Feminizam je radikalna predodžba da su žene muškarci.
Iako namjera Susan Pinker pri pisanju nije bila takva, čitanje njene odlične knjige The Sexual Paradox: Men, Women and the Real Gender Gap, ne može pomoći, naprotiv, još više pojačava moje viđenje da je moderni feminizam u 21. stoljeću istovremeno nelogičan, nepotreban i zlo.
Prvo, moderni feminizam je nelogičan, jer, kako Pinker ističe, zasniva se na vanila pretpostavci* da su muškarci i žene unatoč cjeloživotnoj rodnoj socijalizaciji i štetnom patrijarhatu u biti identični. Do danas neodbranjiv dokazni materijal nepobitno pokazuje da je vanila pretpostavka lažna; muškarci i žene su inherentno, suštinski i nepomirljivo različiti. Bilo koji politički pokret zasnovan na tako spektakularno pogrešnoj pretpostavci o ljudskoj prirodi – da su muškarci i žene jednaki i da bi trebalo da budu – osuđen je na propast.
Dalje, savremeni feminizam je nepotreban, jer se svi njegovi argumenti svode na neupitne pretpostavke da su žene tokom historije, ali i sada, uvijek bile u gorem položaju od muškaraca. Činjenica da su muškarci i žene u osnovi različiti i da žele različite stvari otežava direktno poređenje njihovog blagostanja i procjenu koji je spol bolji; na primjer, činjenica da žene zarađuju manje novca od muškaraca ne može sama po sebi biti dokaz da je ženama lošije od muškaraca, kao što ni činjenica da muškarci posjeduju manje pari cipela od žena, ne može biti dokaz da je muškarcima lošije nego ženama. Međutim, u jedine dvije biološki smislene mjere blagostanja – dugovječnost i reproduktivni uspjeh – ženama je uvijek bilo, a i danas je, nešto bolje nego muškaracima. U svakom ljudskom društvu, žene žive duže od muškaraca i više žena ima reproduktivni uspjeh; mnogi drugi muškarci završavaju svoj život kao totalni reproduktivni gubitnici, ne ostavljajući iza sebe genetsko potomstvo.
Također, nije tačno da su žene „slabiji spol“. Pinker dokumentuje činjenicu da su dječaci mnogo krhkiji, i fizički i psihološki, od devojčica, pa im je potrebna veća medicinska i psihijatrijska njega. Muškarci podliježu većem broju bolesti u mnogo većem broju nego žene tokom svog života. Veća podložnost dječaka i muškaraca bolestima objašnjava zašto više dječaka umire u djetinjstvu i ne uspijeva da dostigne seksualnu zrelost i zašto je prosječan životni vijek muškaraca kraći od ženskog. Ovo je, uzgred, razlog zašto se rađa nešto više dječaka nego djevojčica – 105 dečaka na 100 devojčica, tako da će kada dostignu pubertet biti otprilike 100 dječaka na 100 djevojčica.
Još jedna zabluda na kojoj počiva savremeni feminizam je da muškarci imaju više moći nego žene. Među sisarima ženka uvijek ima više moći od mužjaka, a ljudi nisu izuzetak. Tačno je da u svim ljudskim društvima muškarci u velikoj mjeri kontrolišu sav novac, politiku i utjecaj. Da, zato što moraju, da bi impresionirali žene. Žene ne kontrolišu te resurse, jer ne moraju. Šta žene kontrolišu? Muškarce. Kao što sam napomenuo u ranijem članku, svaka razmjerno atraktivna mlada žena ima onoliko moći nad muškarcima koliko muškarac koji vlada svijetom ima nad ženama.
Konačno, moderni feminizam je zlo jer na kraju čini žene (i muškarce) nesretnima. U narednom članku American Economic Journal: Ekonomska politika, Betsey Stevenson i Justin Wolfers s Wharton School of Business na univerzitetu u Pensilvaniji pokazuju da su Amerikanke u posljednjih 35 godina postale sve manje i manje sretne, jer zarađuju sve više i više novca u odnosu na muškarce. Žene su bile mnogo sretnije od muškaraca uprkos činjenici da su zarađivale mnogo manje novca od muškaraca. Spolna razlika u sreći (u korist žene) se smanjila u posljednjih 35 godina nakon što se smanjila razlika u platama (u korist muškaraca). Sada žene zarađuju koliko i muškarci, ponekad čak i više. Kao rezultat toga, danas su žene podjednako nesretne, ili još nesretnije od muškaraca. Kao što samo objasnio u prethodnom članku, novac ne čini žene sretnim.
Feminističko insistiranje da se žene ponašaju poput muškaraca i zarađuju onoliko novca koliko i muškarci možda nisu jedini razlog za porast životnog nezadovoljstva žena; veća učestalost razvoda i samohrano majčinstvo mogu doprinijeti tome. U svakom slučaju, krivicu modernog feminizma u činjenju žena stalno nesretnim, jer se zasniva na lažnim pretpostavkama o muškoj i ženskoj ljudskoj prirodi, teško je poreći. Sreća muškaraca nije opala u posljednjih 35 godina, jer nije bilo maskunilizma; niko nije insistirao na radikalnoj ideji da su muškarci žene, mada se, kao što Christina Hoff Sommers dokumentuje, to može dešavati u našem trenutnom ratu protiv dječaka. Za sve koji traže efikasan lijek modernom feminizmu toplo preporučujem knjigu Danielle Crittenden iz 1999. godine: What Our Mothers Didn’t Tell Us: Why Happiness Eludes the Modern Women (Šta nam majke nisu rekle: zašto sreća izmiče modernim ženama).
Piše: Satoshi Kanazawa (Psychology Today)
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Bilješke:*
*vanila prepostavka – teza da ne bi trebalo da postoje razlike u ponašanju ili učenju među spolovima i da eventualne razlike koje potiču automatski daju prednost muškarcima.
Dialogos
