Potvrdila su to iskustva novinara, ali i konkretni podaci do kojih su došla udruženja oko kojih se okupljaju pripadnici sedme sile. Današnji dan, 2. novembar je i Međunarodni dan borbe protiv nekažnjavanja zločina nad novinarima.
Naši sagovornici su ispričali kakve su sve verbalne, ali i fizičke prijetnje doživljavali. U toku prošle godine između novinara u BiH i raznih subjekata po različitim osnovama vodilo se 60 sporova, a ove godine do novembra 45. Osim činjenice da neki novinari popuste pred prijetnjama i odustanu od teksta, pa do tužbe i ne dođe, problem je da se skoro svi sporovi, kad novinar bude tužen, presude protiv njega, dok u slučajevima kada zbog prijetnje ili napada novinari podignu tužbu, skoro po pravilu oni na kraju izgube spor.
“Policija odradi svoj dio posla, ali imamo problem sa tužilaštvom gdje predmet uopšte ne dođe, a ako se i povede procedura, onda ili bude oboren, ili se dosudi u korist tuženoga”, kazala je juče Una Telegrafčić, koordinator u liniji za pomoć novinarima pri Udruženju “BH novinari”. Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, rekao je kako se Zakon o zaštiti od klevete, koji bi trebalo da služi kao kontrola novinara koji ne rade odgovorno posao, prečesto zloupotrebljava kao mehanizam zastrašivanja.
“To je slučaj pogotovo kod nas, gdje sudovi olako prihvate tužbu i na kraju presude prvenstveno u korist političara i drugih javnih ličnosti”, kazao je Vukelić. Goran Maunaga, dugogodišnji novinar “Glasa Srpske”, jedan je od onih koji je čak bio i meta pokušaja atentata. “Dešavalo mi se da zbog tekstova o kriminalu akteri krenu da aktiviraju zolju na kuću gdje sam stanovao s porodicom.
Drugom prilikom život meni i porodici spasio je sticaj okolnosti jer je mračnim planinskim putem, u momentu kad su moj automobil druga dva gurala ka provaliji, naišla kolona drugih auta”, prisjeća se Maunaga mučnih scena i dodaje da fizički napadi nisu isključeni čak ni u zgradi suda. Jednom prilikom ga je, kaže, nakon ročišta po tužbi čovjeka koji je reketirao i tukao ljude napala grdosija od 150 kg.
“To je vidjela i sutkinja koja je vodila taj predmet, ali na kraju je ipak dosudila 2.000 KM u njegovu korist jer je, nakon što je odglumio plač na suđenju, zaključila da mu je tekstom nanesena – duševna bol”, kaže on. Evropska komisija je juče, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjavanja zločina nad novinarima, uputila snažan poziv da se okonča zastrašivanje, pritisci i nasilje protiv novinara u cijelom svijetu.
“Stalno zastrašivanje i nasilje koji se događaju širom svijeta moraju prestati. Sloboda medija i medijski pluralizam od ključne su važnosti, a napad na novinara je napad na demokratiju”, kaže se u izjavi Evropske komisije. Almedin Šišić, dugogodišnji novinar “Nezavisnih”, kaže da je zbog prirode tekstova koje piše imao dosta sporova i tužbi. “Dva puta sam izgubio uprkos tome što sam oba puta imao sve argumente na svojoj strani i što sam ispunio sve norme profesije. Oba puta sudovi su presudili po, blago rečeno, spornim kriterijima.
Vjerujem da su novinari, kao korektiv društva, i medijske kuće danas u najtežoj poziciji ikad, a sve zbog politike koja je ‘kupila’ državu, pa tako i pravosuđe drži u šaci”, istakao je Šišić. Rubina Čengić, novinarka magazina “Start” iz Sarajeva, potvrdila je da je doživljavala razne neprijatnosti uprkos profesionalno obavljenom poslu. “Bilo je situacija da se ljudi obraćaju gazdi medija u kojem radim poslije mog pisanja.
Nazivaju me raznim imenima i šta sve ne. Moram reći nešto što neće fino zvučati, ali to je da ja nekako razumijem prijetnje u ovom ambijentu u kojem mi živimo, one dođu kao prateća pojava odgovornom radu. Onaj političar koji se usudi da zloupotrijebi ovlasti za svoju korist naravno da je spreman po svaku cijenu da odbrani poziciju koja mu je to omogućila”, navela je Čengićeva.
Kako se uopšte dokazuje kleveta, a pogotovo nanesena duševna bol, Goran Bubić, ugledni advokat iz Banjaluke, ističe da je svaka situacija za sebe i da se ne može dati univerzalan odgovor, ali da osnov za dokazivanje klevete i nanesene duševne boli prije svega moraju da budu objektivni parametri, a subjektivan doživljaj. “Ne uzimamo to da li je mene lično nešto uvrijedilo, nego da li to objektivno ruši ugled. Zato se i provode vještačenja psihijatra jer može se, recimo, iznijeti neistina, ali da se opet izgubi parnica jer nije bilo štete”, istakao je Bubić.
Ubijena 53 novinara
Novinari širom svijeta i dalje ginu zbog posla koji obavljaju.
U ovoj godini bila su 53 slučaja ubistva novinara, od kojih je u 36 utvrđeno da su ubijeni ili poginuli upravo zbog svoje profesije. Najviše novinara stradalo je na ratnim područjima poput Sirije, ali tu su i direktna ubistva gdje su počinioci većinom nepoznati.
( NN)
