Da li je 6 mjeseci kvantitativnog olakšavanja stvorilo neku razliku?

(Članak Briana Hayesa, MEP, objavljen u Sunday Business Postu 6. septembra)

U monetarnoj politici ne bi trebali miješati previše duboko stvari koje ne možete kontrolirati. Agresivni instrumenti monetarne politike kao što je kvantitativno olakšavanje ustupili su gotovo potpunu kontrolu na tržištu i jednom pokrenuti mogu biti teško kontrolirani. Pogledajte na primjer Japan – QE je pokrenuto u Japanu 1990 i gotovo dvije decenije centralna banka nudi kamatu blizu nulte i nalazi se u naizgled neizbježnom deflacijskom ciklusu. Postojala je stvarna prijetnja prošle sedmice da švedska centralna banka smanji kamatnu stopu koja bi bile posebna s obzirom da središnja banka već plaća bankama za posuđivanje novca. Kamatna stopa je trenutno minus 0,35 posto.

U maju, samo dva mjeseca nakon što je počelo QE, stopa inflacije u eurozoni popela se na 0,3%, a za sljedeća 3 mjeseca spustila se na 0,2%. Ovo je znak da kvantitativno ublažavanje nema željeni učinak.Centralni bankari koriste inflaciju kao najčistije mjerilo za procjenu svojih postupaka. Mario Draghi kaže da je meta ECB-a stopa inflacije u eurozoni ispod, ili u neposrednoj blizini 2% u srednjoročnom periodu. Sada je jasno da je premošćavanje jaza daleko. I sada rizikujemo dugi period niske inflacije koju daju kolaps kineskog tržišta dionica i prijetnja rastu širomsvijeta.

Agresivna monetarna politika također predstavlja ozbiljne poteškoće u bloku zemalja koje su toliko različite. Eurozona ima 19 država članica, koje imaju različite bankarske sisteme i različite fiskalne politike. Iako ECB kupuje državne obveznice proporcionalno kroz QE, proporcionalnost ne odražava razlike u ekonomskim uvjetima sa kojima se svaka država članica suočava.

Kako je Hrvatska prošla u priči sa kvantitativnim olakšavanjem? Može se opravdano tvrditi da Irska drži “pole position” u koristi od kvantitativnog olakšavanja – irski troškovi posuđivanja su na gotovo rekordno niskom nivou na krilima QE i irski izvoznici mogu u potpunosti iskoristiti slabiji euro koji dolazi sa akcijom ECB-a.
No, pitanje je hoće li relna ekonomija osjetiti prednosti QE. Prošle sedmice je irska centralna banka objavila podatke koji pokazuju da je za godinu dana do jula, otplata kredita od strane tvrtki premašila povlačenje od 4,1 milijarde €. Otplata kredita / hipoteka domaćinstava premašila je povlačenje od 2,64 milijarde €. Dakle, ljudi štede uprkos gotovo nultoj kamatnoj stopi na depozite. Tokom godine do kraja jula 2015. štednja domaćinstava povećana je za 2,1 milijarde € dok su depoziti tvrtki porasli za 5,4 milijardi €. Tvrtke i domaćinstva su izuzetno usmjereni na otplatu duga, dok u isto vrijeme posuđuju vrlo malo. Slika je slična u cijeloj eurozoni – stopa štednje domaćinstava u eurozoni je 12,8%, dok je stopa investicija kućanstava ispod 10%.
Ovo se događalo ranije, posebno za vrijeme Velike depresije u SAD-u kada je visok nivo duga uzrokovao da pojedinci i tvrtke otplaćuju dug, a rijetko ko posuđuje ili troši na niskim kamatnim stopama.
Kvantitativno olakšavanje može stvarno i istinski raditi smo kada banke pozajmljuju prikladno i kad domaćinstva i preduzeća posuđuju dovoljno za potrošnju. Mnogi će reći da je QE razlog zašto se američka ekonomija oporavila 2013. i 2014. godine, ali je pravi katalizator poboljšanja ekonomije SAD ogromni paket poticaja od gotovo 800 milijardi dolara koji je američka vlada provela. Ovo upumpavanje novca direktno u infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje i drugo potaklo je potrošnju u zemlji. No, SAD su i dalje u zamci – domaćinstva i tvrtke su neto štediše u dugom periodu.
Da bi kvantitativno ublažavanje radilo ispravno, treba ga miješati s odgovarajućim nivoima poticaja. Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, napravio je pozitivan doprinos razvijanjem 315 milijarde eura vrijednog investiconog plana za Evropu koji će raditi zajedno s QE. No, države članice trebaju da odrade svoj zalogaja javnih i privatnih ulaganja. Niko više od Njemačka čija stopa ulaganja je među najnižim u zemljama OECD-a. Gospođa Merkel razumljivo želi zadržati budžet pod kontrolom, ali ovo je zlatna prilika za zemlju sa snažnim rastom, niskom nezaposlenošću i velikim budžetskim viškovima da uspostavi ozbiljan ekspanzivni investicijski plan. Osim toga, ako je u redu da zemlje sa prekomjernim deficitom troše manje i oporezuju više kako bi se smanjili rizici u eurozoni, moraju isto tako zemlje s viškom trošiti da kompenziraju smanjenu ekonomsku aktivnost i drugdje u eurozoni.

Irska još hvata korak u ulaganjima nakon vrlo teškog perioda spašavanja – trenutno je treća najniža u EU u smislu investicijske potrošnje. No, u Irskoj kao najbrže rastućoj ekonomiji u Evropi, uvjeti će se činiti vrlo povoljnim za zdravu investicijsku injekciju. Program kapitalnih investicija Vlade, koji će biti objavljen uskoro, treba biti jako ambiciozan. IBEC je saopćio da će dodatnih 1 milijarde € biti alocirano za ulaganja u infrastrukturu u narednom budžetu koji nije daleko od zadovoljavajućeg. Ova potrošnja će ići mnogo dalje od QE usmjeravanjem novca u realnu ekonomije i činit će da ljudi više troše nego što štede.

Indikator