63. Berlinale: Berači željeza… impresionirali gledalište

Jedna španska poslovica kaže: Nada umire posljednja. To bi mogao biti moto novog filma Danisa Tanovica: “Epizoda u životu berača željeza”, rađenog u koprodukciji Bosne i Hercegovine, Slovenije i Francuske, a upravo prikazanog u zvaničnoj konkrenciji Berlinala 2013, ovdje u glavnom gradu Njemačke, a koji je izazvao simpatije publike i pozitivno reagovanje kritike.

Glavne ličnosti Tanovićeve nadsve opore sage iz savremenog života naših Roma:  Senada i Nazif, nemaju ništa, ali imaju želju da prežive i nadu da će njihovim djevojčicama Sandri i Šemsi jednog dana, ipak, biti bolje… A onda kako to često biva: nesreća nikad ne dolazi sama, tako da kad se Senada teško razboli i neophodna joj je operacija, koju treba platiti, a  novca kod “berača željeza” nema, kao što nema ni socijalnog osiguranja. Zbog neplaćanja isključuju im i električnu struju. U bolnici dobivaju birokratski odgovor: donesite oko 1.000 KM i operacija će biti obavljena. Život jednostavnih ljudi kao da nikome od njih, nije važan. Važna je samo činjenica da se bez zdravstvenog osiguranja operacija mora platiti. Ipak, kroz solidarnost njihovih sunarodnjaka i uz lažnu zdravstvenu knjižicu, ljekaska intrevencija biva uspješno obavljena, uz gorak utisak da je to samo “The End” jedne epizode u njihovom životu što govori i adekvatno odabrani naslov filma.

Naturščici

Ono što tu fascinira  je činjenica da Tanović ni malo ne podliježe egzotici, koja je, čast malobrojnim izuzecima, karakteristična za filmove o Romima. Naime, nema tu isforsirane ciganske muzike, ni folklora, već su ekspresivno iskazane scene iz  oporog života od danas do sutra, što je, nažalost, najmanje samo “privilegija” Roma u BiH.

Tanović film režira smireno, bez nepotrebnih egzaltacija, ali i sa velikim razumijevanjem i ljubavlju za svoje junake. Nema tu srceparajuće melodrame i sve je na granici između igranog i dokumentarnog sa odličnim naturščicima Senadom Alimanović i  Nazifom Mujićem, koji tu ne glume, već igraju svoj život.

Na pitanje novinara o formi njegovog filma, Tanović je na konferenciji za štampu istakao: “Ja sam snimio film, a da li je on igrani, ili, pak, dokumentarni, ili i jedno i drugo, neka kažu kritičari. Za mene je najvažnije da je to – film”. Posebne simpatije su na berlinskoj konferenciji, održanoj neposredno po završetku prve projekcije, izazvali i protagonisti: Senada Alimanović i Nazif Mujić, koji nam je, uz pozdrave za sve čitaoce Oslobođenja rekao da je za njega posebno uzbuđenje predstavljao let avionom prvi put u životu, pa onda pitanja, koja su im postavljali brojni predstavnici sredstava informisanja akreditovani na Berlinalama 2013.

Ko očekuje imalo spektakularnosti, odnosno površne atraktivnosti, to u filmu “Epizoda iz života berača željeza” neće naći. Ali zato će dobiti jedan izuzetno snažan emotivni doživljaj  istinskog života i nadsve kreativan rediteljski postupak našeg jedinog oskarovca Danisa Tanovića, koji je poslije odlične “Ničije zemlje” i izvjesnih stvaralačkih lutanja sa filmovima “L'Enfer” i “Triage”, odnosno poslije dosta eskpresivnog  “Cirkusa Kolumbije”, filmom “Epizoda u životu berača željeza” prezentirao djelo koje posve opravdano zaslužuje pažnju najšireg gledalačkog auditorija.

Šta kaže Screen

Prve reakcije kritike su dosta pozitivne, a da li će takvo mišljenje imati i žiri, ostaje da vidimo i da se nadamo. Inače, na uglednoj listi časopisa Screen, koji donosi anketu među najeminentnijim svjetskim filmskim kritičarima i koja je, često, najbolji barometar za odluke žirija, nakon prvog dijela Festivala, a prije nego je prikazan Tanovićevo ostvarenje, najveće ocjene imaju filmovi: čileanski “Gloria” Sebastiana Lelioa sa 3,4,  te  rumunski “Child's Pose” Calina Petera Netzera  sa 2,9  i francuski “Camille Claudel 1915” Bruna Dumonta sa 2,5 poena.

Oslobođenja – Duško Dimitrovski