Dogodilo se na današnji dan – 8. april

8. april (travanj) (8.4.) je 98. dan godine po gregorijanskom kalendaru (99. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 267 dana.

Događaji

1946. – Poslednji put se sastalo Društvo naroda, osnovano 1919. na Konferenciji mira u Versaju sa zadatkom da očuva svjetski mir.
1986. – Glumac Klint Istvud izabran za gradonačelnika u gradiću Karmel u Kaliforniji.
2005 – izdata 5.04 (Hoary Hedgehog) verzija Ubuntu Linuxa

Rođeni

1859 – Edmund Husserl, njemački filozof
1892 – Mary Pickford, američka filmska glumica
1911 – Émil Cioran, francuski pisac i filozof rumunskog porijekla

1925 – George Stibitz (rođen 8. aprila 1925. godine; preminuo 31. januara 1995. godine) je bio istraživač u Bell Labs, poznat po njegovom radu iz 1930-tih i 1940-tih godina vezanih za ostvarivanje Booleovih logičkih kola koristeći elektromehaničke releje.
Stibitz je bio vlasnik 38 patenata. Postao je član Dartmouth koledža 1964. godine, dok je od aktivnog istraživačkog rada odustao 1983. godine.

1929 – Jacques Brel, francuski šansonjer
1938 – Kofi Annan, afrički političar iz Gane i 7. generalni sekretar Ujedinjenih nacija
1948 – Patty Pravo, italijanska pjevačica
1951 – Sergio Blažić, hrvatski pjevač i član rock grupe Atomsko sklonište
1954 – John Schneider, američki glumac

1966 – Zehrudin Isaković (Zenica, 8. april 1966) je bosanskohercegovački novinar, direktor Fene, službene novinske agencije Federacije BiH.
Zehrudin Isaković završio je osnovnu i srednju školu u Zenici, a Fakultet političkih nauka, smjer žurnalistika u Sarajevu 1995. Radio je za mnoge novinske kuće, kao što su NTV Hayat, Valter (Sarajevo), Bosanski pogledi (Sarajevo), War Report (London), Mladina (Ljubljana), Ljiljan (Sarajevo), Dnevni avaz (Sarajevo) i dr. Trenutno je direktor službene novinske agencije Federacije BiH (FENA).
Autor je 60-minutnog dokumentarnog filma “Povelja Kulina bana”, koji je premijerno prikazan u okviru osmog Balkan Black Box festivala filma i kulture jugoistočne Evrope u Berlinu 2006. U slobodno vrijeme bavi se alpinizmom.

1969 – Arabella Kiesbauer, austrijska TV-voditeljica

Umrli

1848 – Gaetano Domenico Donizetti (Bergamo, 29. novembar 1797. – Bergamo, 8. april 1848.), italijanski kompozitor.
Umjetničku karijeru započeo je kao kompozitor simfonija, komornih i crkvenih djela. Kasnije se potpuno posvetio operi. U početku je pod Rossinijevim uticajem, ali je ubrzo pronašao put do vlastite operne dramatike, pripravljajući pravac kojim će nastaviti Giuseppe Verdi. Od 1834.-1839. profesor je na konzervatoriju u Napulju, a od 1839. u Parizu. Od 1842. dvorski je kompozitor i kapelnik u Beču.

1905 – Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 4. veljače 1815. – Đakovo, 8. travnja 1905.) – biskup đakovačko-bosanski i srijemski (od 1849.), teolog, političar, kulturni djelatnik (utemeljitelj središnjih hrvatskih znanstvenih i kulturnih institucija) i pisac; jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća.
Podrijetlom iz kroatizirane njemačke vojničke obitelji iz Osijeka, Strossmayer je rođen 4. veljače 1815. godine u Osijeku. Strossmayerov pradjed se iz Gornje Austrije nastanio u Osijeku gdje se vjenčao Hrvaticom. U rodnom Osijeku pohađao je pučku školu i gimnaziju, a dvogodišnji filozofski tečaj završio je u katoličkom sjemeništu u Đakovu je pohađao visoko sjemenište u Budimpešti gdje 1834. godine stječe doktorat filozofije. Godine 1838. je zaređen, i dvije godine boravi u Petrovaradinu kao vikar. Dvije godine kasnije (1840.) odlazi u Augustineum u Beč i 1842. godine postaje doktor teologije i profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu, polaganjem disertacije o problemu crkvenog jedinstva. Već za vrijeme školovanja pristajao je uz Ilirski pokret u Hrvatskoj. Od 1842. do 1847. godine profesor je đakovačkog sjemeništa, a potom je dvije godine u Beču dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u Augustineumu. U to doba predavao je i kanonsko pravo na Bečkom sveučilištu.
Na prijedlog bana Josipa Jelačića imenovan je 18. studenoga 1849. đakovačkim biskupom. Prigodom ustoličenja u čast i dužnost biskupa Strossmayer je svoj program izrazio riječima: “sve za vjeru i za domovinu” i tom je vjerskom i narodnosnom programu ostao vjeran čitava života. J.J. Strossmayer je kao biskup naslijedio golema imanja đakovačke biskupije, koja je iskoristio za svoje kasnije mecenatske priloge i darove na kulturnom i prosvjetnom polju. Najveću i najizrazitiju mecenatsku aktivnost Strossmayer je razvio u vrijeme najžešćih političkih borba u Hrvatskoj. To je bilo razdoblje između 1860. i 1873. godine. Nakon tzv. Luksemburškog manifesta cara Franje Josipa I. o liberalizaciji društvenoga života imenovan u Carevinsko vijeće, gdje traži samostalnost Hrvatske i ujedinjenje svih njezinih dijelova.

1973 – Pablo Picasso (Malaga, 25. oktobar 1881. – Mougins, 8. april 1973.), španski slikar.
Jedan od najistaknutijih slikara 20. vijeka. Njegova je talentiranost bila izuzetna od najranijeg djetinjstva. U Barceloni, gdje je pohađao školu, kao i u Madridu gdje je bio svakodnevni posjetitelj muzeja Prado, ispitivao je sve u vezi sa slikarstvom, a sanjao je i o Parizu, kamo napokon stiže u oktobru 1900. godine.
U historiji slikarstva malo je “državnih udara” koji se smionošću i odjekom mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Picasso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao “Gospođice iz Avignona”, sliku na kojoj je svijet predočio kao u razbijenu zrcalu. Picasso je bio pokretač i inspirator slikarskih smjerova kao što su kubizam i sugestivni ekspresionizam koji predstavljaju pravi revolucionarni obrat u modernoj likovnoj umjetnosti.
Njegov veliki opus obuhvaća više stvaralačkih faza: “modru”, “ružičastu”, “kubističku” , zatim “klasičnu”, “nadrealisitčku” i “ekspresionističku”. Gotovo da nema likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio velik. Zakleo se da se neće vratiti u domovinu Španiju sve dok je na vlasti Francov režim. Svoje se zakletve i pridržavao, tako da je sve do smrti, 8. aprila 1973. godine, živio u Francuskoj.

1994 – Kurt Cobain, američki muzičar
2013 – Margaret Thatcher, britanska premijerka

Praznici

Svjetski dan Roma. Romi je vlastito ime tradicionalno nomadskog naroda porijeklom iz sjeverozapadne Indije koji se klasificira Indo-Iranskoj jezičnoj porodici. U sjeverozapadnoj Indiji ima jezika kojima je romski jezik srodan. Njihove migracije počinju iz Azije možda u 13. vijeku, i otuda se počinju širiti Evropom, u svakom slučaju u zapadnoj Evropi dolaze negdje u 15. vijeku, da bi se u 16. vijeku proširili cijelom Evropom. Na područje Sjeverne Amerike dolaze kasnih 1800.-tih godina. Raširivši se širom svijeta Roma (pred kraj 20. vijeka) ima između deset i dvanaest miliona. Tri su glavne etničke zajednice na koje su se Romi podijelili svojom ekspanzijom, to su: Gitani (Gitanes), Kalderaši (Kalderash) i Manuši (Manush). Fizički su tamnoputi i nižeg rasta, kose crne. Kod tamnoputijih bosanskih Roma javlja se u 80% slučajeva dolihokefalnost čiji indeks lobanje iznosi 74,4, dok se kod svjetlijih češće javlja brahikefalnost s indeksom 79,8. Himna im se naziva Đelem, đelem
Svjetski dan Roma se obilježava od 1971. godine, kada je 8. aprila u Londonu održan prvi svjetski kongres Roma. Obilježavanje tog dana je ustanovljeno kako bi se ukazalo na težak položaj Roma i da bi se podstakle države u kojima žive da obrate posebnu pažnju unapređenju njihovog položaja.

Wikipedia