Azil za neprijatelja mog prijatelja?

Edward Snowden sjedi u Moskvi. Sjedinjene Države zahtijevaju izručenje bivšeg službenika tajne službe, a on traži azil. Bezizlazna igra moći u čestaru prava i politike, smatra u svom komentaru Volker Wagener.

Priča ima materijal od kojeg bi Goethe i Schiller mogli napisati klasične drame. Doduše nije riječ o smrti tiranina, ali ipak jedan čovjek je izazvao najveću svjetsku naciju. Ovaj put ne na bojnom polju, već na internetu. A tema David protiv Golijata fascinira uvijek i svuda – i na World Wide Web-u. Dakle, sasvim veliko kino koje se upravo nudi na pozornici u Moskvi.

Pitanje je i morala

Bivši uposlenik tajne službe Edward Snowden, koji u ovom političkom trileru predstavlja Davida, je nanio tako mnogo štete Goliatu, u ovom slučaju SAD-u, i pobrinuo se da Nijemci, ali i drugi Europljani zatraže objašnjenje. I to objašnjenje o tome da su sistematski i sveobuhvatno špijunirani i to od strane prijatelja. Zbog toga se postavlja sljedeće pitanje: Kada izdaja postaje dobro djelo? Je li Snowden hulja ili heroj? Jasno je da je ovaj slučaj izazvao veliki nemir i to širom svijeta. Amerikanac, koji se sakrio u Hongkongu, sada se nalazi u Moskvi sa nevažećim pasošem odakle je u međuvremenu poslao najmanje 20 zahtjeva za azil među kojima su zahtjevi Njemačkoj i drugim zemljama EU. Riječ je o zamršenoj situaciji – politički, pravno, ali i moralno.

Špijunaža je dio svakodnevnice

Nemoguće je da nas zaista iznenadi to da američka National Security Agency (NSA) u eri nakon 11/9 prati svu telefonsku i internet komunikaciju što joj je tehnički moguće. Čak iako pomama i sistematičnost s kojom se vrši skupljanje milijardi podataka izgleda paranoidno: istorija nas uči da je špijunaža uvijek na djelu kada je riječ o ideologiji, znanju i ekonomskim interesima. I nije riječ samo o prisluškivanju prijatelja, drugi to također rade. Upravo je Sud u Štutgartu osudio jedan bračni par na višegodišnju zatvorsku kaznu.

V
olker Wagener

Oni su više od 20 godina pod kodnim imenima “Pit” i “Tina” u Njemačkoj špijunirali za rusku tajnu službu za inozemstvo SVR. Riječ je o jasnom slučaju. Uhvaćeni su i sada moraju u zatvor.

Kad je riječ o Snowdenu kod njega je sve mnogo drugačije. On je izdao sam sebe i za to nije tražio novac i pri tome je navukao na sebe bijes SAD-a, ali i simpatije onih koji su prisluškivanjem pretrpjeli štetu. Pri tome nije mislio na konsekvence zbog svog djelovanja. Njemu naime ostaje samo izbor između azila i zatvora. On normalan život više neće moći voditi nakon što je povukao tigra za rep.

Azil: Šta bi bilo ako?

Snowden je već morao biti “prokrijumčaren” u Njemačku da bi ovdje podnio zahtjev za azil. Iz Moskve to, s obzirom na njemački zakon, ne može učiniti. Ukoliko bi bio na njemačkom tlu, mogao bi podnijeti zahtjev za azil. No proces ispitivanja zahtjeva traje dugo, znatno duže nego isptivanje zahtjeva za izručenjem SAD-u. Tako bi moglo doći do razmatranja zahtjeva za njegovo izručivanje, posebno jer između Njemačke i SAD postoji ugovor o izručivanju. Čisto pravno gledano Snowden bi imao loše karte za dobijanje azila u Njemačkoj i za izbjegavanje izručenja.

Politička volja kao faktor X

Ostaje pitanje: Smije li onaj, ko je iznio na svjetlo dana postojanje određene prakse, koja je brojnima nanijela toliko štete, biti izručen tamo gdje mu prijeti zatvor? Snowden lično i njegovo držanje su izazvali tako puno simpatija među političarima njemačkih vladajućih stranaka, a pri tome toliko nedostaje političke volje da se ovaj bivši uposlenik tajne službe poštedi američkog pravosuđa i prije toga torture saslušanja u tajnoj službi. Do sada Snowdenu niko nije ponudio bilo kakvu alternativu eventualnom izručenju, a o zaštiti se pak potpuno šuti. Da će se upravo Berlin odlučno suprotstaviti svom transatlantskom partneru u hvatanju Snowdena čini se isključenim. Jer neprijatelj mog prijatelja doduše još uvijek nije moj neprijatelj, ali ni prijatelj.

Autor: Volker Wagener

Odgovorni urednici: Zorica Ilić / Svetozar Savić

DW.DE

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close