Vladajuće političke stranke godinama odbijaju osvojiti nove zakone o sukobu interesa, a sve kako bi nastavile nesmetano kršiti zakone i uživati benefite
Vlasti u Bosni i Hercegovini prethodnih godina su veoma malo učinile da ovu zemlju integrišu u evropsku porodicu, pa je tako Evropska unija s vremena na vrijeme i smanjivala očekivanja od domaćih političara koji nikada nisu djelima pokazali da im je stalo do članstva u Evropskoj uniji.
Istina, 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije ostaje nešto što će vlasti ove zemlje morati ispuniti na putu ka EU, ali za onaj prvi korak, za otvaranje pristupnih pregovora, kriteriji su smanjeni. Toliko smanjeni da se mogu ispuniti za jedan dan, ukoliko se želi, naravno.
Da bi Bosna i Hercegovina mogla u martu očekivati otvaranje pristupnih pregovara s Evropskom unijom, od državne vlasti se očekuje usvajanje tri zakona i otvaranje pregovora s FRONTEX-om.
Pregovori s FRONTEX-om su nedavno otvoreni, a usvojen je i Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Ostala su još dva zakona da se usvoje do kraja februara, kako bi BiH zadržala nadu da će joj Evropska unija ukazati povjerenje. Radi se o zakonu o sudovima BiH i zakonu o sprečavanju sukoba interesa.
Kraj februara se bliži, a zakoni se još usaglašavaju
Da li će ova dva zakona biti usvojena saznat ćemo uskoro, a vrijedi napomenuti da se posljednjih dana održavaju sastanci radnih grupa koje usaglašavaju dva preostala zakona. U radnim grupama su parlamentarci iz stranaka trojke, HDZ-a i SNSD-a.
Koliko nam je potreban novi i kvalitetniji zakon o sprečavanju sukoba interesa možda je i najbolje pokazala posljednja sjednica Komisije za odlučivanje o sukobu interesa.
Naime, ovo tijelo se sastalo prvi put nakon godinu dana, a nije se sastajalo zbog političkih blokada, odnosno zbog nedostatka kvoruma na sjednicama.
Zbog utvrđenog sukoba interesa novčano su kažnjeni zastupnik SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine Obren Petrović, zamjenica direktora Agencije za razvoj visokog obrazovanja BiH Irena Šiško i generalni direktor Regulatorne agencije za komunikacije Draško Milinović. Njima će od plaće biti odbijeno deset posto, i to Petroviću mjesec dana, a Šiško i Milinoviću šest mjeseci.
U nacrtu odluka je za Šiško bilo predloženo odbijanje 20 posto od plaće na šest mjeseci, a za Milinovića odbijanje čak 50 posto plaće, također na period od šest mjeseci, no kazne su drastično umanjene.
Šiško je zamjenica direktora Agencije za razvoj visokog obrazovanja, a njen suprug je bio direktor privatne firme iz Livna koja je sklapala ugovore ili poslovala sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta u iznosu većem od 5.000 KM. Zakonom nije dozvoljeno sklapanje ugovora koji imaju vrijednost veću od 5.000 KM.
Milinović je generalni direktor RAK-a, a bio je i ovlašteno lice Teniskog saveza RS-a koji se finansirao iz budžeta i to 2020. godine u iznosu od 324.000 KM, 2022. godine tri miliona KM, a 2023. čak 12,5 miliona KM.
Petrović je kažnjen oduzimanjem deset posto od jedne plaće jer je njegov sin bio v.d. direktora Vodovoda Doboj, a obrazloženje zašto je ovako mala kazna bilo je da je njegov sin mjesec nakon što je pokrenut postupak pred komisijom tražio razrješenje.
Obustavljen postupak protiv Nikšića
Komisija je odlučila obustaviti postupke protiv Nermina Nikšića, bivšeg državnog zastupnika SDP-a i aktuelnog premijera FBiH, protiv Sanjina Kodrića, bivšeg člana Upravnog odbora Agencije za razvoj visokog obrazovanja BiH, te protiv Mirele Pelidije, člana Žalbenog vijeća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Kazne su bile predložene samo za Pelidiju jer Nikšić i Kodrić više nisu u mandatu u državnim institucijama pa ih se ne može novčano sankcionirati.
Komisija za odlučivanje o sukobu interesa pokrenula je postupak protiv Dragana Bogdanića, koji je u prošlom sazivu bio državni zastupnik SNSD-a, a u isto vrijeme bio suvlasnik i direktor banje Vrućice Teslić. Ako mu bude utvrđen sukob interesa, ni on neće moći biti kažnjen jer više nije zastupnik u Parlamentu BiH.
Pokrenut je postupak i protiv v.d. generalnog direktora BH Telecoma Amela Kovačevića. Naime, on je do imenovanja bio savjetnik ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, a zakon nalaže da mora proći šest mjeseci od prestanka funkcije savjetnika do imenovanja na direktorsku poziciju u javno preduzeće.
Postupak je pokrenut i protiv ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića, jer je ujedno osnivač i vlasnik preduzeća Nam iz Tuzle koje je u prošloj godini sklapalo ugovore i poslovalo s institucijama koje se finansiraju iz budžeta u iznosu većem od 5.000 KM.
Pred članovima Komisije bila je i prijava Transparency International BiH koju su podnijeli još 2022. godine protiv Milorada Dodika, kao tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, zbog poslovanja firmi njegove djece. Odlučeno je da se za iduću sjednicu Komisije za odlučivanje o sukobu interesa pripremi ovaj predmet.
Član Komisije, ujedno i delegat u Domu naroda PSBiH, Ilija Cvitanović nakon sjednice je kazao kako je poenta aktuelnog Zakona o sukobu interesa apsurd.
“Jedna potpuno šizofrena situacija, dakle utvrdite nekome sukob interesa i taj čovjek se potpuno normalno dalje ponaša, nema nikakve sankcije, konkurentan je za svako radno mjesto, za sve pozicije”, istakao je Cvitanović.
No, upravo ovo je ono što dobijete kada se pomiješa nedorečen Zakon i Komisija za odlučivanje o sukobu interesa. Naime, Komisija za odlučivanje o sukobu interesa se sastoji od šest državnih parlamentaraca i tri člana rukovodstva Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK). Parlamentarci uglavnom u svojim odlukama traže alibi za političke partnere koji se nađu u sukobu interesa.
Dovoljno je samo blokirati rad Komisije
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency International BiH, kaže da je Komisija za odlučivanje o sukobu interesa mogla uraditi puno više.
“Svakako da su mogli učiniti više da se Komisija redovno sastaje. Sada smo imali situaciju da se nakupio veliki broj predmeta, za koje smo podnosili prijave još prije dvije godine, kao što je slučaj Milorada Dodika, a još nisu donese ni odluke o pokretanju postupka, što znači da se u tom segmentu moglo učiniti puno više. Sada su tu tek pokrenuti postupci za neke druge slučajeve koji odavno čekaju, a dobili smo tek nekoliko odluka o utvrđivanju sukob interesa i izricanju sankcija gdje se također već jako dugo čeka i gdje te osobe više nisu na tim funkcijama pa se u velikom dijeli i ne mogu ni izreći sankcije. Ovo više nema veze sa samim zakonom i time kako je on formulisan, već ima veze sa blokadom rada Komisije, koja se tek prvi put sastala u ovom mandatu”, ističe za Buku Korajlić.
Komisija je pred sobom imala brojne predmete u kojima se tretirao sukob interesa zvaničnika, ali koji danas više nisu na funkcijama na kojima su bili u momentu kada je protiv njih podnesena prijava, pa zbog toga nisu ni izrečene sankcije u mnogim slučajevima.
“To je sada već pitanje zakona i tumačenja zakona. Ti predmeti nisu zastarjeli, s obzirom na to da Zakon propisuje dosta duge rokove i za podnošenje prijave i za pokretanje postupka nakon što se desi situacija sukoba interesa. Međutim, pošto se sankcije novčane odnose na skidanje određenog postotka od plate, Komisija to tumači na način da ne može izreći sankciju ako ta osoba više ne dobija platu na onoj poziciji na kojoj je bila kada je bila u sukobu interesa, što je u praksi poprilično apsurdno, jer su osobe kojima je utvrđen sukob interesa uglavnom i dalje javni funkcioneri, samo na drugim pozicijama. Zapravo, potrebno je samo da dovoljno dugo čekate, bez obzira da li sve vrijeme bili u situaciji sukoba interesa, i koliko dugo bili u situaciji u kojoj kršite zakon, samo je bitno da dovoljno dugo čekate i nećete imati nikakve posljedice, pa čak ni tu malu novčanu kaznu koja je predviđena zakonom”, govori Korajlić.
Jedan od ovakvih primjera je i sukob interesa u kojem se našao Nermin Nikšić, a protiv kojeg je prijavu podnio upravo TIBiH, za vrijeme dok je bio zastupnik u Parlamentu BiH.
“Upravo zato mu nije izrečena sankcija. Iako se u raspravi Komisija osvrnula na to da se situacija za koju je prijavljen jeste sukob interesa, ali pošto on više nije na toj poziciji, oni njemu ne mogu izreći sankcije. Ovo nije prvi takav slučaj, većina ih na isti način završi, gdje se konstatuje da to, zapravo, jeste bila situacija sukoba interesa, ali da se više ne može izreći sankcija. A, do koga je što se toj osobi nije utvrdio sukob interesa dok je bila na toj poziciji? Pa, isključivo do Komisije koja se ne sastaje i koja donosi odluke tri godine nakon što se nešto desi”, jasna je direktorica TIBiH.
HDZ insistira na etničkom načinu donošenja odluka
Zbog navedenog, javnost očekuje da u novom Zakonu o sukobu interesa budu kvalitetnije definisane određene stvari.
“Pitanje je kako će se u novom zakonu koncipirati komisija za odlučivanje o sukobu interesa, odnosno hoće li joj se dati dovoljno nezavisnosti i da li će se opet ostaviti mehanizmi za blokadu njenog rada. Mi smo već ranije vidjeli da pojedine političke stranke, proje svih HDZ, insistiraju na etničkom načinu donošenja odluka i sastavu komisije, što podrazumijeva da se opet može desiti da se ovaj mehanizam zloupotrijebi da bi se blokiralo donošenje odluka. Dakle, već tu vidite da je cilj da se ponovo omogući potpuna kontrola nad njenim radom kroz zloupotrebu ovih mehanizama, a sve pozivajući se na nekakve nacionalne interese i zastupljenost naroda, a da se, ustvari, opet može desiti da se ostave mehanizmi blokade u smislu glasanja unutar komisije. Tu se može desiti da iako dobijemo zakon koji ima bolje odredbe za sprečavanje sukoba interesa, širi opseg situacija koje se smatraju sukobom interesa, srodnika, nespojivih funkcija, dakle da dobijemo idealan zakon u drugim segmentima, ako se ne uspostave osnove za nezavisnost rada i efikasnost komisije, sve ostalo može pasti u vodu”, objašnjava Korajlić.
Entitetski zakoni još važniji
Pored obaveze donošenja novog državnog zakona o sukobu interesa, nikako ne smijemo zaboraviti da istu obavezu imaju i entiteti. A to se upravo dešava, jer je federalna vlast učinila sve da zaboravimo kako je formiranjem nove Vlade FBiH povučen iz parlamentarne procedure Prijedlog zakona o sukobu interesa usklađen s evropskim standardima i nikada više nije vraćen.
“Entitetski zakoni se odnose na mnogo veći broj javnih funkcionera u odnosu na državni zakon. Državni zakon se odnosi samo na nosioce funkcija u institucijama Bosne i Hercegovine. Entitetski zakoni obuhvataju mnogo veći broj, posebno kada govorimo o federalnom zakonu, koji se primjenjuje na entitetske, kantonalne i opštinske funkcionere, a ne primjenjuje se više od deset godina. I to je nešto na šta mi deset godina upozoravamo. Zakon postoji, ali nema ko da ga primjenjuje. Bio je novi zakon upućen u proceduru 2022. godine, pa ga je nova vlada povukla i nije ga vratila u proceduru. Mi smo se nekoliko puta obraćali inicijativama Parlamentu i Vladi, rokovi su istekli za postupanje po inicijativama, i dalje nemamo nikakav odgovor u kojoj je to fazi i zbog čega Vlada čeka, osim nekakvih obrazloženja da se i dalje on usaglašava. Jedno od obrazloženja je bilo da se čeka državni zakon, da bi se usvojio entitetski, što apsolutno nije nikakvo opravdanje, imajući u vidu da je ovaj koji je bio u proceduri pozitivno ocijenjen od svih relevantnih međunarodnih i lokalnih aktera i da zaista zadovoljava osnovne uslove za sprečavanje sukoba interesa. Međutim, vidimo da ni nove vlasti koje su došle na vlast pričom o borbi protiv korupcije nemaju spremnost da to zaista i urade, jer se veliki broj članova nove izvršne i zakonodavne vlasti nalazi u sukobu interesa”, naglašava Korajlić.
Da je nova federalna vlast zaista bila iskrena kada je najavljivala borbu protiv korupcije, ne bi se desila nezakonita imenovanja direktora Autocesta FBiH i BH Telecoma.
Kada je riječ o Republici Srpskoj, Korajlić navodi da smo u ovom entitetu dobili nazadak umjesto napretka.
“Prošle godine smo imali mijenjanje zakona koje je išlo na relaksiranje odredbi i, zapravo, legalizaciju sukoba interesa u velikom broju slučajeva gdje su javni funkcioneri na čelu udruženja koja se finansiraju iz budžeta i više niko ne govori o tome da je davno izdata preporuka za unapređenje Zakona o sukobu interesa Republike Srpske, usklađivanje s ostalim nivoima, jer imamo zakon, a praktično kao da ne postoji. I u ovom slučaju imamo vrlo čudna tumačenja odredbi zakona, izbjegavanja da se utvrdi sukob interesa. Imali smo primjere gdje smo i mi upućivali žalbe Komisiji za žalbe, pa ona uporno vraća Komisiji za sukob interesa na ponovno provođenje postupka i da se opet i u tim situacijama ne izriču nikakve sankcije koje su svakako zakonom toliko niske da nikoga ne motivišu da poštuje zakon. Dakle, jeste dato kao prioritet usvajanje državnog zakona, ali entitetski zakoni su još veći problem i hitno ih treba unaprijediti i uspostaviti nezavisna tijela i tijela koja imaju dovoljno kapaciteta da ih provode”, podvlači Korajlić konstatirajući da samo Brčko distrikt ima adekvatan zakon.
Đorđe Vučinić, poslanik stranke Za pravdu i red u Narodnoj skupštini RS-a, kaže kako je Komisija za odlučivanje o sukobu interesa nakaradna.
“Dovoljno je kada vidimo ko je na čelu te komisije, da znamo kakav je rad te komisije. S druge strane, generalno je veliki problem u zakonu, zato što zakon ne prepoznaje vršioce dužnosti tako da, ako je neko v.d. direktora nekog javnog preduzeća i istovremeno, recimo, narodni poslanik on uopšte nije u sukobu interesa. Također, i za one koji jesu u sukobu interesa, zakon se ne primjenjuje nažalost. Danas tako imamo jedan mali klub u okviru vladajućih koji sebe mogu smatrati nezadovoljnima jer osim poslaničkih nemaju drugih, dodatnih funkcija”, naglašava za Buku Vučinić.
Ostale duple funkcije
Poražavajućom činjenicom smatra to što su sve komisije vezane za vlast i stranke.
“Od Centralne izborne komisije BiH, pa do republičke, gradskih i općinskih izbornih komisija, sve je vezano za vladajuću strukturu, pa čak i, nažalost, sudstvo i tužilaštvo. Tako da, očekivati od Komisije za sukob interesa nešto suprotno je jedna velika utopija. Vidjeli smo jedan pokušaj od Milorada Dodika na početku našeg mandata, prije godinu, koji je rekao da neće više biti duplih funkcija. Vlado Đajić je rekao ‘važi’ i ostale su duple funkcije. Naravno, znamo da je Vlado Đajić direktor UKC Banja Luka i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. On je bio samo jedan od predvodnika te struje koji neće sigurno dozvoliti do kraja mandata da se nešto izmijeni po tom pitanju. Ne vidim volju vladajućih da mijenjaju na bolje ni neke egzistencijalne stvari koje se tiču svakodnevnih problema građana, a ne za te stvari koje se tiču njihovih džepova. To je suludo i pomisliti da će oni mijenjati nešto u tom pravcu”, ogorčen je Vučinić.
Buka
