Dnevnik Elvedine Muzaferije iz Lillehammera: Ponosno sam nosila zastavu BiH na YOG-u u Norveškoj
Piše Visočanka Elvedina Muzaferija, alpska skijašica, bh. učesnica na Omladinskim olimpijskim igrama u Lillehammeru: “Riječima ne mogu opisati ponos i sreću kada su izgovorili Bosna i Hercegovina.” ¤¤¤ “Puno je vremena ispred mene i moram nastaviti da naporno radim, rezultati će doći.”
(Avaz)
Subota, 13. februar – ZAUVIJEK U SJEĆANJU
Probudila sam se malo prije pet sati s još jakim utiscima i emocijama pri pomisli na prethodnu noć. Doskočište skijaške skakakonice u Lilehameru u Norveškoj jučer je, 22 godine nakon Zimskih olimpijskih igara 1994., bilo ponovo mjesto svečanog otvaranja, ovaj put Drugih zimskih olimpijskih igara mladih (YOG).
Meni je pripala velika čast da na svečanoj ceremoniji nosim zastavu domovine, moje Bosne i Hercegovine. Riječima ne mogu opisati ponoso i sreću kada su izgovorili Bosna i Hercegovina. Prolomili su se aplauzi. Prije toga, mi, sportisti, koji smo imali čast nositi zastavu, odvojili smo se od ostatka naših olimpijskih timova i čekali smo na mjestu koje je predviđeno protokolom. Tu smo stajali više od pola sata na otvorenom, na minus 20 stepeni norveške zime. Prestali smo čak i pričati međusobno. Samo smo čekali.
U našem olimpijskom timu su još i skijaši trkači Katarina Bogdanović i Miloš Čolić, biatlonci Teodora Đukić i Boris Škipina, te treneri Rejmon Horo (Reymon), Dragan Jeftović, Goran Mumović, mlada ambasadorica Lejla Šehić i šef misije Said Fazlagić.
Igre je otvorio kralj Harald. Osvajačica olimpisje medalje i najuspješnija skijaška trkačica svih vremena Marit Bjorgen predala je olimpijsku baklju princezi Indgrid Aleksandri (Alexandra) od Norveške kojoj je, isto kao i njenom ocu, krunskom princu Hakonu (Haakon) 1994. godine pripala čast da upali olimpijski plamen.
Ubrzo sam morala potisnuti emocije i koncentrirati se na ono što me čekalo danas – utrka veleslaloma. Trening je bio od sedam do devet sati, nakon čega smo išli u ogled staze. Start utrke je u pola 11, a ja sam imala redni broj 28. Na kraju sam završila na 25. mjestu iako nisam puno trenirala jer nisam imala uvjeta za to. Kod posljednjeg skoka sam morala zakočiti da ne bih propustila kapiju, što me je znatno usporilo, ali nema veze… Sve je ovo veliko iskustvo i idem dalje. U popodnevnim satima u Olimpijskom selu kondicioni trening s trenerom Horom i rano sam otišla na spavanje.
Nedjelja, 14. februar – DRUGI DAN TAKMIČENJA
Danas sam se takmičila u disciplini alpska kombinacija. Tu se vozi po jedna utrka u superveleslalomu i slalomu. U prvoj vožnji staza je bila veoma teška, led, snijeg je bio agresivan, ali nisam pravila veće greške, vozila sam disciplinirano. Nakon toga smo imali duži trening slaloma da se prilagodimo na skije koje su za 60 centimetara kraće. To mi je najjača disciplina i imala sam dvije i po sekunde zaostatka za vodećom takmičarkom, popravila sam plasman za sedm mjesta što je dobar rezultat. Na kraju sam zauzela 16. mjesto od 43 takmičarke, koliko ih se pojavilo na startu. Nakon naporne utrke popodne sam provela odmarajući se, ali imala sam i kondicioni trening u teretani.
Ponedjeljak, 15. januar – OBILAZAK GRADA
Pošto nisam imala utrku danas, mogla sam malo duže odspavati. Imala sam trening na stazi od devet do jedanest sati, nakon čega smo bili slobodni. Išli smo u obilazak grada. Lilehamer je poznato turističko zimsko odredište i svi žele vidjeti Olimpijski muzej. Mnogo se priča o olimpijadi iz 1994. godine, svi su ponosni što je ova najznačajnija zimska sportska manifestacija održana baš u njihovom gradu. Gaje posebne emocije prema nama iz BiH, znaju za najsvjetliji trenutak naše historije i ZOI'84.
Lilehamer je predivan, oduševio me svojom velikodušnošću i srdačnošću, te sam sa zadovoljstvom udahnula ljepotu predjela ove velike zemlje.
Utorak, 16. januar – VJERA U SEBE
Nakon relaksirajućeg dana opet ustajanje rano. Utrka u superveleslalomu. U šest sati sam bila na stazi kako bih se pripremila za start utrke koji je u deset sati. U prvoj vožnji sam imala startni broj 35. Bio je led i nisam baš najbolje skijala, ali zauzela sam 23. mjesto. Nažalost drugu vožnju nisam završila jer sam ispala sa staze i ostala bez plasmana u ovoj disciplini. Bila sam mnogo razočarana, ali nakon razgovora sa trenerom vratilo mi se samopouzdanje i vjera u sebe.
Srijeda, 17. februar – MNOGO SEMINARA
Jutros sam imala trening slaloma za sutrašnju utrku koja me očekuje u ovoj disciplini koju najviše volim i u kojoj sam najjača. Poslije treninga u rekreacionom centru u Olimpijskom selu imali smo sastanak sa olimpijskom pobjednicom iz Sočija, Dominik Gizin (Dominique Gisin), koja je jedna od promotora YOG-a. Ova bivša švicarska skijašica osvojila je zlatnu medalju u spustu i prenijela nam je svoje iskustvo iz bogate i uspješne karijere. Inače, u Lilehameru se svakodnevno održavaju seminari gdje mi, sportisti, od 15 do 18 godina možemo mnogo naučiti.
Četvrtak, 18. februar – POVREDA RUKE
Danas vozim svoju najdražu disciplinu, utrku slaloma. Tu uvijek ostvarim najbolji rezultat. Dugo sam se pripremala. U prvoj vožnji sam bila solidna i zauzela 20. mjesto, ali nakon toga sam povrijedila ruku. Moje razočarenje bilo je ogromno. Drugu vožnju slaloma nisam ni startala zbog te povrede. Svi su pokušavali da me utješe, treneri, članovi tima. Na kraju sam shvatila da je još puno vremena ispred mene i da samo moram nastaviti da naporno radim, rezultati će doći…
Petak, 19. februar – KUPOVINA SUVENIRA
Završila sam sa svojim nastupima na ovom takmičenju. Naredne dane iskoristit ću za kupovinu suvenira mojoj porodici i prijateljima koji mi puno nedostaju. Također, vrijeme ću provoditi u druženju s članovima našeg tima i upoznavanju drugih sportista, među kojima se sigurno nalaze budući osvajači olimpijskih medalja. U nedjelju je održana svečana ceremonija zatvaranja Igara, a povratak u BiH predviđen je za ponedjeljak.
