5. april 1992. – Mirovne demonstracije ispred Skupštine Republike Bosne i Hercegovine

Na današnji dan 5. aprila, prije 23 godine, u tadašnjoj zgradi Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, ali i ispred nje održavale su se mirovne demonstracije. Nekoliko desetina hiljada ljudi je tražilo da se spriječi rat i da se suprotstavi već spremnoj agresiji na nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

Demonstranti su 5. aprila upali u Skupštinu i tražili da im se obrate tadašnji nosioci vlasti. Sve je prenosila Televizija Sarajevo. Jedan od organizatora tih posljednjih mirovnih demonstracija bio je Zlatko Hurtić, sada ugledni ekonomski stručnjak.

Na jednom od snimaka Televizije Sarajevo od 5. aprila vidi se Hurtić kako pokušava umiriti demonstrante kako bi im se obratio predsjednik RBiH Alija Izetbegović. Za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) Hurtić se prisjetio tih događaja, zbog koji je, kako otkriva, i sam mogao nastradati.

Bilo je to, kaže, opasno vrijeme koje je u Bosni i Hercegovini ujedinilo skoro cijelu naciju. Bošnjaci, ali i veliki broj Srba i Hrvata imali su samo jedan cilj – spriječiti izbijanje rata u BiH.

– Nas desetak organizatora, tu je bio i Ibrahim Spahić krenuli smo od Sarajevske katedrale. Ljude smo pozivali megafonom da nam se pridruže. Dok smo došli do Parlamenta, bila je to već grupa od 10.000 ljudi, koja je i dalje rasla. Pridruživali su nam se prolaznici, ljudi su izlazili iz stanova, kasnije su dolazili u demonstranti iz drugih gradova – kaže Hurtić.

Iako je već tada bilo jasno da će agresija biti neizbježna, Hurtić kaže da je to bio posljednji i očajnički pokušaj građana da spriječe rat.

– Svima nam je bila jasno da sve ide prema izbijanju rata, i to smo htjeli spriječiti. Bili smo dobro organizirani. TVSA nas je uključila direktno u program, uključila se Hrvatska radio televizija, Beograd, Yutel.. Svi su prenosili taj skup – prisjeća se Hurtić. No, kaže kako je u jednom trenutku situacija izmakla kontroli i građanski pokušaj mirnih demonstracija pojedinci su pokušali iskoristiti i napraviti politički skup. Opozicioni političari su htjeli govoriti protiv nacionalnih stranaka.

– Nismo željeli da se ovo pretvori u politički skup. Nismo željeli da nas neko optuži da želimo skinuti vlast i preuzeti državu. Zato sam po svaku cijenu želio da se građanima obrati Alija Izetbegović. On je jedini došao, ali su pojedinci u sali počeli zviždati, jer su ih na to navodili opozicioni političari koji su htjeli izvući poene. Alija nam je pomogao i neki pripadnici Patriotske lige su osiguravali skup. Jedini je vidio što mi nismo i rekao neka ljudi glasaju hoće li on govoriti. Pokušao sam ih smiriti i omogući Aliji da se obrati. Da nije sve otišlo tada u pogrešnom smjeru možda se moglo nešto učiniti… – kaže Hurtić. Ali, već tada je kaže on, bilo kasno, a agresija na BiH je već počinjala.

– Ljudi su se nakon toga počeli razilaziti, priključivali su se jedinicama Teritorijalne odbrane, neki su od nas išli kod Vikića neki kod Juke – prisjeća se Hurtić.

Međutim, istupi i pokušaji tada opozicionih političara da iskoriste taj skup u vrlo osjetljivom trenutku, kaže Hurtić mogli su ga koštati.

– 7. aprila me presreo policijski kombi. Uhvatili su me odveli u policijski štab i optužili da podržavam Nijaza Durakovića, da sam protiv Izetbegovića, tukli su me. Jedva sam živu glavu izvukao. Srećom, neko im je rekao da sam ja Aliji omogućio da govori, da sam ga branio. Nije bilo nimalo bezazleno – priča Hurtić.

NAP

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close