U posljednjih petnaestak mjeseci kroz sistem javnih nabavki provučeno je na desetine konkursa putem kojih su bh. institucije, direkcije i agencije pokupovale nova službena vozila i limuzine, na koje su potrošile milione maraka iz sve praznije budžetske kase.
Ono što je zajedničko kod svih ovih nabavki jeste da su se iz institucija pozivali na Pravilnik Vijeća ministara o uslovima nabavke i načinu korištenja vozila u institucijama BiH, koji je stupio na snagu 1. januara 2015. Istina, uvođenjem Pravilnika haotično stanje u ovoj oblasti relativno je uređeno i stavljeno pod kontrolu.
No, činjenica je da su bh. institucije nastavile rasipničku praksu tako što su same za sebe kreirale zakon koji nihovim čelnicima omogućava da se za mandata voze u bezobrazno skupim limuzinama, od kojih pojedine dostižu cijenu od pomalo nevjerovatnih 130.000 KM! U najkraćem, gotovo niko od bh. zvaničnika (barem trenutno) ne krši zakon kada je u pitanju ova oblast, no istovremeno Pravilnik bez sumnje odražava svu bezobzirnost prosječnog bh. političara.
Tim prije jer, baveći se ovom problematikom, još nikada, na desetinama slilčnih konkursa, nismo naišli na slučaj da je jedan zvaničnik naručio barem nekoliko hiljada KM jeftinije vozilo nego što mu to zakon (Pravilnik) dopušta.
Naprotiv, članovi Predsjedništva BiH u međuvremenu su tražili i izuzeće iz Pravilnika, pa je tako nedavno Dragan Čović nabavio limuzinu u vrijednosti od 200.000 KM! S tim u vezi Ivica Ćavar, projekt menadžer Centara civilnih incijativa (CCI), ističe kako nije potpuno jasno kako se došlo do cijena u Pravilniku.
“Treba da budemo svjesni činjenice da je BiH jedna od najsiromašnijih država u Europi i da je standard građana sve lošiji. Ovi iznosi bi se sigurno mogli korigirati u pravcu još većih ušteda novca poreskih obveznika. To, svakako, ne znači da bi naši političari i dužnosnici trebalo da se voze u ‘fići’, ili ‘stojadinu’, hipotetički kazano, i to nije upitno, ali mi se čini da je brzo zaboravljena snažna poruka pape Franje, prilikom njegovog prošlogodišnjeg posjeta BiH, i vožnje kroz Sarajevo u skromnom ford fokusu”, podsjeća Ćavar.
Zaključuje da bi se usporedbom voznog parka bh. institucija s voznim parkom pa i nekih članica EU stekao pogrešan dojam da je BiH vrlo bogata država. Na pitanje na osnovu kojih kriterija su određene cijene i klase vozila, odnosno, na koji način je određeno ko ima pravo na neku klasu, iz Ministarstva finansija i trezora podsjećaju da su Pravilnik kreirali još 2012. godine, nakon više razmatranja na sjednicama Vijeća ministara (VM).
“To je bio osnov interresornoj radnoj grupi, koja je utvrdila kriterijume i uradila konačan tekst Pravilnika, poštujući potrebe i specifičnosti institucija BiH. Pravilnik je usvojen kako bi se na jedinstven način uredila oblast nabavki i održavanja vozila u institucijama BiH, jer prije toga nije bilo jedinstvenih pravila, na šta su upozoravali revizori u svojim izvještajima, ali i parlament BiH svojim zaključcima”, ističu u Ministarstvu.
Zaključuju da je godišnja ušteda nakon uvođenja Pravilnika ” oko 900.000 KM, te da je po stupanju na snagu Pravilnika prodato oko 100 vozila”. “To dovoljno govori o ekonomskoj opravdnosti”, zaključuju u Ministarstvu.
Odredbe Pravilnika
Niža klasa do 25.000 KM zamjenici rukovodilaca, određeni uposlenici
Niža sr. klasa do 40.000 KM zamjenici rukovodilaca, određeni uposlenici
Srednja klasa do 50.000 KM zamj. ministara, čelništvo OSA, rukovodioci
Viša sr. klasa do 100.000 KM ministri, predsjednik US BiH, glavni tužilac
Visoka klasa do 130.000 KM članovi Predsjedništva, predsjedavajući VM
Nezavisne novine
