Borislav Bojić: Samo Dodik i Čović znaju šta jedan drugom duguju

Kada je izgubio strpljenje i shvatio da se neće ponoviti 2011, Dodik je počeo da piše pisma i da priziva strane diplomate da mu dođu u Banju Luku i da ga mole da odustane od referenduma, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Borislav Bojić, potpredsjednik SDS-a i državni poslanik

(Oslobođenje – PIŠE: Jelena MILANOVIĆ)

• Iz HDZ-a BiH i SNSD-a sve su glasnije najave rekonstrukcije Vijeća ministara BiH već tokom jeseni. Je li znakovit sastanak lidera ove dvije stranke u Prebilovcima i mislite li da će sve ostati prazna priča, budući da SDA odbija promjenu partnera na državnom nivou?
– Nakon što su kupovali poslanike da bi obezbijedili skupštinsku većinu u Republici Srpskoj, u SNSD-u nikako ne mogu preboljeti što su poslije dva mandata ostali u opoziciji na nivou BiH. Oni kao ne priznaju zajedničke organe BiH, ali nikako ne mogu da prežale što nemaju svoje predstavnike u Savjetu ministara BiH. Nije mi namjera niti želim da ulazim u stranačke odnose između HDZ-a i SNSD-a ili preciznije između Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Već viđeno

Uopšte ne sporim njihovo pravo da se udružuju i kombinuju po svome, a još manje želim da ocjenjujem ko je u svemu tome od njih dosljedniji i iskreniji. Međutim, nemoralno je i za svaku osudu to što se komemorativni skupovi, poput posljednjeg u Prebilovcima, zloupotrebljavaju za nekakve političke igre kada to mogu javno ili tajno obaviti bilo u Banjoj Luci, Mostaru ili nekom trećem mjestu. Doći na komemorativni skup, gdje se odaje pošta nevino umorenim žrtvama bestijalnog zločina i na tome graditi politiku jednih protiv drugih je zaista skandalozan čin. Uostalom šta bi to novo i kvalitetnije mogao donijeti tandem SNSD-a i HDZ-a u Savjetu ministara BiH, osim već viđenog iz prethodnih mandata i poražavajućih rezultata koje ove dvije stranke već deset godina bilježe u Republici Srpskoj. Za razliku od SNSD-a, nama iz SDS-a nije stalo do pukih funkcija, ali smo kao odgovorna stranka uvijek spremni da preuzmemo odgovornost za vršenje vlasti na svim nivoima.

• Predsjednik SDS-a podsjetio je nedavno kako je prilikom prve najave referenduma od Milorada Dodika “zaboravljena istraga u slučaju izgradnje zgrade Vlade RS-a”. Čemu se sada Dodik nada, kako se referendum u RS-u o Sudu i Tužilaštvu BiH ne bi održao?
– Ja, moja stranka i većina građana u BiH ne prihvatamo način na koji rade i selektivnu pravdu dijele Sud i Tužilaštvo BiH. Prije svega, za svaku osudu je to što se ovaj sud od početka stavio u ulogu da po svome utvrđuje uzrok i karakter posljednjeg rata, kada je Dejtonskim sporazumom on proglašen za “tragičan sukob u regionu”. Međutim, u skoro svim optužnicama i presudama, Srbi se tretiraju kao agresori i na teret im se stavljaju najteže kvalifikacije i sudi po Krivičnom zakonu BiH iz 2003, umjesto da se sudski procesi svima vode po zakonu koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

Još je skandaloznije da je u odgovoru na apelaciju Ustavni sud BiH svojom odlukom potvrdio da Sud i Tužilaštvo BiH nisu pogriješili u retroaktivnoj primjeni zakona. Na ovu veliku bruku u pravosuđu ukazao je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, prilikom donošenja odluke u predmetu Maktouf – Damjanović, zbog grubog kršenja evropskih konvencija o ljudskim pravima od Suda BiH. Svakako da je samim time teško kompromitovan sav dosadašnji rad tužilaca i sudija u Sudu i Tužilaštvu BiH, koje je nametnuo visoki predstavnik  Paddy Ashdown.

Što se tiče najavljenog referenduma u Republici Srpskoj, to je još jedna od neozbiljnih igara i predstava u režiji Milorada Dodika. Poslije onog što je uradio 2011, kada je pokrenuo to pitanje da bi spasio sebe zbog sumnji na teške finansijske pronevjere tokom izgradnje zgrade Vlade RS-a, a ne zbog pravde za lica optuženih za ratne zločine, u Banju Luku je stigla Catherine Ashton, predstavnica EU. Tada je pao dogovor da se umjesto referenduma, pokrene strukturalni dijalog o pravosuđu u BiH, koji ni do danas nije donio nikakav opipljiv rezultat.

Dodik je ponesen tim iskustvom očekivao da će mu sada, kad je zaprijetio novim referendumom, doći na noge Angela Merkel, Barack Obama i druge svjetske diplomate, da ga mole i da uz lične ustupke odustane od referenduma. Da se razumijemo, referendum je uzvišena institucija i RS ima pravo da ga organizuje, ali ne da bilo kojem pojedincu ili stranci služi kao politička promocija na veoma osjetljivim pitanjima. Kada je izgubio strpljenje i shvatio da se neće ponoviti 2011, Dodik je počeo da piše pisma i da priziva strane diplomate da mu dođu u Banju Lluku i da ga mole da odustane od referenduma.

Šalu na stranu, Dodik i njegovi saradnici iz SNSD-a zaista više ne znaju šta rade, pa uvijek podižu tenzije i skreću pažnju na sebe. Služe se najjeftinijim trikovima, pa svoje političke neistomišljenike iz RS-a proglašavaju za izdajnike i probosanske stranke. A, da mu je zaista stalo do istine, pravde i pravednosti, mogao je bar poslije deset godina vladavine u RS-u i na nivou BiH pokrenuti pitanje Suda i Tužilaštva BiH u Parlamentu BiH. Ako su veliki znalci i zaštitnici Ustava BiH, zašto nikad nisu pokrenuli inicijativu da se donese zakon o Ustavnom sudu BiH, iako su imali bezbroj prilika i bili u poziciji da to učine.

Prema ustavnim odredbama, već poslije prvog petogodišnjeg mandata izabranih sudija, Parlamentarna skupština BiH je bila u obavezi da donese zakon o Ustavnom sudu BiH kao što je to slučaj ne samo u okruženju već u svim demokratski uređenim državama na svijetu. Prvi saziv Ustavnog suda BiH je konstituisan 1997, a još nije donijet zakon kojim bi se uredili odnosi i novi sastav, što znači da se eliminišu trojica stranih sudija koji služe samo za preglasavanje kod donošenja odluka.

To je suština problema koji opterećuju BiH, a eventualni referendum i njegovi rezultati osim već poznatog raspoloženja građana neće imati nikakvog efekta niti će se stvari pomjeriti nabolje. Ustavni sud BiH je dužan da po zahtjevu o ustavnosti donese odluku da li postoji pravni osnov za Sud i Tužilaštvo BiH. Jer, apsolutno nisu u pravu svi oni koji tvrde da je pravosuđe sa entiteta prenijeto na nivo BiH, pošto je ono zaokruženo u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. To što je visoki predstavnik nametnuo, a u Parlamentarnoj skupštini potvrđeno zakonom, ne znači da je ustavna procedura provedena na regularan i Ustavom predviđeni način. U svakoj civilizovanoj i demokratski razvijenoj državi izvršena je podjela vlasti, a u Ustavu BiH ne postoji posebno poglavlje niti je ono amandmanski naslovljeno kao pravosuđe, već je ono praktično svedeno na Ustavni sud BiH. Dakle, ako se strane dogovore i po ustavnoj proceduri bude proveden postupak za donošenje amandmana, onda se u Ustav BiH treba ugraditi novi amandman Pravosuđe i tu ne bi bilo nikakvih dilema treba li nam referendum.

• Kao član Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost PSBiH, kako ste zadovoljni izvještajima koji su stigli nakon napada u Zvorniku i Potočarima? Nakon što je ministar Mektić ukazao na činjenicu da se mnogi rukovodeći policijski službenici ponašaju kao država u državi, on je počeo smetati. Zašto?
– To je jedna od najružnijih slika koja je iz BiH odaslata u svijet. Svjedoci smo da su skoro svi vodeći svjetski mediji i strane diplomate, umjesto o komemorativnom skupu, glavni akcenat u svojim izvještajima stavili na krajnje necivilizovan napad i pokušaj linča premijera Srbije Aleksandra Vučića. I pored zakonske i ustavne obaveze da se, kao u svim pravnim i demokratski uređenim državama na svijetu, svi učesnici ovog nemilog događaja otkriju i sankcionišu, kod nas u BiH su i dalje izražene podjele na naše i njihove, a što je posebno zabrinjavajuće, takvi anticivilizacijski stavovi su prisutni u glavama rukovodećih policijskih službenika.

Dobre komšije

Nažalost, ovdje su i dalje veoma izražene nacionalne podjele i nikoga ne zabrinjava što se taj jaz produbljuje, čak i kad je u pitanju ovaj međunarodni skandal.

• Jedan od dopredsjedavajućih VMBiH i ministar finansija Vjekoslav Bevanda prije nekoliko dana pismom je zaprijetio Denisu Zvizdiću i Mirku Šaroviću da ministri iz HDZ-a neće dolaziti na sjednice, i to baš prilikom smjene Gorana Zupca sa mjesta direktora SIPA. Ako je SNSD pustio niz vodu Zupca, a čini se i predsjedavajućeg NO PSBiH Žiku Krunića, čemu ovakvi potezi iz HDZ-a?
– Već sam iznio svoje viđenje o odnosima SNSD-a i HDZ-a i više nije jasno ko koga štiti, ko je kome ostao dužan i kakve se sve kombinacije prave između ove dvije stranke. Očigledno da se u tim njihovim kombinatorikama ne snalaze ni ostali funkcioneri ove dvije stranke, što se pokazalo i prilikom smjene Gorana Zupca sa mjesta direktora SIPA. Da li je Bevanda imao pravu ili pogrešnu informaciju kada je krenuo sa ultimatumom, nije moje da ocjenjujem, a kamoli da presuđujem. U svakom slučaju ovakav stav Bevande kao čovjeka me je iznenadio, ali ne želim da ulazim niti me interesuje pozadina njegove reakcije.

• Povodom stotinu dana rada VMBiH, predsjedavajući Zvizdić naglasio je kako su prioriteti rad na integracijama, povećanje stepena regionalne saradnje, stabilnost, te borba protiv korupcije i svih vrsta ekstremizma. Znači li to da bismo uskoro mogli vidjeti epilog u slučajevima Bobar banke, afere u izdavanju ličnih dokumenata, Birča…?
– Ubijeđen sam da je Zvizdić na pravom putu i da mu treba pružiti punu podršku u nastojanjima da se ispoštuju ovi navedeni prioriteti. To i jeste smisao i glavni cilj kojem treba da stremimo svi u BiH. Nažalost, ne samo nacionalna već i stranačke strukture i njihovi lideri su stavili pod kontrolu sve resurse, a narod su stavili u poziciju taoca i robova. Teško se sada vraćati i nabrajati sve njihove kriminalne i koruptivne radnje, ali sam ubijeđen da se bliži kraj toj osionoj i mafijaškoj politici. Da bi zavarali svoje kriminalne tragove, oni nastavljaju da siju strah među narodima, ali konačno su i mnogi građani shvatili kuda sve to vodi. Zato treba nastaviti sa započetim reformama i prioritetima rada za koje se opredijelio Savjet ministara BiH.

• Po preuzimanju novog mandata u Predstavničkom domu PSBiH, našim ste čitaocima poručili kako je svim narodima i građanima u BiH dosta političkog nadmudrivanja i trvenja oko nevažnih, pa čak i banalnih stvari. Koliko se aktuelna vlast na svim nivoima uspjela odmaći od toga?
– Dosta nam je konflikt-politike, u kojoj jedni drugima stalno dokazujemo ko je bolji a ko lošiji, ko je patriota a ko izdajnik. Uz sve to, ovdje se stalno potenciraju nacionalne i vjerske razlike i nastoji se dokazati ono što je nemoguće i to sve na događajima iz bliske ili daleke prošlosti, umjesto da smo okrenuti budućnosti. Aleksandar Vučić je kao mlad i sposoban premijer Srbije shvatio kuda nas vode višedecenijske podjele, pa i ona “Andrićeva mržnja” i prvi je lider na Balkanu koji je pružio ruku pomirenja sa zahtjevom da se konačno prevaziđu pogrešna shvatanja o tome da se na ovom prostoru ne može niko izolovati niti biti dovoljan sam sebi, već da se svi okrenemo budućnosti i sarađujemo kao dobre komšije i prijatelji.