BH Dani: Zavjera mudžahedina, Srba i Evropske unije
Krivci za proteste u BiH: politikantstvo bh. partija
Piše: Vuk Bačanović – BH DANI
Za vladajući establišment u BiH, protesti nemaju nikakve veze sa narodom, odnosno teškom socijalnom situacijom. Radi se o zavjeri stranih lobija i hrvatskih političara da se stvori treći entitet i razbije BiH. U isto vrijeme se radi o zavjeri stranih centara moći i bošnjačkih lidera da se ukinu kantoni i Hrvati pretvore u manjinu. I ne samo to, to je zavjera Valentina Inzka, EUFOR-a, Al-Jazeere, CNN-a i Bošnjaka za unitarizaciju države i nestanak Republike Srpske
Ako je vjerovati bosanskohercegovačkim političarima, u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, Livnu, Bijeljini i Banjoj Luci nije bilo demonstracija. Radi se o zavjeri stranih lobija i hrvatskih političara da se stvori treći entitet i razbije BiH (SDP-ov spin). U isto vrijeme se radi o zavjeri stranih centara moći i bošnjačkih lidera da se ukinu kantoni i Hrvati pretvore u manjinu (HDZ-ov spin). I ne samo to, to je zavjera Valentina Inzka, EUFOR-a, Al-Jazeere, CNN-a i Bošnjaka za unitarizaciju države i nestanak Republike Srpske (SNSD-ov spin). Uz to, to je zavjera Fahrudina Radončića da se obračuna sa političkim neprijateljima (SDA spin), a ujedno i zavjera Bakira Izetbegovića da diskredituje i uništi svoga glavnog rivala (čaršija spin), jer je znao da ovaj, da ne bi izgubio glasove, neće poslati specijalce SIPA-e da mlate narod pred Predsjedništvom.
Dakako, zavjera je to i da dođe do vanrednih izbora. Naravno, svemu tome kumuje zloglasna Srpska akademija nauka i umjetnosti koja je odaslala navijače Slavije da preko Gorana Zupca zapale simbol bh. državnosti – Predsjedništvo BiH i Državni arhiv (SDP-ov i Udruženja demobilisanih boraca FBiH spin). U isto vrijeme tim se demonstrantima dijeli oružje da napadnu Republiku Srpsku (SNSD spin), a demonstriraju, “kako bi u drugi plan bili stavljeni ratni zločini na bošnjačkoj strani” (HDZ spin).
Obavještajna podzemlja
Pojednostavljeno, za vladajući establišment u BiH, protesti nemaju nikakve veze sa narodom, odnosno teškom socijalnom situacijom.
Očigledno da niko nije nezadovoljan osim evropsko-vatikanskih mudžahedina i neoosmanista u službi SANU-a. I Doris Pack koja je u Evropskom parlamentu provukla rezoluciju o osudi SDP-ovog centralizma nauštrb Hrvata, pa sada preko Radončića ruši Federaciju i stvara treći entitet. Bakir Izetbegović je, okružen privatiziranim ratnim veteranima, lamentirao nad varvarstvom onih koji zapališe Predsjedništvo koje ni Radovan Karadžić nije zapalio (valjda je dotični zbog toga zaslužio plaketu za humanost?). Nekadašnji medijski graditelj i branitelj SDA carstva Fahrudin Radončić objavio (retroaktivno) da je na strani opljačkanog naroda, a socijaldemokratski borac protiv korupcije, ujedno i entitetski premijer Nermin Nikšić je, u maniru pripadnika obavještajnog podzemlja, demonstrante etiketirao kao narkomane kod kojih je zaplijenjeno 12 kg spida. Ali nije da nema međusobnog pomaganja.
Odmah nakon što su zapaljene kantonalne skupštine, predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavljuje kako je BiH neodrživa i klizi u propast, a beogradski sastanak sa partijskim rivalom Mladenom Bosićem i vicepremijerom Aleksandrom Vučićem, nagovještava svesrpsku zavjeru u tom pravcu. Vučićeva poruka kako ne bi volio da vidi zgrade u RS-u u plamenu se, ako uzmemo u obzir katastrofalne relacije sa Dodikom, doduše, može iščitati i kao “Bolje ti je da ti ja ne palim zgrade”, ali to i nije toliko važno. Ako su Srbi složni, zašto bi Bošnjaci demonstrirali i obrnuto, ako Bošnjaci demonstriraju zbog čega Srbi, za sada, ne bi bili složni? To je taktika koja opet i opet savršeno funkcioniše. U korist vladajućih. Tako će socijaldemokratski premijer Hrvatske, Zoran Milanović namjerno zaobići Sarajevo (jer ga niko nije pozvao) i gasiti požar u Mostaru (iako se desilo i Livno u kojem su se na protestu sakupili i Bošnjaci i Hrvati, kao i Srbi iz Drvara), a turski ministar Ahmed Davutoglu u Sarajevu. Tako su sve “usluge”, međusobno vraćene. Ko god da među demonstrantima širi nebulozne i neostvarive zahtjeve o ukidanju kantona (nekakav misteriozni “Manifest nove BiH”, koji niko i nigdje nije usvojio, a koji se dijeli u Tuzli, spominje i ukidanje entiteta), pomaže HDZ-u i SNSD-u, a Davutogluova podrška jedinstvenoj BiH će odmah biti spinovana kao još jedna od aveti neoosmanizma i povratak janjičara na Balkan.
Dakako da je svima pomogao i beznačajni prokurator BiH Valentin Inzko, nagovještajem da bi red u BiH mogle zavesti strane trupe, budući da je ovo zastrašivanje svaka od vladajućih stranaka mogla spinovati kao navodno pomaganje “drugoj strani” u centralizaciji/separatizmu. Mada, mora se priznati da je, Inzkov istup u interpretaciji Jutarnjeg lista, prilično tačno detektirao stanje: po kolegama iz Zagreba, visoki predstavnik je u Mostaru rekao i ovo: da su ministri više radili, ne bi ih palili.
Ko kome i kako pomaže?
U svemu su jasne dvije strane. Ma koliko Dodik i Čović optuživali Lagumdžiju i Izetbegovića da žele “preljevanje” nereda u BiH, jasno je da im zapravo pomažu da uguše pobunu koja se ne može “preliti” nego postati uzor za rušenje njegove vlasti u RS-u i dijelovima Federacije sa hrvatskom većinom. Isto tako, ma koliko vladajući bošnjački “federalci” optuživali “strani faktor” (SANU, EU, Hrvate, izdajnike u vidu nekadašnjeg saveznika Radončića) za radikalizaciju demonstracija, oni time zapravo suzbijaju bujanje otpora pljačkaškim vlastima u “ostalim” dijelovima zemlje, jer ih svode na zavjere i destruktivnost podmićene gomile.
A i metodi suzbijanja i gušenja su sasvim isti. Dodik je tako odmah upogonio različita veteranska udruženja i fašističke zdrugove, poput bijeljinskih ljotićevaca, u zastrašivanju bilo kakvog pokušaja demonstracija u ovom gradu. U Zvorniku je mladić koji je pozivao na proteste u ime “svetog Save i časnog krsta” i okupio 400 ljudi brutalno maltretiran od policije. Dragan Čović je, preko Hrvatskog narodnog sabora, objavio da odbori za branitelje “daju potporu policijskim i sigurnosnim strukturama u sprečavanju narušavanja javnog reda i mira”, čime je jasno dato do znanja šta će se dogoditi eventualnim “izgrednicima”.
Situacija je ponešto drugačija u RS-u gdje su veterani podršku Dodikovom režimu i nerepriziranje federalnog scenarija odlučili naplatiti zahtjevom za smjenu korumpiranog predsjednika BORS-a Pantelije Ćurguza. Toliko o “preljevanju”. Situacija je najgora u gradovima u kojima je došlo do najvećih izgreda.
Policija u Sarajevu brutalno prebija učesnike u protestima i svakoga ko joj se na ulici učini “sumnjivim” (brat pisaca ovih redaka, Marko Bačanović, je sadistički pendrečen i šutan nogama od strane četiri policajca, a da nije ni učestvovao u demonstracijama), a različite kaparisane i otuđene “veteranske” organizacije, poput ilidžanskih Crnih labudova, šalju javne prijetnje da će se obračunati sa svakim ko “ruši ono što su oni branili”. Najavljuju se i vanredni izbori koji, zapravo, odgovaraju svim vladajućim strukturama kako bi, svjesni svoje nemoći da u skorije vrijeme daju bilo kakve konkretne ustupke masi koja ključa od nezadovoljstva, kupe vrijeme i mizerno bolje izborne rezultate.
Pa ipak, sa prijevremenim izborima ili bez njih, to neće proći tako lako. Zapaljeni kantonalni parlamenti će ipak ostati istorijski međaši.
Kako za Federaciju, tako i za Republiku Srpsku. Tačka od koje više ništa neće biti isto kao ranije. Ona tačka u kojoj je “običan” narod Bosne i Hercegovine shvatio kakva je snaga u njegovim rukama, unatoč svim lažima, spinovanjima, podmetanjima i manipulacijama.
Unatoč svom teroru, vladajući establišmenti su ispali providni, smiješni i jadni, njihov teror potiče mnogo više entuzijazma i želje za borbom od očaja i neće proći puno vremena prije nego što njihov raspad bude konačan. Do tada nam je potrebna istinska politička alternativa. Demokratski plenumi Tuzle i Sarajeva bi mogli postati mjesta njene kristalizacije.
*Tekst prenosimo iz prijateljskih BH Dana
