Gordijev čvor pravosuđa
Ne stišava se bura u javnosti, koju je proizvelo izdvojeno mišljenje sudije Branka Perića u predmetu koji je u javnosti bio poznatiji pod nazivom „Respiratori“, a u kojem se sudilo premijeru Federacije BiH, Fadilu Novaliću i ostalima.
Piše: Alen Nakić, advokat
Podijeljena je i stručna javnost, kao i stav građana. Na jednoj strani pravni stručnjaci koji tvrde da je takvo postupanje sudije Perića, težak krimen, a s druge strane pravni stručnjaci koji su stajališta da izdvojeno mišljenje sudije Perića, ne samo da ne predstavlja bilo kakav krimen, nego predstavlja dosljedan izraz prava na nepristrasan Sud u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Svoje mišljenje i stav u prednjem smislu, naravno da imam, ali neću ga reći. Ne zato što se bojim, nego zato da se ne bi zaključilo da istog napadam ili branim, te u konačnici zato što su moj stav i mišljenje, toliko mali i apsolutno nebitni u svjetlu uzroka i uslova koji su dugogodišnjeg suca, nekadašnjeg predsjednika VSTV BiH, te nesumnjivog pravnog stručnjaka, motivirali da izađe iz uobičajene sudačke ukočenosti i izdigne iznad lažne kolegijalnosti u odlučivanju, te postupi kako je postupio prilikom objave presude u pomenutom predmetu.
Alen Nakić: Da li je to pritisak na Sud i kršenje prava
Isto tako, apsolutno neću komentirati ni stavove za i protiv postupka sudije Perića, pri čemu, kada su u pitanju stavovi protiv postupka sudije Perića, ne mogu da ne primijetim i jednu dozu revanšizma. Ko pamti, sjetit će se i znati na šta i na koga mislim.
Međutim, histerija koju je proizvelo izdvojeno mišljenje sudije Perića, kao pravniku, zabranjuje mi da budem indiferentan u odnosu na ono što proizlazi iz izdvojenog mišljenja sudije Perića. To posebno što iz istog proizlazi da je u predmetnom postupku, od strane subjekata koje je tačno označio, kako kroz djelovanje u medijskom prostoru, djelovanje političkih subjekata i međunarodnog faktora koji djeluje u BiH, u javnosti stvorena klima da jedini ishod predmetnog postupka može biti osuđujuća presuda, po mogućnosti, što strožija.
Da li je to pritisak na Sud i kršenje prava optuženih iz člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava? Kome se svidjelo, kome ne, to je i jedno i drugo i to sasvim ispravno pravno artikulira sudac Perić u svome izdvojenom mišljenju.
Pravni standard u tom smislu uspostavljen je i odlukom Ustavnog suda BiH u predmetu Gorana Zubca, kojom su javna očitovanja gospodina Izetbegovića, Šemsudina Mehmedovića, Dragana Lukača (bivšeg direktora FUP), glede krivičnog postupka koji se vodio protiv njega, utvrđena kao kršenje ljudskih prava iz člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
To tim prije kada se ima u vidu da se sudačka neovisnost ne odnosi isključivo na propise kojih se dužan pridržavati, već prvenstveno na odbijanje bilo kakvog utjecaja usmjerenog u pravcu njegovog postupanja ili odlučivanja. Da je određena postupanja sudac Perić doživio kao utjecaj u pravcu njegovog postupanja ili odlučivanja, može se nesumnjivo razabrati iz njegovog izdvojenog mišljenja.
Da li je sudac Perić imao pravo da govori o navedenom? Apsolutno da jer se njega ticalo, i to sa jedinog pravog mjesta tj. iz sudnice ukazujući hrabro na neprincipijelne pokušaje uticaja na nezavisno pravosuđe. Dakle, Perićev krimen bi bio taj što je hrabro govorio da je činjena nepravda prema njemu, kao sucu i postupku u toku, skoro pa ko Ahmed Nurudin, kadija iz Selimovićevog književnog klasika „Derviš i smrt“. Istina, sudac Perić je presjekao „Gordijev čvor“, te prvi javno rekao ono što se nažalost slutilo, a to je da postoje različite vrste pokušaja uticaja na pravosuđe, kako domaćeg, tako i međunarodnog faktora, sa izvođačima radova iz sfere medija, te političkog života u BiH.
Da li ga treba zbog toga procesuirati, kako se čuju glasni zahtjevi sa iste matrice sa koje su dolazili pritisci o kojima je govorio sudac Perić?
O procesuiranju suca Perića, svakako odlučit će VSTV BiH, odnosno njegovi disciplinski organi, ali se ne može prenabreknuti činjenica da bi procesuiranje suca Perića, predstavljalo trajni spomenik pravne ne/kulture, te svjedok suđenja onome koji je kao sudac insistirao na pravdi. Paradoks, nema šta, ali nažalost neće biti ni prvi, a ni posljednji ibret reformiranog pravosuđa BiH.
Osim toga, procesuiranje Perića od strane VSTV BiH, kako pojedini priželjkuju, predstavljalo bi otvaranje „Pandorine kutije“, iz koje bi bjelodano proizašlo da VSTV BiH nije učinio ništa da zaštiti suce od pritiska o kojem je govorio sudac Perić u svome mišljenju, a koji je bio manifestan.
S druge strane, a što je puno bitnije u tom postupku sudac Perić iznio bi tvrđenja i dokaze o domaćem i međunarodnom faktoru koji je vršio pokušaje posrednog i neposrednog uticaja na predmetni postupak, tako da je vrlo upitno da li oni koji zagovaraju procesuiranje, mogu uopće postići efekte koje namjeravaju postići tim procesuiranjem.
Kada stvari posmatramo tako, možda bi i bilo najbolje da VSTV BiH pokrene postupak protiv suca Perića, a sve kako ne bismo ostali uskraćeni za pomenute informacije. Dakle, da zaključimo, Perićev grijeh je što je hrabro i časno govorio o pokušajima neprincipijelnog uticaja na predmetni postupak, pa i na njega samog, dakle istrajavajući na temeljnim pravnim načelima HONESTE VIVERE, ALTERUM NON LAEDERE, SUUM CUIQUE TRIBUERE – pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome dati ono što mu pripada.
Da li će Perić biti procesuiran i kažnjen, zavisi prije svega od hrabrosti i integriteta njegovih kolega koji učestvuju u disciplinskom procesuiranju, odnosno od njihove otpornosti na pritisak.
Ostaje nam da vidimo, neće nas mimoići, a kako god bilo, ni iznenaditi.
(NAP.ba)
