BiHPolitika

Obmane HNS-a: Građanska država je evropska vrijednost, a ne konstitutivnost!

U većini evropskih i zapadnih država prava crpite i uživate isključivo kao građanin i pojedinac, a ne kao pripadnik grupe koje su u većini ustava ne spominju. Činjenica da ste pripadnik određene etničke grupe vam ne daje mogućnost blokirati svaki zakon i rad države u ime te grupe, ne daje vam „pravo“ na tv kanal na javnom servisu, ne daj vam pravo na vlastiti politički entitet te stranci koja osvaja jednocifren procenat glasova ne omogućava da dobije trećinu vlasti u državi.

Posljednjih mjeseci svjedočimo nikad žešćoj i ostrašćenijoj kampanji HDZ-a BiH i njemu bliskih medijskih i intelektualnih krugova u borbi za formiranje trećeg entiteta, a pod krinkom navodne ugroženosti i majorizacije hrvatskog naroda u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je da se ta kampanja „federalizacije“ (čitaj: stvaranje tri etnički homogena entiteta) i pozivanja na narušena „konstitutivna prava“ vodi pod krinkom pozivanja na najviše evropske vrijednosti i standarde, te se podrška za taj projekt traži i očekuje od Evropske unije. Pritom se hrvatski narod nastoji predstaviti kao jedini istinski nosioc evropskih vrijednosti i kulture u BiH, koji bi upravo zbog toga i kao takav trebao dobiti podršku od vodećih evropskih državne za političke ciljeve HDZ-a BiH.

U tom cilju su kreirani i zaključci s nedavno održanog „naučnog skupa“ u Neumu pod slikovitim nazivom “Hrvati Bosne i Hercegovine nositelji evropskih vrijednosti?”, na kome su učestvovali neki od najviših hrvatskih funkcionera iz BiH i susjedne Hrvatske. Tako se u pet zaključaka s ovog skupa u prva dva govori o Hrvatima kao nosiocima evropskom identiteta te njihovom aktivnom doprinosu izgradnji evropske kulture, da bi se u četvrtoj tački s nacionalno-romantičarskih proklamacija prešlo na konkretnija politička pitanja sa zaključkom:

Konstitutivnost kako temeljna odrednica države BiH verificirana i Ustavom BiH nije u suprotnosti sa političkim vrijednostima suvremene Europe, ona je temeljna odrednica višenacionalnih država Europe i svijeta te višenacionalnog karaktera BiH kao države tri nacije koji uz etnokulturalne imaju jasno određene i definirane političke identitete“.

Kao što možete i sami vidjeti, HDZ BiH i društvene garniture oko njega poručuju da je konstitutivnost naroda, koja je u BiH formalno uvedena još ZAVNOBIH-om a potvrđena u Daytonu, ne samo u skladu s vrijednostima savremene Evrope, nego i temeljna odrednica višenacionalnih država Evrope i svijeta. Problem u ovoj tvrdnji što je ona potpuno neistinita.

Prije svega, velika većina država svijeta,  od obje Amerike, preko cijele Afrike do Australije, uglavnom su višeetničke. Države u kojima dominira jedna etnička grupa uglavnom su ograničene na Evropu te dijelove Azije. Ipak, BiH nije jedinstven primjer multietničke države u Evropi, pa kada se govori o potencijalnim rješenjima za njeno uređenje, najčešće se navode primjeri drugih multietničkih evropskih država poput Švicarske, Belgije ili čak Velike Britanije. No, pogledajmo šta ustavi tih zemalja kažu o „konstitutivnosti“ i odnosima među etničkim grupama.

U Ustavu Švicarske u članu 1. najprije se država definiše kao demokratska federalna republika sastavljena od 26 kantona kojima se upravlja po vladavini prava. U istom članu se dalje govori o „slobodi i demokratiji, nezavisnosti i miru, u solidarnosti i otvorenosti prema svijetu“. U ovom članu definišu se karakteristike tri nivoa vlasti u Švicarskoj (federalnom, kantonalnom i općinskom), a također se navodi i da su četiri službena jezika u državi – njemački, francuski, italijanski i retroromanski. Drugi član Ustava definiše osnovna prava i državljanstvo, u trećem se govori o odnosima između Konfederacije, kantona i komuna, u četvrtom o političkim pravima, itd… O konstitutivnim narodima ili konkretnim etničkim grupama uopšte, u Švicarskom ustavu nema spomena.

Ustav Belgije pak već je nešto bliži primjeru BiH. U članu prvoj tački člana 1. tako se definiše da je Belgija podijeljena u tri zajednice: flamansku, francusku i zajednicu njemačkog govornog područja. Dalje se Belgija definiše kao država tri regije: Flamanske, Valonske i Briselske. Tačka 4. dijeli Belgiju u četiri jezičke cjeline:  holandsku jezičku cjelinu, francusku jezičku cjelinu, dvojezičnu (francusku i holandsku) cjelinu glavnog grada Brisela i njemačku jezičku cjelinu. Svaka općina u Kraljevini je dio jedne od ove četiri cjeline.

 

Ono što u Ustavu Belgije najviše podsjeća na konstitutivne narode u BiH je pojam „zajednice“. Ipak, ta dva pojma se ne mogu baš u potpunosti izjednačiti. Zajednica se ne može definirati kao tačno određeno područje koje okuplja određenu skupinu ljudi, nego više kao institucija koja brine za interese  grupa u Belgiji. Prema belgijskom Ustavu svaka zajednica je odgovorna za obrazovanje, kulturu i jezična pitanja te međunarodnu saradnju zajednicu. Ipak, već u drugom članu Ustava govori se o „Belgijancima i njihovim pravima“ te se u ovom dijelu jasno definiše jedinstvena belgijska politička nacija koja u sebe integriše različite jezičke i etničke skupine. Na taj način, belgijski Ustav predstavlja spoj građanskog principa političke nacije s uvažavanjem prava i posebnosti različitih etničkih i jezičkih zajednica koje čine tu naciju.

Ako bismo pak uzeli primjer Velike Britanije kao još jedne multietničke države u kojoj, doduše, Englezi čine natpolovičnu većinu stanovništva, tu imamo vrlo specifičan slučaj. Naime, Britanija nema klasičan ustav nego se bazira na skupu pravila i principa, te je po tome teško u bilo kom smislu uporediva s BiH. Ipak, iako je Velika Britanija različitim političkim jedinicama koje je čine dozvoljava mogućnost otcjepljenja, u Britaniji se na osnovu etničke pripadnosti ne crpe nikakva posebna prava niti su sami narodi na bilo koji način posebno privilegovani zakonom. Vlast se, kao i u svakoj unitarnoj državi bira po većinskom principu, tako da ona stranka koja osvoji najviše glasova dobija i mandat da formira vlast.

No, i u svom susjedstvu BiH ima multietničku državu čija je etnička struktura slična kao u BiH. Riječ je o Crnoj Gori čiji se primjer u BiH gotovo da i ne spominje. Nijedna grupa u ovoj državici ne prelazi 50% stanovništvo, međutim, sistemski je to irelevantno jer Ustav Crne Gore u drugom članu određuje da je „Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo“-

 

U tom smislu Crna Gora se u kreiranju svog Ustava vodila upravo najvišim principima zapadnih liberalnih demokratija koje savremene zapadne države uglavnom definišu na način da je građanin osnovni nosilac suvereniteta, da su svi građani jednaki pred zakonom i da nijedan pojedinac nema posebne privilegije i prava na osnovu svoje klasne, rasne, vjerske ili, kao u slučaju BiH, etničke pripadnosti.

Realnost BiH danas je da je ona definisana kao država „tri konstitutivna naroda“ i da su prvenstveno narodi definisani kao nosioci suvereniteta. Iako različite države imaju pravo na različite načine definisati pitanja svog uređenja, HDZ-ova i HNS-ova tvrdnja da je konstitutivnost naroda odraz najviših evropskih vrijednosti je potpuno netačna. Upravo suprotno, ako bi se tražile vrijednosti koje su primjenjene u većini evropskih država to bi upravo bio liberalni princip građanina kao osnovnog nosioca suvereniteta i prava, bez isticanja i davanja bilo kakvih privilegija na osnovu grupne pripadnosti.

 

U većini evropskih i zapadnih država prava crpite i uživate isključivo kao građanin i pojedinac, a ne kao pripadnik grupe koje su u većini ustava ne spominju. Činjenica da ste pripadnik određene etničke grupe vam ne daje mogućnost blokirati svaki zakon i rad države u ime te grupe, ne daje vam „pravo“ na tv kanal na javnom servisu, ne daj vam pravo na vlastiti politički entitet te stranci koja osvaja jednocifren procenat glasova ne omogućava da dobije trećinu vlasti državi. Taj princip  „jednakopravnosti naroda“ koji je primijenjen u BiH, kreiran je najprije u ZAVNOBIH-u a ne u zapadnim evropskim državama,  te je bio zasnovan na Lenjinovom teorijskom konceptu „narodne demokratije“.

 

(S.B.)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close