Znate li koliko košta prolazna ocjena u srednjoj školi?

Portal Doznajemo.com u posjedu je izjave učenice jedne sarajevske srednje škole. Ime i prezime su nam, naravno, poznati, no nećemo ih ovdje navoditi, budući da je naš izvor zatražila da ili zadržimo diskreciju ili da sačekamo sa objavom do maja i završetka školske godine.

Priča je autentična, a vrijednost joj je u tome što dolazi od insajdera. Evo kako to izgleda. Prenosimo priču naše sagovornice:

– Često se zapitam, Bože, šta je zapravo riječ štela?! Ista ta štela toliko danas povezuje ljude, pruža im i zasluženo i nezasluženo. Svima nam je dobro, dok imamo očeve, dajdže, poznanike. A neko ko ne diže glavu od knjige, pokušava da od sebe stvori učenog čovjeka i dođe naravno neko s kupljenom diplomom (isto preko štele), i uzme mu posao ispred nosa. Isto tako, u školi samo štrebas, lomiš se za prolaznu ocjenu, nađe se papak s dna kace, da kovertu i to je to.

Evo čist primjer, srednja škola, momak nije imao volju, vremena ili šta već da uči, pa je obavio jedan telefonski razgovor njegov rođak, jer roditeljima nije smio reći, ali je dovoljno imućan da sam napuni koverticu. Nakon razgovora, dogovorili su se da će sto eura biti dovoljno. I za par dana na parkingu su se našli, iz auta je koverta pružena u ruke profesora, diskretno. Razgovor je bio vrlo kratak: Ovo je prvi i posljednji put da sam izašla vam u susret, i primila kovertu. Pa dobro, učit će sljedeće godine. Da, vjerujem da hoće. I naravno prolazna ocjena je zaključena.

Nova školska godina, ista priča. Šta ste drugo i očekivali. Isti parking, ista koverta, isti ljudi. Naravno ne mora uvijek biti koverta, u drugim slučajevima može lijepa skuplja torba, olovka, parfem, sve to ljude kupuje. A da ne pričam o tome kako se upisuje u škole. To je itekako priča za sebe. Jedan ručak u nekom od ekskluzivnijih restorana, malo razgovora. I tako, papak koji dođe u tvoju školu, u razred iz nekog zabačenog mjesta, gdje je misaona imenica ulična rasvjeta, da ne pričam dalje. Naravno, ni on ne uči, već je naučio preko tuđih leđa sve, pa tako i u školi prolaziti. A nas, koji iole se znamo izražavati, ponašati, ne koristiti termine osim u šali kad imitiramo nekoga, tipa hotjeo, držder, na ti, ondar….

Užas, vjerujte da samo poslušate usmeno odgovaranje takvih učenika. Pa ne znam, da li da se valjam od smijeha, ili da jecam, da isplačem okean, da poplavi i državu i to odakle je došao ili vam ga šljego po njihovom papak. Ali ne dam papku ispred sebe, pa makar dan-noć sjedila, čitala, učila. Ma ne dam, neću sutra da mi šef kaže: Donesder mi ote papire da ostavim potpis. O Bože, smiluj nam se i nama i našoj vlasti u ovoj lijepoj Bosni. Znam da će me osuđivati svi koji se budu pronašli, ko sam to ja da pišem o šteli. Upravo iz tog razloga jer će se pronaći, osjećati prozvano. Ko vam je kriv?! Naravno, pretpostavimo država, vlast, možda i ja, jer vas prozvah. Pa neka, vama na dušu i svima vama. Možda i poštenima jednog dana upadne kašika u med. Kad, ostavimo vremenu.

Izvor: Doznajemo.com