Kolumne

Velečasno kolumnistanje

Fotografija: Vedran Salvia

Velečasno kolumnistanje

Vodeći pisci odnosno kolumnisti hrvatokatoličke predodređenosti rado će pumpati svoje vjerske mišiće apostrofirajući da je kršćanstvo kvantitativno najzastupljenija religija na svijetu, tretirajući pri tome braću pravoslavce, protestante i ostale kršćane nekatolike potpuno ravnopravno, nerijetko ih zapravo prisvajajući, zapravo poistovjećujući ih sa svojim katolištvom.

Ali brzo nestane te kvantitativne ekumenske ljubavi, ako ih ovi drugi bocnu, kao što je to nedavno učinio stanoviti freskopisac, usput i rođak aktualnog srbijanskog ministra vanjskih poslova, u pravoslavnoj crkvi sv.Jovana Bogoslova u Beloj Crkvi u Banatu navodno smjestivši u pakao među mnoštvom drugih likova i hrvatokatoličkog kardinala i blaženika Alojzija Stepinca. To je razbjesnilo velečasnog kolumnista Slobodne Dalmacije Ivana Ugrina, koji taj čin smatra nečuvenim miješanjem srpske crkve u isključivo unutrašnja pitanja hrvatske crkve, iako se Crkva u Hrvata nikada nije miješala u unutarnja pitanja Srpske pravoslavne crkve, „pa tako i u likove koje je ona odlučila kanonizirati. A ima ih svakakvih. U srednjem vijeku Srpska crkva je nastala kao privatna crkva dinastije Nemanjić, pa su tako skoro svi vladari Nemanjići proglašeni za svece. A bilo je među njima bratoubojica, umobolnika, pedofila…Svetim su proglasili Nikolaja Velimirovića, velikog ljubitelja srpskog nacista Dimitrija Ljotića. Prije desetak godina kanonizirali su i neke koljače iz Drugog svjetskog rata, kao što je bio po zlu čuveni Milorad „Maca“ Vukojičić. Za sveca je proglašen i kvisling, mitropolit  Joanikije Lipovac, koji je za cijelog rata bio vjerni fašistički sluga i stalno pozivao na borbu protiv komunista. No, to su njihove stvari.“ Ne, gospodo Ivane Ugrine, Ivica Šola, Josipe Bozaniću, Vlado Košiću itd., za mene antikrista, na primjer, to mogu biti i jesu njihove stvari, ali za vas one ne bi smjele  biti isključivo „njihove“, pravoslavne, stvari, nego vaše zajedničke, kršćanske, stvari. Pa vam ne bi trebalo biti tragično što se „takva crkva kao što je SPC, koja sve živo kanonizira, miješa u postupak Katoličke crkve po kojem više nije bilo nikakvih zapreka za Stepinčevo proglašenje svetim, jer je priznato i drugo čudo po njegovu zagovoru. Nažalost, papa Frane je očito nasjeo na njihov scenarij i odlučio da se osnuje Mješovita komisija…Nakon ove epizode u Beloj Crkvi možda papa Frane promijeni svoju odluku o odgodi kanonizacije blaženog Stepinca…jer ako u ovome ne vidi SPC-ovsku podvalu, onda se može reći da je slijep pored zdravih očiju.“

Ali avaj, gospodo kolumnisti ala Ugrin i Šola, pape od srednjovjekovnih Grgura, osmog, devetog, trinaestog,  preko ovovjekih svetaca Ivana 23. Ili Ivana Pavla drugog, do aktualnih Benedikta šesnaestoga i Frana „slijepog pored zdravih očiju“, episkopi ala Bozanić, Porfirije, Košić, Amfilohije, Uzinić, Hočevar, Joanikije…,  „stvari“koje obilježavaju kršćanstvo, u rasponu od križarskih ratova, inkvizicije, indulgencija, spaljivanja vještica i Giordana Bruna, preko napirlitanih biskupa i nakinđurenih katedraletina, do razjedinjenih i međusobno bratoubilački posvađanih  crkava, kao na primjer aktualnog svrstavanja uz svoje nacionalne isključivosti u procesu čerečenja Jugoslavije, a sada Bosne i Hercegovine, nijesu  ni samo vaše stvari, već prvenstveno Njegove..Da, da, onoga Nazarećanina, koji se, ako je postojao, pred dva milenija poigrao boga, u par mjeseci izbombardirao priproste onodobne galilejske seljačiće dokazima svoga božanstva i ubrzo ih napustio i prepustio svome nepouzdanom učeniku Petru i crkvi koju će on u njegovo ime utemeljiti. Dakle, u konkretnom slučaju, izručenje Srba u vjerskom i nacionalnom smislu na milost i nemilost Nemanjića, Velimirovića, Vukojičića „Mace“, Atanasija Jevtića, Amfilohija Radovića odraz je Kristove volje. Navedena gospoda su (bili) njegovi namjesnici odnosno zamjenici za Srbe. Ponavljam, ako je Krist uopće postojao. Za kršćanstvo kao vjeru u Boga jedinoga i svemogućega spasonosno bi bilo da izleta „Božjega sina“ u onodobnu palestinsku vremensku i prostornu vukojebinu nije bilo.  

Darko Kaciga Evropljanin

P.S.

Ceterum censeo… uostalom mislim da se kršćanin, хришћанин, musliman, židov… može biti, ako se mora. Ako se ne mora,a hvala Evropi ne mora se, slobodnomisleći Europljanin/Европљанин ne može više biti kršćanin, хришћанин, musliman, židov…

Preuzeto: glasgrada.hr
Glas Grada, Dubrovnik

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close