s kolegom u Beogradu. Obojica su naglo napredovali dolaskom Lavrova za ministra vanjskih poslova Rusije. Otada na području ex-Jugoslavije bilježimo pokušaje miniranja izbora, puč.
Dokle je sve to otišlo u svojoj otvorenosti najbolje svjedoči prijetnja Dodikove vazda narogušene Dušanke Majkić, odmah prvog dana nakon upada ruskih trupa u Ukrajinu. Dok gledaju prve slike stravičnog rušenja, krvi i zbjegova nedužnih građana Ukrajine, potpuno otvoreno, ona je građanima Bosne i Hercegovine zaprijetila, podsjećajući ih da: „Moskva je u martu 2021. godine rekla da će reagovati ako BiH preduzme korake ka pridruživanju NATO-u. Nemojte poslije da niste znali“. Niko je nije ni opomenuo ni demantovao: ni Vučić, ni Dodik ni ruski ambasadori u Bosni i Srbiji.
I još dalje. Ruski ambasador Igor Kalabuhov, u emisiji sarajevske FACE TV, na pitanje voditelja, a u vezi ruskih prijetnji BiH, zašto Rusiji „ne smetaju” okolne i susjedne zemlje koje su već dio NATO-a, odgovorio je, kranje nediplomatski, i drčno vojničkim jezikom: „Odakle vi znate da mi nemamo planove protiv Hrvatske, Mađarske, Poljske?” Simptomatična je, nakon te militarističke prijetnje, šutnja Dodikovog političkog partnera, velikog Hrvata Dragana Čovića. Također nisam vidio ni reakciju njegovog zagrebačkog mentora i poslodavca Zorana Milanovića, koji je predratno gomilanje ruske vojske na granicama Ukrajine, pravdao mišljenjem kako je Ukrajina „rusko dvorište“, smatarajući da u gomilanju ruskih vojnih trupa nema ničega lošeg.
Nastasja RADOVIĆ
monitor.co.me
