– Da se tu samo radilo o skromnom obilježavanju žrtava, pa Austrija nikada ne bi ni donijela zakone kojima je to spriječila. Zapravo, to se smatralo jednim od najvećih neonacističkih ili neofašističkih skupova u današnjoj modernoj Evropi. I zato je Austrija donijela zakone kojima je prisilila sve te neoustaše da ruke drže u džepovima, da im slučajno ne bi poletjele u zrak pa da, onda, budu žestoko kažnjeni – ističe Pusić.
Profesor na zagrebačkom Sveučilištu Zoran Pusić ocijenio je neprihvatljivom komemoraciju blajburškim žrtvama koju će, kako je najavljeno, 16. maja u sarajevskoj Katedrali Srca Isusova predvoditi kardinal vrhbosanski Vinko Puljić.
Falsificiranje povijesti
– Mislim da je to samo nastavak revizionizma, to je, zapravo, falsificiranje povijesti – ističe Pusić na početku razgovora za Vijesti.ba.
Sasvim je jasno, kaže ovaj profesor, da je i na Blajburgu, kao i u svakom drugom ratu, bilo žrtava. I u bilo kojem američkom ratnom filmu stradaju žrtve, dobrim dijelom i civili i nevini ljudi.
– Ali, znamo kako je sve to počelo. Znamo koji je zločinački režim bio u Hrvatskoj – u NDH. Znamo da je dobar dio Hrvatske sudjelovao upravo u borbi protiv te marionetske države, koja je naprosto oktroirana od strane Nijemaca. Nije to bio nikakav izbor. Nijemci su prvo htjeli staviti Mačeka, pa kad je on odbio, onda su se nekako odlučili za Pavelića, kojega su smatrali da je više Musolinijev čovjek. Dakle, to nema nikakve veze niti s odlukom hrvatskog naroda niti s bilo čime drugim. Ali, ima veze sa strašnim zločinima koji su počinjeni u ime NDH. I to nisu bili sporadični zločini, nego zločini koje je planirala država – govori Pusić.
Naglašava da se u Blajburgu, zapravo, nikada nisu ni obilježavale nevine žrtve, “već se, zapravo, i govorima, ali i samim načinom obilježavanja, slavila jedna fašistička tvorevina”.
– Da se tu samo radilo o skromnom obilježavanju žrtava, pa Austrija nikada ne bi ni donijela zakone kojima je to spriječila. Zapravo, to se smatralo jednim od najvećih neonacističkih ili neofašističkih skupova u današnjoj modernoj Evropi. I zato je Austrija donijela zakone kojima je prisilila sve te neoustaše da ruke drže u džepovima, da im slučajno ne bi poletjele u zrak pa da, onda, budu žestoko kažnjeni – ističe Pusić.
Na naše pitanje zašto za domaćina blajburškoj misi nije izabran neki drugi grad nego baš Sarajevo, Pusić ističe kako nije dobro da se ta misa uopće održava.
– Ja stvarno pojma nemam zašto je izabrano bašSarajevo. Vidio sam da je moj dobar poznanik i prijatelj Jakob Finci protestirao, vidio sam da je i Islamska zajednica – što mi je vrlo drago – odbila da u tome sudjeluje. Kad god je o tome riječ, iz Katoličke crkve govore kao da postoji jedinstven stav. Međutim, koliko su meni poznati stavovi sadašnjeg Pape, to je apsolutno protivno svemu onome što on zastupa i za šta se zalaže – dodaje Pusić.
Prema njegovim riječima, zasigurno je da u Katoličkoj crkvi postoje mnogi ljudi koji se tome protive, ali ima i veliki broj onih koji zagovaraju proustašku politiku.
– To je žalosno, posebno za Katoličku crkvu s obzirom na to da je to, pprema mom sudu, u direktnoj suprotnosti s temeljima kršćanstva – jasan je naš sagovornik.
Ustaški režim itekako je podilazio Katoličkoj crkvi
Potcrtava i da je Katolička crkva itekako pogriješila što se do sada nikada nije dovoljno jasno ogradila od fašističke ideologije i što je dozvolila politici da uplete svoje prste i u sferu religije.
– Katolička crkva kroz cijelu svoju povijest bila je na tragu one izreke “Bogu Božije, kralju kraljevo”. I Crkva ju je opravdavala za saradnju sa svim režimima koji su joj podilazili, a ustaški režim joj je itekako podilazio. Ustaške žrtve su na hrvatskoj strani gotovo sigurno u to doba bili vjernici. A ne sjećam se da je Katolička crkva u Hrvatskoj ijednu misu posvetila žrtvama svojih vjernika koje je ubio ustaški režim – potcrtava Pusić.
Smatra da najavljena misa u Sarajevu za primarni cilj nema sjećanje na nedužni dio žrtava – žene i djecu, kako se to želi predstaviti u javnosti, već rehabilitaciju pripadnika ustaškog režima i njegovog naslijeđa.
– Ona relativizira i hoće pokazati da su maltene svi isti, da su i jedna i druga strana činile zločine. A zapravo se radi o jednom zločinačkom režimu i borbi protiv njega. U ratu stradaju ljudi, ali da li ćete vi izjednačavati vlade u Engleskoj i Americi sa Hitlerovom nacističkom Njemačkom samo zato što su Britanci i Amerikanci bombardirali njemačke gradove 1944/1945? Tu je stradalo puno više nevinih žrtava – žena i djece nego na bilo kakvim blajburzima i u bilo kakvim partizanskim osvetama 1945. godine. Ovdje se često falsificira povijest da su Hrvati bili progonjeni zato što su bili Hrvati poslije 1945., jer to, naprosto, nije istina. Niko nije bio zatvaran zbog toga, niti je bio proganjan – naveo je Pusić.
Potcrtava da na spomeniku u Blajburgu njemački i hrvatski tekst nisu identični – na hrvatskom je originalno pisalo da je to spomenik hrabroj hrvatskoj vojsci, “a to su bile ustaše”.
Profesor ocjenjuje kako je iznimno važno da dobar dio ljudi protestuje protiv održavanja mise u Sarajevu.
– I u drugim zemljama događa se veličanje neonacizma i najradikalnijih desnih ideja koje promoviraju nejednakost ljudi i neslobode. Važno je da to službena politika osudi. Ono što je bio problem je da je u Blajburgu službena politika više-manje u takvim stvarima sudjelovala i pravila se da hrpu ustaških simbola ni ne vidi. A austrijska politika naravno da je to vidjela i na kraju prekinula. Čim je uvela nekakve kazne, odmah se s tim stalo. Protiv toga je protestirao i biskup u Klagenfurtu kao protiv jednog pronacističkog, odnosno profašističkog skupa. Uvijek će Crkva govoriti da se ona zalaže za nevine žrtve, ali ona tu praktički, zapravo, promovira sjećanje na jedan zločinački režim – zaključuje Pusić u razgovoru za Vijesti.ba.
