ANKETA Muzičari o protestima i promjenama

U svojim pjesmama upozoravaju na društvenu nepravdu, a u anketi Oslobođenja odgovaraju na pitanje: Da li su protesti u BiH korak ka uvođenju reda, pa makar to bilo i neredima?

Tekstovi pjesama brojnih muzičara često su odraz stanja u društvu. Evo npr. u pjesmi mostarske grupe Zoster mogu se pronaći mnogi Bosanci i Hercegovci To što živim u banana stejt/ne znači da sam glup i da sam strejt/to što živim u šupku svijeta/ne znači da sam manje vrijedan.

Pjesmom je grupa Letu štuke objašnjavala život “vladajuće kaste”, kako kaže frontmen grupe Dino Šaran, Bogati roditelji ne žale/za svoju dječicu dat će baš sve/prodaju šume i hidrocentrale/i drže pola države.

Momcima iz slovenske grupe Zaklonišče prepeva je prekipjelo pa kažu: Samo da prođe demokratija/u tri krasne nek’ ide bratija/i da opet zaživimo kao ljudi, zagrebački Elemental se pita i di smo sad/još čekamo bolje sutra/možda naivno se nadamo istim stvarima/dok iznutra cijeli sistem zakazuje/nema pravde da nas štiti/nema poštene vlasti/sve sami konvertiti, a S.A.R.S. iz Beograda će opet reći: Stvarnost nam je crno-bela, a budućnost siva/perspektiva, perspektiva/svima nam je siva perspektiva”. Damir Imamović će na kraju samo dodati…da sam ptica i da imam krila…

Mario Knezović, Zoster

“Ne znam, ne mogu ovako nagađati, ne mogu znati, jeste li vi sigurni u to sve, ko je siguran?! Siguran sam da postoje ljudi koji imaju čista srca i čiste namjere, ali sam isto tako siguran da postoje i oni koji nemaju čista srca i čiste namjere. Sigurno da će uvijek biti onih koji će koristiti proteste za svoje ciljeve i to je uvijek tako, evo, da budem prost, kad se napije neka zgodna gospođa, koliko muškaraca bi to htjelo iskoristiti. Tako je sigurno i sa protestima, sad u kojoj mjeri i kako, to je sad posao za nekog ozbiljnog. Zbunjuje me to i nisam više ni u šta siguran. Ne znam. Mislim da nama konflikti ne trebaju, svi se sad plaše da ovo ne eskalira u nasilje. Da li smo mi zreli da imamo te stvari bez nasilja? Jesmo li sigurni da mi to možemo? Ne znam.”

Žarko Kovačević Žare, S.A.R.S.

“Podržavam svaki oblik nenasilne borbe građana za svoja prava koja su na bilo koji način uskraćena. Shvatam da je ljudima širom BiH dozlogrdilo bahato ponašanje političara, ali mislim da je paljenje i uništavanje javne i privatne imovine nepotrebno i kontraproduktivno. Iskreno se nadam da će ovi protesti doneti neku pozitivnu promenu za građane BiH.”

Damir Imamović

“Uvijek je rizično prognozirati, ali je važno reći šta bi čovjek želio. A siguran sam da bismo svi željeli da se promijeni način političkog razmišljanja i djelovanja. Korupcija, nepotizam, očita razlika između imanja političara i njihovih prijavljenih primanja prevršili su svaku mjeru. Od svih stvari koje trebaju uraditi godinama, nekako se uvijek slože najbrže oko onoga što njima privatno ide naruku: oko neusvajanja zakona o porijeklu imovine, ponovnog dizanja njihovih plata, olakšica za njihove poslovne partnere i sl. Mislim da nije fer izjednačavati cjelokupni bunt sa nasiljem koje se desilo prvog dana. To je bio nekontrolisani izljev gnjeva i svi su svjesni da se otišlo predaleko, 20 godina predaleko.”

Dino Šaran, Letu štuke

“Mislim da je vrijeme više nakon 17 godina pljačke ovog naroda, pljačke radnog naroda, jer nije jedina elita ona u vladajućoj kasti koja 20 godina krade, nisu jedini obrazovani oni i njihova djeca koju su slali po stranim školama dok su se ovdje ljudi borili, ima ovdje profesora, stručnih ljudi i dovoljno ljudi koji mogu biti na mjestu ove vlade, a da ne žele sav taj luksuz. Mislim da je ovaj bunt potpuno opravdan i da je vrijeme da se stvari promijene, da se ne politizira i da nam se pridruže i obespravljeni građani iz Republike Srpske i iz Hercegovine, Banja Luka i Široki Brijeg, kako bi ovo imalo svoj efekt – da se promijeni vlast i konačno prestanu pljačka i korupcija. Političari su donekle  uplašeni, uplašeni su za svoje fotelje, jer to im je izvor novca. Međutim, oni su poluuplašeni jer su sredstva koja su opljačkali u stranim banka i sad je problem sa EU jer ona taj uloženi novac vrti, tako da joj nije u interesu da vraća taj novac. Tu je problem. EU bi najradije poslao neke snage da ovo smire, međutim, nema obraza jer ne radi se ni o kakvoj bošnjačkoj ili islamskoj revoluciji, kako to Dodik kaže, jednostavno se radi o gladnom narodu koji postoji i u Banjoj Luci, i u Širokom Brijegu, i u Sarajevu, svuda. Konačno treba da se stane ukraj nacionalizmu koji vlada 20 godina i da konačno postanemo normalna država koja se može uključiti u integracije EU, naravno, pod uslovom da ta Evropa sama zna šta radi. No, to je upitno, jer bio je rat četiri godine, klanje, ta Evropa prstom nije mrdnula da to zaustavi, sad bi da zaustavi potpuno opravdane proteste građana koji su obespravljeni.”

Vanja Alič, Zaklonišče prepeva

“Uzimajući u obzir cjelokupnu ekonomsko-socijalnu situaciju u BiH i na Balkanu, čudi me da do protesta i otvorenih izliva nezadovoljstva nije došlo  ranije. Ulica je očigledno jedini način da se pobijedi i otjera politička i ekonomska elita, te promijeni društveno-ekonomsko uređenje, koje se zove pajdaški kapitalizam – u stručnoj literaturi se nalazi i pod imenom demokratija. Praksa nas uči da se vladajuće elite mogu otjerati jedino motkom i molotovkama. Drugim riječima, do sveobuhvatnih promjena se može doći jedino revolucijom, i to su Marx i Engels znali još prije 150 godina. Žao mi je jedino uništenih zgrada, koje nije uspio da sruši nijedan rat, a sada…no, to nema veze ni sa čim. Međutim, postoji još jedna opasnost – mogućnost da vam ukradu proteste, kao što to obično biva. Evo, kod nas u Sloveniji i pored svih protesta i nereda, sve je isto, odnosno gore nego što je bilo prije godinu. I to samo zato jer se nije išlo do kraja. Zato, narode Bosne i Hercegovine, Marxov ‘Kapital’ u ruke i na barikade. Samo da prođe ova demokratija, pa da opet zaživimo k'o ljudi. Smrt fašizmu i kapitalizmu!”

Mile Kekin, Hladno pivo

“Ne bih htio bit još jedan od susjeda koji će tumačit susjedima i komšijama što se događa u njihovoj kući i što trebaju činit. Čini mi se da je ok tu i tamo pospremit stan, provjetrit sobe i izbacit pokoji komad namještaja koji ničemu ne služi. Ipak, nemojte ložit vatru u stanu. Da se i moj ne bi zapalio.”

Oslobođenje